REAGIRANJA SARAJEVA NA DESAVANJA U HRVATSKOJ

LICI LI OSLOBADJANJE SLAVONIJE NA RAT U SLOVENIJI?

AIM SARAJEVO, 4.05.95. Zvanicno Sarajevo daje punu potporu Republici Hrvatskoj u uspostavljanju njenog drzavno-pravnog suvereniteta u donedavno okupiranom dijelu teritorija u zapadnoj Slavoniji. Ovakav je stav osnovica pisma koje je predsjednik Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic uputio hrvatskom predsjedniku Tudjmanu, ali i dijela parlamentarnih stranaka u BiH. Nezvanicno, medjutim, ovdje se sve vise gobori da je uspjesna akcija hrvatske policije i vojske zapravo proizvod dogovra Tudjman - Milosevic, dakle usaglasenog scenarija. Ovakve se konstatacije objelodanjuju pretezito u nezavisnim medijima i izjavama celnika nekih bosanskohercegovackih opozicijskih stranaka. Ono sto je, pak, objema opcijama u reagiranju na zbivanja u susjednoj drzavi zajednicko je bezpogovorna osuda bezumnog cina odmazde Marticevih sljedbenika, odnosno raketiranja hrvatskih gradova i ubijanje civila kao jedne od "specijalnosti" pobunjenickih rezima i u BiH i u Hrvatskoj.

Najtirazniji sarajevski dnevnik "Oslobodjenje" tako dovodi u dilemu da li se pri oslobadjanju Okucana i Jasenovca uistinu radilo o briljantnoj pripremljenoj akciji hrvatske vojske i policije ili je rijec mogucem opetovanju dogovora "iz racuna" izmedju tzv. Jugoslavije i Hrvatske. Potcrtavajuci kako su navedeni gradovi oslobodjeni bez znacajnijeg otpora tzv. vojske srpske Krajine "Oslobodjenje" daje prednos dogovoru Beograd - Zagreb i zakljucuje: " Prema tom dogovoru Srbija bi zadobila punu kontrolu nad istocnom Slavonijom (Sektor istok) dok bi RH povratila kontrolu nad Sektorom zapad (zapadna Slavonija) bez direktnog uplitanja tzv. vojske Jugoslavije. To bi bio ponovljen scenario dogovora Kucan - Milosevic o fingiranom napadu na Sloveniju, sto je rada trebalo koliko-toliko zamazati oci onim pojedincima i grupama koji su istinski vjerovali i ocekivali odbranu granica bivse SFRJ. Medjutim, otovrene i direktne akcije (odgovora) tzv. SR Jugoslavije nema, ako ne racunamo lazne dobrovoljce "Tigrove" Arkana, seseljevce, vojsku kapetana Dragana, i druge preobucene oficire i vojnike srpske vojske, kao i bracu iz tzv. republike srpske. Ispada da jedino Karazic brine za Srbe iz Slavonije. Otovrena vojna akcija tzv. vojske Jugoslavije ce izostati. Hrvatska ce slaviti pobjedu i velicati svoj nacionalni ego i vrhovnika, dok ce Srbija, ostajuci izvan otvorenog suceljavanja nastaviti sa 'politikom mira' kako bi tobila ukinuce sankcija", tvrdi u svom komentaru sarajevski dnevnik.

Ovakvo pisanje "Oslobodjenja" blisko je stavovima nekih opozicijskih stranaka u BiH. Liberal Rasim Kadic, podrzavajuci nastojanje hrvatskih vlasti da legalnim putom izvrsi reintegraciju okupiranih teritorija u hrvatski drzavno-pravni sistem, izjavljuje: "Akcija hrvatskih redarstvenih snaga u zapadnoj Slavoniji po nacinu, brzini i efikasnosti kojom je izvedena, osim sto je legalna i legitimna, govori jos nesto. Vrlo vjerovatno je opet na djelu 'duh Karadjordjeva'! Mnogo toga navodi na zakljucak da su Milosevic i Tudjman apsolutni gospodari rata na ovim prostorima, a Marticeva odmazda po Zagrebu, osim sto je brutalna i barbarska, govori da je rijec o gestu ocajnika zrtvovanog od strane Milosevica".

Ptpredsjednik Unije bosanskogercegovackih socijaldemokrata Sejfudin Tokic, dvojbi sto se moze desiti ako sadasnji gubitinici Martic i Karadzic svoj ocaj usmjere ka daljnjoj eskalaciji sukoba: "Neukljucivanje potencijala jugoslavenske vojske prilikom ofenzivnih dejstava u Slavoniji, slicno kao sto se to nije desilo ni pri ofenzivi Armije BiH na Vlasicu, nedvosmisleno ukazuje na neku vrst ogranicenog vojnog poraza Martica i Karadzica, koji Milosevicu odgovara u 'discipliniranju neposlusnih' i ukazivanju 'ko je istinski gazda'. Ove globalne, za sada jos uvijek kontrolirane igre, vrlo su opasne. Svjesni da u slucaju eskalacije sukoba Milosevic ne bi mogao, s obzirom na domace politicke prilike u Srbiji, biti i dalje indiferentan, Martic granatira Zagreb, Karlovac, Sisak, ili zarobljava pripadnike Uncroa, a Karadzic zesce nego ikada gusi Sarajevo i suprostavlja se miniji Unprofora u BiH. Cilj je upravo to - iniciranje sirenja sukoba", zakljucuje Tokic.

