SMOKVIN LIST

AIM, ZAGREB, 19.5.1994. Malom je broju hrvatskih novinara, pa onda, naravno, jos manjem "obicnih smrtnika" jasno sto se zapravo dogadja unutar Hrvatskog novinarskog drustva. Niti iz izvjestaja sto su ih mediji objavili sa novinarske skupstine od 22. travnja, na kojoj je usvojen novi Statut, niti iz pisma-ostavke potpredsjednice Drustva Olge Ramljak ("Slobodna Dalmacija") i clanice Izvrsnog odbora Alekse Crnjakovic ("Vjesnik") nije lako razabrati sto se to epohalno ili katastrofalno dogodilo te subote u zgradi Novinarskog doma.

Olga Ramljak i Aleksa Crnjakovic obznanile su kako su "shvatile da su potpuno nemocne. Izglasan je Statut, ali sa rjesenjima koja su suprotna nasem konceptu. Vecinom glasova nametnuta su rjesenja kojima umirovljeni clanovi zadrzavaju premoc u HND-u, pa ni nova Izborna skupstina nista bitnije nece promjeniti... Zbog prihvacenih statutarnih rjesenja i pasivnosti djelatnog clanstva, Izborna ce skupstina potvrditi nase dosadasnje iskustvo, pa ce o imovini, pravima i obavezama novinara Hrvatske odlucivati uglavnom umirovljeni novinari. Dakako, nemamo nista protiv casnih umirovljenika, ali vjerujemo da su nam interesi potpuno drugaciji, stoga je nasa ostavka neopoziva".

Naravno, da svatko ima pravo na protestnu ostavku, pa makar ona bila izazvana i demokratskim nadglasavanjem, koje se za ovu priliku naziva "nametanjem rjesenja". Ali zasto su sporni novinari-umirovljenici i zasto je grupa oko Olge Ramljak i Alekse Crnjakovic smatrala da im treba smanjiti prava, da mogu imati svega pet predstavnika u Skupstini i da ih se ne bi smjelo birati u izvrsne organe Drustva? Dio odgovora nalazi se u sintagmi "casni umirovljenici", jer onda se automatski namece da ima i onih koji su necasni. A odgovor na pitanje koliko je jednih a koliko drugih vec spada u sferu politike, a ne profesije. Dakle, iako Drustvo sebe zeli definirati kao profesionalnu, nevladinu i vanstranacku udrugu, pretvaranje umirovljenika, a bilo je pokusaja da se isto ucini i sa nekim drugima, u clanstvo drugog reda ima i politicki rep. Nitko pritom ne spori da je u Drustvu, na temelju novog Statuta, trebalo obaviti temeljitu reviziju clanstva, jer nakupilo se tu svega i svacega, od onih koji su davno prestali biti djelatni novinari, do studenata-honoraraca, snimatelja, voditelja show programa na TV ili radiju.

Da je o politici a ne struci rijec bilo je jasno jos lani u lipnju kada je u Dubrovniku na "Danima hrvatskog novinarstva" Stjepo Martinovic (tada komentator "Vjesnika", a danas glasnogovornik Hrvatske narodne stranke) slobodne novinare nazvao "skojevcima", a umirovljenike "subnorovcima". Da je o politici rijec potvrdjuju i ocjene najvisih drzavnih celnika kako u clanstvu novinarskog drustva ima cak 60 posto neprijatelja. To su valjda oni "skojevci" i "subnorovci" kojih se trebalo rijesiti, a Drustvo staviti pod kontrolu zna se koje stranke, kao isturenog odreda drzavnog promidzbenog aparata.

Paralelno sa ovakvim pokusajima ciscenja Drustva, ispod zita je tekla akcija da se okupira i Novinarski dom, jer brzo su strucnjaci za pretvorbe i lov u mutnom shvatili njegovu vrijednost (on sada donosi godisnje oko 400.000 DEM). Malo je poznata anegdota kako je jedan uglednik iz vladajuce stranke posjetio Novinarski dom i nonsalantno, kao da je to njegovo, birkao koji bi mu prostor najvise odgovarao.

To su tek neki razlozi zasto nekima smetaju umirovljenici i slobodnjaci, pogotovo ako rade za strane medije. U drzavi u kojoj su umirovljenici predsjednik Republike, nacelnik Glavnog stozera Hrvatske vojske, predsjednik Sabora, brojni zastupnici i ministri, te i sam kardinal, jedna strukovna vanstranacka organizacija postaje tako vazna da umirovljenici postaju glavni problem. A sve to sa argumentacijom kako se situacija unutar HND- a moze izmjeniti jedino aktivnim sudjelovanjem djelatnih novinara. A kako je ta aktivnost izostala, sto u prevodu znaci da djelatni novinari nisu HND prepoznali kao svoju organizaciju, za to su optuzeni umirovljenici. Problem je naprosto okrenut naopacke, jer ocito je da glavni problem nije u umirovljenicima, vec u aktivnim novinarima, ili preciznije u samom Drustvu i situaciji u Hrvatskoj u kojoj je malo moguce uciniti na promjeni sadasnjeg nezavidnog polozaja novinara. I tu dolazimo do kljucne tocke, do glavnog problema hrvatskih novinarskih organizacija. Statut bi zaista trebalo temeljito promjeniti, ali ne na nacin da se on bavi, u biti, efemernim pitanjima, vec da se pokusa uciniti drastican rez, da se od sadasnje dvije organizacije - Sindikata i Drustva - stvori jedna. Uostalom, vecina evropskih zemalja nema drustva, nego sindikate novinara, pa je i Medjunarodna federacija novinara zapravo federacija novinskih sindikata. Takva jedinstvena organizacija ne bi rasipala snage i novaca i prvenstveni bi joj zadatak bio zastita novinara i novinarske profesije.

No, takvi prijedlozi uporno se odbijaju, pa tako danas u Hrvatskoj imamo novinarsko drustvo koje manje-vise sluzi za slikanje, a uz to razoreno i politickim trzavicama, i Sindikat koji je anemican i nemocan. A uz pomoc kapitala sto ga ima u Novinarskom domu takva bi jedinstvena organizacija bila sposobna da bude ravnopravan partner i drzavi i drugim poslodavcima, sve do organiziranja strajka. U pokusaju da se osnuje jedna takva jaka organizacija ima dosta nerazumjevanja, ali ipak glavnu prepreku cine oni koji shvacaju sto bi novinari time dobili. Zato prica oko umirovljenika nije nista drugo do smokvin list, koji pokriva pokusaj HDZ-a da preuzme novinarsku organizaciju, a ako to vec ne moze makar da je ucini sto jalovijom.

GOJKO MARINKOVIC