KARADZIC PRIPREMA SUD PROTIV ISTINE

DVOJE SVICARACA CEKA PRESUDU

AIM SARAJEVO, 27.04.95. "Sijera 4" - tako su Unproforci "krstili" taj punkt. Za Sarajlije, i njihove prijatelje iz citavog svijeta, unproforska "Sijera 4" je zloglaska barikada izmedju Sarajeva i aerodroma koju nelegalno drze Karazdicevi vojnici, a koja se nalazi na dijelu puta koji bi Unprofor trebao u potpunosti da kontrolira. Plavci to, nazalost, ne cine. Naprotiv! Upravo iz njihovih transportera "nestaju" ljudi. Na toj ce Karadzicevaoj krvavoj rampi na desetine Sarajlija i stranih gostiju biti uhapseno i odvedeno, a potpredsjednik bosanskohercegovacke Vlade Hakija Turajlic i ubijen. Dolazak ili odlazak iz Sarajeva, upravo radi tog nelegalnog srpskog punkta, postaje daleko veca zivotna lutrija od samog leta UN avionima na koje se upucuju olovne kugle. Dovoljno je imati "peh" i umjesto preko Dobrinje put aerodrom-Sarajevo prelaziti s Unproforcem na kome je red da vozi Kasindolskom ulicom - u njoj, bez ijednog propustanja, Karadzicevi ljudi otvaraju UN vozila, pretresaju putnicima stvari i odvode svakog ko im se ucini "sumnjivim".

Samo u zadnjih mjesec dana oteti su i odvedeni u srpske zatvore Ludvig Kraus, sluzbenik humanitarne organizacije njemacko- bosanskog udruzenja, pet radnika francuskie humanitarne organizacije "Farmaceuti bez granica", te dvoje svicarskih drzavljana, Mari Vernl-Matic i Simon Zerbe. O ovo dvoje posljednjih, glasnogovornica Unprofora Mirjam Sosacki je na pres konferenciji objavila kako su "Simon i Mari (inace Hrvatica rodjena u BiH i s dvojnim svicarsko-hrvatskim drzavljanstvom, op.a.) nasilno oteti iz Unproforova vozila i odvedeni u srpsku policijsku stanicu na Ilidzi, a oficiru UN koji je pokusao s njima stupiti u kontakt to nije dozvoljeno".

Svicarci su u Sarajevo dosli pod pokroviteljstvom UNESC-a u misiji svicarsko-bosanske kulturne razmjene. Radili su na ucvrscivanju radio-mosta izmedju svoje zemlje i Sarajeva, zeleci povezati sarajevske kuturne radnike, kao i sve gradjane opkoljenog grada, sa gradjanima Svicarske. Pored ovih aktivnosti svicarski prijatelji Sarajeva i BiH bili su gosti i bosanskog Instituta za istrazivanje ratnih zlocina, sto ce imati presudnu ulogu u njihovoj otmici od strane onih koji su za zlocine u BiH najodgovorniji. Kako je haski sud za ratne zlocine odlucio da odgovornost za svu brutalnost u ratu u BiH potrazi (i dokaze) i kod onih koji su te zlocine projektirali, ocito je da Karadziceva klika u Mari i Simonu vidi dodatnu prijetnju za razotkrivanje zvojih zlodjela. Upravo stoga, u pokusaju jos jednog zataskavanja istine, posljednje informacije s Pala glase: Svicarcima ce se na Palama suditi za "sirenje antisrpske propagande"!?

Naime, prema posljednjoj izjavai Unprofora koja se bazira na razgovoru s predstavnicima paljanskog rezima "preliminarna istraga je ocigledno zavrsena i donesena je odluka da se oni izvedu na sud, gdje ce vjerojatno biti optuzeni za sirenje antisrpske propagande". No, iako je od otmice dvoje Svicaraca proteklo vec vise od dvadeset dana, jos uvijek niko od Unproforovih predstavnika nije uspio stupiti u vezu s Mari Vernl- Matic i Simon Zerbeom. Sve sto se kod "plavaca" moze saznati jeste da su Mari i Simon oteti iz danskog blindiranog vozila, da su izlazili a ne ulazili u Sarajevo i da su, navodno, kod sebe nosili dokumente sarajevskog Instituta za ratne zlocine zajedno s narudzbom za prijevod na engleski jezik, sto im Karadzicev "sud" uzima kao "dokazni materijal" za svoju optuzbu. Ali, i to se ovdje prima s rezervom.