Generalni sekretar Liberalno-bosnjacke organizacije Esad Afgan u svojoj izjavi za AIM kaze: "Sa zabrinutoscu pratimo razvoj situacije. Ovu akciju Hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji smatramo oslobodilackom i u tom smislu dajemo punu podrsku zakonitom nastojanju Republike Hrvatske da osigura svoj suverenitet i integritet na cjelokupnom podrucju i u granicama medjunarodno priznate Republike. SUkob moze ubrzati mirovni proces sto zavisi od brzog, ostrog i energicnog reagiranja medjunardone zajednice i Evropske unije. No, ako se sukob ne obuzda moze se razbuktati ne samo u Hrvatskoj i Bosni, nego i u ostalim osjetljivim tackama ovog podneblja, kao sto su Sandzak, Kosovo pa i Balkan. U tom slucaju svi napori mirovnog procesa bi propali, sto znaci prilog snagama koje zakovaraju 'konacan obracun' i koje ni do sada nisu prihvatile plan Kontaktne skupine niti mirovni plan medjunarodne zajednice".

No, potrpedsjednik Muslimansko-bosnjacke organicacije Mujo Kafedzic, inace pukovnik u penziji, ne ispoljava bojazan od sirenja rata kao njegov nekadasnji stranacki kolega Afgan prije dijeljenja ove partije na MBO i LBO. Po Kafedzicu najvazniji su ipak uspjesi Hrvatske vojske, za koje ima velike hvale: "Operacije Hrvatske vojske na prostorima zapadne Slavonije cijenimo vojnicki briljantno pripremljenim i izvedenim. Ova operacija je, mozda, mogla biti izvedena i ranije. No, svejedno, i vrijeme u kome je izvedena kao i uspjesi koje su hrvatske oruzane snage polucile su od izuzetno velikog znacaja za konacno razbijanje velikosrpske soldateske. Ovom akicjom je oslobodjen znacajan prostor koji je od strategisjke vaznosti jer su otovreni magistralni putovi i pruga, a moralni efekat ove pobjede je od neprocjenjivog znacaja. Ovo pokazuje da bi koordiniranim dejstvima Armije BiH i hrvatskih oruzanih snaga neprijatelj mogao biti vrlo brzo i efikasno vojnicki porazen, sto smatramo da treba cim prije organizirati. Martic i njegova bratija su sami sebi obezbijedili put i stolicu u Haagu javno priznajuci svoj zlocin, odnosno da je naredio da se tuku hrvatski gradovi, dakle da se ubijaju zene, djeca starci koji su daleko od fronta i ne predstavljaju nikakve vojne ciljeve. MBO podrzava i pozdravlja uspjehe HV sa uvjerenjem da su ovo pocetni uspjesi u hodu ka pobjedi".

Socijaldemokratska stranka (bivsi komunisti) nije se upustala u vece komentiranje dogadjaja ili analizu sto bi oni mogli znaciti, vec su dali tek krace saopcenje u kojem su se skoncentrirali na osudu napada na civilno stanovnistvo: "Uvjereni smo da se rat mora zavrsiti i sva otvorena pitanja rjesavati politickim pregovorima, uvazavajuci medjunarodno priznate granice drzava nastalih na juznoslavenskim prostorima. Najnovija stradanja stanovnistva ponovno ukazuju da su politicari i na ovim prostorima, u ime svojih uskogrudnih nacionalnih i velikodrzavnih ideja, spremni da zrtvuju i gradjane i civilizacijske mostove".

Sto se tice samih gradjana Sarajeva, oni su na vijesti o desavanjima u zapadnoj Slavoniji i Mladicevoj odmazdi po Zagrebu i drugim gradovima regirali tako sto su pohrlili u onih par posta koje u gradu rade, ne bi li satelitskom vezom telefonirali prijateljima, rodjacima ili cak svojim najblizim koji su u izbjeglistvu upravo u tim gradovima. Iako je i Sarajevo ovih dana gotovo pod neprekidnim znakom opce opasnosti i ucestalim granatiranjem, ovi su "ljudi sa iskustvom" pokusavali provjeriti kako su Zagrepcani i dati im koji svoj "ratni savjet" iz trogodisnjeg iskustva s barbarskim ubijanjem civila. Zbog tog istinskog razumjevanja, vjerovatno, i nisu zamjerili zagrebackom kolegi koji se na ovdasnji radio "Studio 99" nakon raketiranja Zagreba javio sa, bar za Sarajlije, targikomicnom konstatacijom: "Da samo znate kako je to..."

RUSMIR SPAHIC