TUDjMANOVO ZAUSTAVLJANJE AIM-a

AIM, OSIJEK, 19.5.1994. Kad se pocetkom ove godine u splitskoj "Nedjeljnoj Dalmaciji" pojavio tekst-potjernica "Medijska peta kolona" u kojoj je novinar Vukasin Djuricic pedantno pobrojao sve strane dopisnike, svrstavsi najveci dio njih u neprijatelje i denuncijante hrvatske drzave, poznavaoci ovdasnjih medijskih prilika ostali su zacudjeni zasto su s popisa rusitelja "mlade demokracije" izostali suradnici Alternativne informativne mreze (AIM). Kao jedan od mogucih razloga, pretpostavljalo se, mogao je biti u cinjenici sto je AIM uzivao politicku naklonost i financijsku pomoc Evropske komisije, Vijeca Europe i Europske unije. Hrvatska, kojoj je itekako stalo da okonca svoj "pripravnicki staz" u predvorju Vijeca Europe, vjerojatno iz tih razloga nije htjela potezati pitanje AIM-a, pa je - mislilo se - novinaru "Nedjeljne" sugerirano da dopisnike AIM-a ostavi na miru.

No, bit ce ipak da je rijec o necem drugom. Stalni napori aktualnih hrvatskih vlasti da pronalaze neprijatelja na sve strane, vjerojatno ne bi bili tako uspjesni kada bi se sve "denuncijante, jugonostalgicare, komunjare i 'prodane hulje'" pobrojalo odjednom. Netko je vjerojatno ocijenio da je sa suradnicima inozemnih listova, novinarima nezavisnih glasila i onima koji njihovo djelovanje pomazu, bolje voditi konstantnu bitku, kako bi se odrzala tenzija, a narodu pokazalo kolike opasnosti vrebaju na Hrvatsku.

Sto je zapravo AIM? Ideja o stvaranju Alternativne informativne mreze nastala je 1992. kao odgovor na medijski rat koji je, uz onaj pravi, bjesnio na prostorima bivse Jugoslavije. U ukrajinskom Uzgorodu, na sastanku Europske federacije slobodnih radija, razmotrena je ideja o osnivanju AIM-a, kao potrebe za stvaranjem mreze u kojoj bi nezavisni i neostrasceni novinari iz svih republika bivse Jugoslavije slali iz svojih sredina objektivne informacije, lisene denvno-politicke propagande. Vec

1. AIM je poceo funkcionirati i ubrzo je razvio dopisnicku mrezu u svim republikama bivse Jugoslavije. Osnovani su dopisnicki centri u Sarajevu, Zagrebu, Pristini, Skoplju, Podgorici, Beogradu i Ljubljani. Kako su telefonske i sve ostale veze medju republikama bivse Jugoslavije bile uglavnom u prekidu, AIM je svoju komunikaciju zasnovao na sistemu elektronske poste, tako da su svi izvjestaji stizali u parisku centralu, odakle su distribuirani korisnicima. Gotovo sav nezavisan tisak u novonastalim drzavama na prostoru bivse Jugoslavije koristio je ponudu tekstova iz AIM-a. U Hrvatskoj, priloge agencije AIM koriste listovi "Feral Tribune", "Arkzin", "Novi list", "Bumerang", "Star(t) nove generacije" i "Pecat" (dok je izlazio). U SR Jugoslaviji tekstove suradnika AIM-a objavljuje "Vreme", "Nasa Borba", "Nin", "Has", "Nezavisnost", te "Monitor" u Podgorici i "Koha" u Pristini. U Sloveniji je korisnik "Republika, a u Bosni i Hercegovini "Oslobodjenje", "Front slobode", "Dani", "Radio Kameleon" i "Radio 99".

Djelatnost AIM-a u Hrvatskoj prilicno je intenzivna i posve je sigurno da aktualne vlasti, u svom nastojanju da pod svoju kontrolu stave sve medije, nisu blagonaklono gledale na rad petnaestak novinara, koji su, gledajuci stvari drukcijom dioptrijom od sluzbene, slali svoja izvjesca. Bilo je samo pitanje dana kad ce suradnici AIM-a biti prikljuceni "medijskoj petoj koloni". Kad je nakon proljetnog predstavljanja AIM-a u Svicarskoj, na kojem je sudjelovalo nekoliko novinara iz svih republika bivse Jugoslavije, tamosnja stampa sa simpatijama popratila taj projekt, odavsi mu priznanje za objektivno izvjestavanje i velik doprinos u smanjivanju tenzija i ratnohuskacke propagande, cini se da je ocijenjeno kako je doslo vrijeme da se obracuna s AIM-om. Bilo je vise nego neobicno, a sada se vidi nimalo slucajno, kad su istoga dana dva zagrebacka dnevna lista - "Vecernji list" i "Vjesnik" u rubrici u kojoj se objavljuju napisi iz inozemnog tiska prenijeli isti tekst jednih svicarskih novina koji je govorio vrlo afirmativno o AIM-u. Bio je to uvod u ono sto slijedi.

Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman, ciji javni istupi malo kad prolaze bez spominjanja i nabrajanja unutrasnjih neprijatelja, u svom je govoru na sjednici Sredisnjeg odbora Hrvatske demokratske zajednice, u kontekstu snaga koje pokusavaju ozivjeti Jugoslaviju, nabrojao i AIM. Prije nego sto citiramo onaj dio Tudjmanovog izlaganja koji se odnosi na AIM, potrebno je reci da u danasnjoj Hrvatskoj postoji prava paranoja od obnove Jugoslavije. Istrazivanje javnog mnijenja, tako je pokazalo da u Zagrebu, u rangiranju onoga cega se tamosnji stanovnici navise boje, strah od obnavljanja Jugoslavije dolazi na trece mjesto - odmah iza straha od rata i nezaposlenosti, ali ispred straha od siromastva!. Zato, optuzba kojoj su, s najviseg mjesta u Hrvatskoj, izlozeni suradnici AIM-a, ima posebnu tezinu, jer oni kojima se takva etiketa prisije mogu imati itekakvih problema.

Dakle, na spomenutoj sjednici vrha svoje stranke, u nabrajanju unutrasnjih neprijatelja, dr. Tudjman (citiramo prema "Vjesniku") rekao je i ovo: "Sve su cesci oni koji u svijetu pokusavaju dokazati da je prerano priznata neovisnost Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, te da bi mozda bilo najbolje obnoviti neku juznoslavensku ili balkansku konfederaciju: istina to nigdje nije sluzbeno istaknuto, ali svjedoci smo da primjerice Vukobrat iz Pariza takav prijedlog sluzbeno podnosi Europskoj uniji, takve se ideje ponavljaju na skupu u Opatiji, a pokusavaju ih ozivjeti i u diplomatskim redovima. Takvim idejama nasjedaju neki i u Hrvatskoj, a pomazu im alternativni informativni mediji sa 70-tak novinara iz cijele bivse Jugoslavije".

Nema nikakve sumnje da je Tudjman pri tome mislio na AIM. Podatak da za Alternativnu informativnu mrezu radi 70-tak novinara preuzet je iz teksta svicarskog lista, kojeg su, kako smo rekli, prenijeli i "Vjesnik" i "Vecernji list". Malo je vjerojatno da predsjednik Tudjman osobno cita tekstove koje objavljuje AIM, vec to umjesto njega i za njega rade odgovarajuce drzavne sluzbe. No, kako se doslo do stava da AIM zagovara ozivljavanje nekakve Jugoslavije, doista je tesko objasniti. Bit ce da je ipak u pitanju paranoja hrvatskih vlasti koja cak i u pokusaju 70-ak novinara da profesionalno, objektivno i nepristrano obavljaju svoj posao, koristi za plasenje naroda od snaga koje, eto, zele uskrsnuti omrazenu Jugoslaviju.

Tudjmanov govor, kao sto se ocekivalo, dao je poticaj dezurnim novinarskim dusebriznicima da krenu u akciju sotoniziranja suradnika AIM-a. Prvo je "Nedjeljna Dalmacija", u broju od proslog tjedna, u jednoj crtici "ocesala" AIM, da bi razrada uslijedila u "Slobodnoj Dalmaciji", dan kasnije. Splitski dnevnik iz pera Brune Lopardica, tako ce 12. svibnja objaviti prilog "Novinari bez granica ili surogat propale drzave". S mnogo ironije Lopardic pise o ulozi AIM-a, podrzavajuci predsjednikovu tezu kako je zapravo rijec o skupini novinara cija je osnovna zelja vratiti Jugoslaviju. Poznavajuci prilike u Hrvatskoj, ovo je vjerojatno tek pocetak, pa se narednih dana moze ocekivati prava medijska hajka na novinare koji suradjuju s AIM-om. Nekako istodobno s pojavom dva teksta koji tragom predsjednikovih upozorenja, raskrinkavaju ulogu AIM-a, u novopokrenutom "Hrvatskom obzoru", tjedniku cvrsto na liniji vladajuce stranke, izasao je poveci clanak o Zakladi otvoreno drustvo (poznatijoj kao fundaciji Georga Sorosa). Objavljeni su iznosi pomoci koje Zaklada osigurava nezavisnim medijskim projektima, s indikativnom usporedbom o visini njemacke pomoci Hrvatskoj, koja za razliku od Georga Sorosa, nema ideoloskih konotacija.

Kako je u Srbiji kampanja protiv Georga Sorosa posljednjih mjeseci dosegla svoju kulminaciju, cini se da se sada, po zakonu spojenih posuda, prenosi i u Hrvatsku. Trenutno su, kako izgleda na redu AIM i Zaklada Soros. No, kad se ima na umu da je u spomenutom istupu hrvatskog predsjednika, u kojem se ocesao i o AIM, nabrojano toliko neprijatelja da je receno kako ih je u Hrvatskoj oko 15 posto, suradnici AIM-a mogu biti spokojni. Ako je u Hrvatskoj doista 15 posto unutrasnjih neprijatelja, kako tvrdi vlast, rijec je dakle o vise od pola milijuna ljudi. Petnaestak novinara AIM-a predstavljaju u tom impozantnom broju tek sitnicu, ni spomena vrijednu.

DRAGO HEDL