KAD KOMANDANTU ZASMETAJU NOVINARI

SVI CETE NA FRONT!

AIM SARAJEVO, 16.05.95. Ako se ne promjenite, saljem vas na front - ovako, ukratko, glasi sadrzaj pisma kojeg je tuzlanskim medijima uputio komandant 25. divizije 2. korpusa Armije BiH, pukovnik Refik Lendo. Prepuklo izgleda nesto u pukovniku, pa umislio da se tezak status njegovih boraca rjesava "treniranjem medija" - vjerojatno vodeci se idejom kako ce svakom vojniku biti mnogo lakse ako pomisli da je i drugima isto tako tesko kao i njemu!? Odlucivsi kako je bas to najidealniji nacin da olaksa zivot borcu, pukovnik je sjeo i napisao novinarima prijetecu poruku, na svom sturom vojnickom jeziku. Potom ju poslao u redakcije televizije Tuzla, televizije okruga i radio Tuzle. Naravno, uz napomenu kako zahtjeva da se cjelokupni tekst dopisa procita u okviru njihovih informativnih emisija.

Poceo je svoje pismo komandant s, nazalost, tuznim ali donekle istinitim tvrdnjama. "Rat u nasoj domovini bjesni vec cetvrtu godinu. Njeni najbolji sinovi svakodnevno biju bitke sa zlocincima, svakodnevno krvare i ginu. Jasno nam je istovremeno sa borbom, moramo graditi drzavu. Zbog toga nam je jasno da svi ne mogu i ne moraju nositi pusku. Svako treba na svoj nacin dati svoj doprinos odbrani domovine. Znamo, neophpodni su nam i prijeko potrebni zdravstvo, sudstvo, prosvjeta... Prijeko su nam potrebna sredstva javnog inforiranja, pogotovo ona koja ce pomoci borbi protiv cetnicke propagande." Na ovom dijelu komandantovo pismo iz pasivnog uvoda patriote koji se latio razmisljanja sto je sve njegovoj drzavi potrebno, prerasta u nesto agresivnije kritiziranje medija, (donekle i ostalih institucija civilnog zivota), koji po misljenju ovog odlucnog vojnika, izgleda nisu ni svjesni koliko su naopaki i losi.

"No, bas nacin na koji pojedinci i institucije, nastavlja komandant, odradjuju ili bolje reci ne odradjuju svoj zadatak u smislu podrske oruzanoj borbi, razlog je zbog koga pisemo ovo pismo. Evidentno je i iritira borce cinjenica da se rad svih institucija i organa odvija u potpunosti mirnodobski. Zivot i rad u svim sferama poprima tokove iz kojih se moze zakljuciti da se civilna vlast i gradjanstvo sve vise udaljava od svojih boraca." Nakon ovoga slijedi dio koji potcrtava tezak zivot boraca Armije BiH. Nabrojao je komandant mnostvo uistinu nedopustivih propusta koje bosanskohercegovacka vlast (ona ista koja je svoje sinove davno otpremila u sigurnost zapadnih metropola) cini prema pripadnicima Armije, od nerjesenog socijalnog, zdravstvenog ili materijalnog statusa boraca do pojava njihove delozacije, nasilnog izbacivanja iz sredstava javnog prijevoza ili ukidanja beneficija obiteljima poginulih pripadnika Armije BiH. No, umjesto da u cilju zastite svojih boraca odgovore na sve nepravilnosti potrazi u nadleznim institucijama vlasti poput ministarstva ili sekretarijata za boracka pitanja (to prije sto su armijski komandanti po pravilu i clanovi vladajuce SDA te mnogo toga mogu doznati i u svojim partijskim podruznicama) ovaj je komandant odlucio krivcem proglasiti novinare i njihove medije. Jer, kako ovaj vojnik tvrdi, jedan od uzroka takvog stanja su programske sheme radio i tv stanica!? Kao iskusni poznavalac uloge medija u drzavi koja pretendira biti demokratskom, nas ce se komandant upustiti u ocjenjivanje novinarskog rada, procjenu kakvoce kulturnih manifestacija, ponesto i u bosansku povjest, a sve ce to zaciniti brigom za nacionalnu svijest Bosnjaka (ostali narodi ga vjerojatno ne zanimaju pretjerano) i "drzavotvornu svijest (?) gradana RBiH". Pa kaze:

"Umjesto sadrzaja koji bi, s obzirom na aktuelnu vojno-politicku situaciju na prostorima bivse Jugoslavije, trebali da afirmisu Armiju RBiH i njen oruzani otpor, bude nacionalnu svijest bosnjackog naroda i drzavotvornu svijest gradjana RBiH, te podizu borbeni moral kako boraca tako i civilnog stanovnistva, prostor na televizijskim i radio prijemnicima sve vise zauzimaju reklame raznih privatnih preuzeca, te amaterski prilozi o uglavnom losim kulturnim manifestacijama. Sve se rjedje cuju i patriotske pjesme nastale u ratu, a tuzlanski novinari vec duze vrijeme nisu vidjeni da svoje zadatke izvrsavaju na prvim borbenim linijama... Krvlju nasih boraca pisu se najsvjetlije stranice bosanske historije i svaki od njih zasluzuje da o njemu ostane zapis na video ili audio traci".

Ovdje komandantu puca film. Uplasen da takvi, kako ih naziva "mirnodopski mediji", zapravo opasno "pacifiziraju gradjane Tuzle, sto ni u kom slucaju nije pozeljno" iz komandanta progovara cvrst vojnicki duh, te on bezpogovorno naredjuje da se mediji promjene, jer ih on takve "vise nece moci tolerisati", inace...

"...ukoliko se uskoro ne promjene programske seme na vasim radio i TV stanicama, bicemo prisiljeni da vase oruzje, koje je veoma slabo i neefikasno u borbi protiv agresora, zamjenimo onim pravim oruzjem koje neprijateljske vojnike unistava u bioloskom smislu. Bicemo prisiljeni da to uradimo! I zbog naroda i zbog vas samih jer cete tek u tom slucaju, osim ako uskoro ne pocnete obavljati svoju duznost kako treba, dati istinski doprinos opstem otporu najvecem zlu 20. vijeka - srpskom fasizmu."

I, zavrsi komandant svoje pismo. Hoce li netko objasniti ovom vojniku da domoljubne pjesme, bez obzira na njihov kvantitet pa i kvalitet ako ga imaju, ne mogu nahraniti gladne zeluce, ugrijati promrzle obitelji boraca, stvoriti im krov nad glavom ili vratiti poginula sina? Ili da mu se bar, kad ga bijes prodje, ukaze kako je pismo za uistinu potrebnu pomoc borcima poslao na sasma pogresnu adresu.

DRAZENA PERANIC