TELEVIZIJA U HRVATA

AIM, ZAGREB, 27.4.1995. Raspisivanjem natjecaja za dodjelu radio i tv koncesija koji je ovih dana objavilo za to nadlezno tijelo, Vijece za telekomunikacije, zapoceo je u Hrvatskoj proces legaliziranja nedrzavnih elektronskih medija. Naime, prema odredbama Zakona o telekomunikacijama, donesenom u Saboru jos sredinom prosle godine, za emitiranje radio ili televizijskog programa mora se prethodno pribaviti koncesija koju dodjeljuje devetoroclano Vijece za telekomunikacije. Koncesije pokrivaju razlicita teritorijalna podrucja na nekoliko razina (opcine, gradovi, zupanije, cijela drzava), a koncesionar mora biti dionicko drustvo u kojem jedan clan, pravna ili fizicka osoba moze imati najvise 25 posto udjela u kapitalu.

Zakon o telekomunikacijama odredio je da se do 15. lipnja ove godine sve postojece radio stanice, koje su do sada bile uglavnom u vlasnistvu lokalnih opcinskih skupstina, moraju prilagoditi zakonskim uvjetima. Prvi natjecaj se stoga i u svom velikom dijelu odnosi na vec popunjene koncesije - raspisano je sedamdesetak koncesija za radio u gradovima, gdje vec sada postoje lokalne radio stanice. Ipak, novost predstavlja raspisivanje koncesija za televiziju. U prvom navratu oglasene su dvije zupanijske i 14 gradskih tv koncesija.

No to sve ne znaci da ce doci do nekog znacajnijeg pomaka u raznovrsnosti i pluralizaciji elektronsko-medijskog prostora i da ce biti bitno narusen presudni utjecaj koji na ovom podrucju ima HRTV. Najprije, na Hrvatsku radioteleviziju se odredbe zakona ne odnose, ona i dalje ostaje javna, drzavna televizija s obaveznom pretplatom kao glavnim izvorom financiranja. Kao najutjecajniji medij, HTV ce sigurno jos dugo biti bez konkurencije, jer se raspisivanje natjecaja za drzavnu tv i radio koncesiju (koje prema propisu iz Zakona o telekomunikacijama trebaju obuhvacati najmanje 60 posto stanovnistva) ne spominje niti u najavama. Zbog "tehnickih problema", kako je sluzbeno izjavio Ivica Mudrinic, ministar pomorstva prometa i veza u Vladi Republike Hrvatske. On kaze da nisu jos dogovoreni frekvencijski planovi sa susjednim drzavama, da, na primjer, Madjarska ne zeli prepustiti odredjene frekvencije jer ih koristi za vojne potrebe, problema, tvrdi, ima i s Italijom, Austrijom i Slovenijom, a Bosna i Hercegovina se ni ne spominje... Zato Mudrinic koristi termin "raspolozivih resursa", a njih je vladajuca stranka spremna priznati i (teska srca) podijeliti samo na lokalnom planu.

Takvi postupci malo koga u Hrvatskoj mogu iznenaditi, sudi li se prema dosadasnjem odnosu HDZ-a prema medijima. Stjecanje kontrole nad drzavnom televizijom i sluzenje njenim utjecajem bila je jedna od prvih stvari koju su ucinili nakon izbora. Nakon dugo vremena, tek na pritiske izvana kombinirane s pokusajima unutar drzave (najjaca opozicijska stranka, HSLS, izradila je svoj prijedlog zakona o televiziji i ponudila ga Saboru netom prije HDZ-a), donesen je u lipnju 1995. Zakon o telekomunikacijama koji regulira osnivanje privatnih elektronskih medija. Nastavak price je stoga logican - kad vec postoji kakav-takav zakon, treba otezati s njegovim provodjenjem.