Sta su svicarski drzavljani uistinu nosili sa sobom, i o kakvim se papirima radi pokusali smo saznati kod direktora Instituta za istrazivanje ratnih zlocina, Smaila Cekica, koji za AIM kaze:

• Mari i Simon su moji veliki prijatelji i prijatelji Bosne kojima je stalo da istina o Bosni i Hercegovini prodre u Evropu i svijet na pravi i objektivan nacin. Nas susret je bio u Bernu na zasjedanju Tribunala o narodima bivse Jugoslavije gdje je moj referat "Uzroci, ciljevi i razmjere agresije na BiH", a zatim i diskusija i replike na stavove pojedinih beogradskih naucnika, imao jakog ucinka. Ja sam, naime, tvrdio da su Srbija i Crna Gora izvrsile agresiju na BiH i to sam dokumentirao citatima iz originalnih dokumenata. Clanovi Tribunala su bili jako zainteresirani za moju knjigu "Agresija na BiH i genocid nad Bosnjacima 1992.-93. godine" i trazili su da je vide. Objasnio sam da knjiga nije prevedena na engleski jer nemamo sredstava za njeno prevodjene, i tada su se Meri, njen suprug i Simon ponudili da materijalno pomognu prevodjenje knjige i referata prezentiranog u Bernu. Prilikom ove njihove posjete Sarajevu dao sam im primjerak te svoje knjige i vec prevedeni referat na engleskom, a oni su s Institutom za istrazivanje ratnih zlocina sklopili ugovor o prevodjenju knjige na engleski jezik. Dakle, oni sa sobom nisu nosili nikakve dokumente vec moju knjigu i moj referat! Knjiga je javna publikacija, ne tajni dokument. Ogorcen sam jer su se Karadzicevi pristase drznuli da sude ljudima koji nista nisu krivi, i koji su sa sobom nosili tudju knjigu! Usotalom, vjerujem da su i zlocinci nabavili tu knjigu cim je izasla.

• Kontaktiram s predstavnicima nase vlasti, veli dalje Cekic. - Javno se nismo oglasavali iako smo veoma zabrinuti za sudbinu svicarskih prijatelja, ali se pribojavamo da nekim javnim istupom jos vise ne otezamo njihovu ionako tesku poziciju. Kako je rijec o velikim humanistima, ja ocekujem da se svicarska vlada vise zauzme za njih. Zapravo, dovoljno bi bilo da Svicarci zaprijete da ce paljanskim vodjama blokirati njihove bankovne racune u toj zemlji i sudbina Mari i Simona bila bi daleko izglednija. Srpski lobby je veoma jak u Svicarskoj i u stalnoj je vezi s Palama, te se u domivini nasih prijatelja mnogo vise moze uciniti nego ovdje. Nemoguce je da se ovim ljudima sudi zato sto su nosili neciju knjigu sa sobom, i jos da im sude oni koji su osumnjiceni za ratne zlocine i genocid!

Prema izjavama Unprofora, civilni predstavnici UN snaga su se polovinom mjeseca sastali sa paljanskim oficirom zaduzenom za ovaj slucaj, ali i pored "nasih stalnih pokusaja da dobijemo dozvolu za posjet svicarskim drzavljanima, Srbi nam to ne dozvoljavaju. Svoje sudjenje Mari Vernl-Matic i Simon Zerbe cekaju u srpskom zatvoru u Lukavici".

Na osnovu ovako sturih informacija tesko se moze zakljuciti kakva sudbina ocekuje dvoje Svicaraca. Karadzic im priprema divlji sud na kojem branitelj, sigurno, nije predvidjen. Mari i Simon su zapravo od Karadzica "osudjeni" cim su odlucili pomoci onima koje je on namjenio unistiti. Stoga, od njegovog suda ne treba nista dobro ocekivati. Na potezu jedino mogu biti medjunarodne institucije i diplomacija ukoliko iz kandzi osumnjicenih ratnih zlocinaca zele izvuci gospodju Vernl-Matic i gospodina Zerbea.

MIRSADA BOSNO