Prvo se odugovlacilo s imenovanjem Vijeca za telekomunikacije kojeg imenuje Sabor. To tijelo od devet clanova ima presudnu ulogu u dodijeljivanju koncesija. U Vijece su imenovani zastupnici u Saboru (po jedan iz HDZ-a i opozicije), zatim predstavnici Akademije, sveucilisni profesori, predstavnici vjerskih zajednica i manjina. Najvise kritika u javnosti privukla je cinjenica da Vijecem predsjeda ministar Ivica Mudrinic, a kako je njegovo ministarstvo zaduzeno za tehnicki dio cijelog posla, po zakonu kontrolira rad radio i tv stanica itd., kriticari su Mudrinicevu poziciju opisivali poznatom narodnom poslovicom: "Kadija te tuzi, kadija ti sudi..."

Poslije imenovanja Vijeca dugo se cekalo na natjecaje, odgadjali su se nekoliko puta, a sad su napokon raspisani samo za lokalne koncesije. Jos jedna zgodna prilika za "medijski inzinjering" pruza se kod odlucivanja o potencijalnom koncesionaru na nekom podrucju, zbog zahtjeva koje zakon propisuje u pogledu programa, financijskih i kadrovskih uvjeta. Procjene u vecini slucajeva prepustene "slobodnom sudackom uvjerenju" clanova Vijeca za telekomunikacije. Recimo, u zakonu pise da ce prednost za dobijanje koncesije imati domaci, hrvatski program, i taj mora zadovoljiti ono sto clanovi Vijeca procijene da je "javni interes".

Tako se moze dogoditi da, kao sto je to bio slucaj s poduzecima u tzv. pretvorbi i privatizaciji, ljudi bliski vlastima i u ovoj medijskoj privatizaciji dodju i do vlasnistva nad medijima. Vec su se oko nekoliko gradskih radija i televizijskih stanica pocela spominjati imena nekih istaknutih novopecenih medijskih magnata i regionalnih mocnika, koji su vezama s vladajucom partijom razvili svoja medijska "carstva i feude". Tako je na primjer Miroslav Kutle, koji je prije dvije godine drzavnim novcem "privatizirao" Slobodnu Dalmaciju, vec je kupio dio splitske Televizije Marjan, a prica se da je oko bacio i na popularni Radio 101 u Zagrebu. Mediji su jedna od omiljenih zabava i Branimira Glavasa u Osijeku, pa tamo pod njegovom paskom raste Slavonska televizija. I to nesmetano iako je u strogo zakonskom smislu to bila piratska, protuzakonita televizija. Samonikle televizije u gradovima gdje su na lokalnim izborima pobijedile opozicijske stranke drzavni je inspektor za tv pohodio i po nekoliko puta, pecatio ih i zatvarao, dok je Slavonska televizija emitirala bez problema, razvijajuci se nakon ulaganja osnivackog kapitala od "odjedared izniklih" dva milijuna maraka. I, gle cuda, jedna od prve dvije zupanijske koncesije koje ce na ovom natjecaju biti dodijeljene bas je u - Zupaniji osjeckoj kojom drma zupan - Branimir Glavas.

U drugom pak slucaju, u Istri, pokrenut je projekt zupanijske TV-Nove, za sto je podrska stigla i iz Vijeca Evrope. Ali problem je sto je inicijator televizije lokalna IDS-ovska vlast, pa zato nista od koncesije. Natjecaj za istarsku televiziju bit ce vjerojatno raspisan kad na noge stane na brzinu osnovana Nezavisna istarska televizija - NIT, koju kontroliraju istarski hadezeovci.

Tako se vrlo predvidljivo nastavlja saga o privatnim, nezavisnim itd. televizijama i radio stanicama u Hrvatskoj. Da se sto ne promijeni, nakon nekih izbora mozda (i novih izbornih pobjednika koji ce medije opet pod kontrolu) razveseljava nas drzavna HTV. Na njoj je pregrst novosti - recimo, novi graficki dizajn Dnevnika ili, napokon, ono to je pucanstvo tako dugo cekalo: u novom izdanju vremenske prognoze nakon Dnevnika saznajemo kakvo ce biti vrijeme i u - Bosnjacko-hrvatskoj federaciji. Ma gdje bila...

IGOR VUKIC