ISTRA PREKO GRANICA

AIM, ZAGREB, 25.4.1995. Nedavno odrzanim Kongresom Istrijana u Puli domacini su (IDS), unatoc pritisku vlasti, pokazali da ne odustaju od politickih principa regionalne samouprave i polozaja Istre kao transgranicne evropske regije. Da nije bio toliko incidentan (problem oko (ne)sviranja hrvatske himne i (za HDZ) sporna Deklaracija o Istri) i da se ponekad organizatori Kongresa nisu ponasali kao prikriveni zavjerenici (sto ih je kostalo dobrog medijskog glasa), uspjeh bi bio i veci. Ovako moraju dokazivati da nisu mislili ono sto je preko medija receno da su mislili. Drzavne novine i Televizija uglavnom nisu izvjestavali o kljucnoj temi Kongresa (politicka lokalna samouprava), nego su pokusali skup prikazati kao divljanje talijanske iredente. Premda je na momente Kongres (i sve oko njega) titralo iracionalnoscu i ekstremnim misljenjima, on je samo reakcija jednog dijela stanovnistva Hrvatske na odavno zazivjeli akciju gusenja svake razlicitosti i multicentricnosti. Hoce li se Tudjmanu takav pristup isplatiti, pokazat ce se tokom narednih mjeseci.

Organizatori Kongresa uspjeli su privuci predstavnike Istrijana iz Amerike, Kanade, Italije, Slovenije i Australije. Skupu je prisustvovalo priblizno 800 sudionika i akreditirano je stotinjak domacih i stranih novinara. Svaka politicka stranka dobila je po desetak akvizicija za svoje clanove. Svi su bili zadovoljni osim HDZ-ovaca koji su zahtjevali 400 pristupnica. Iz objektivnih razloga toj se zelji nije udovoljilo.

Cilj Kongresa je bio viseznacan. Ivan Herak iz HSLS smatra da je cilj pokazivanje cinjenice da "Istra zavredjuje senzibilniji politicki pristup", drugi smatraju da je to "utvrdjivanje evropskih vrijednosti" (Ivan Pauletta - IDS), dok neki prizeljkuju da je to "stimuliranje suradnje medju drzavama u kojima se Istra nalazi" (Lucijan Benolic - SDP). Formalno je cilj bio donosenje DEKLARACIJE O ISTRI (u sest zakljucaka) koja bi priblizila ideju politicke samouprave po vec poznatim evropskim modelima. Zato u Deklaraciji pise da je "Istra europska regija (..) da je cine gradovi i opcine Hrvatske, Italije i Slovenije". Pozivaju se "sve tri drzave da sankcioniraju pravo na regionalnu samoupravu u skladu s najvisim evropskim rjesenjima" (..) i da parlamenti spomenutih zemlja "pokrenu proceduru za konstituiranje trajnog oblika prekogranicne suradnje na prostoru euroregije Istre".

NACRT POLITICKE DEKLARACIJE, koji je prethodno procitan na Kongresu, imao je vise edukativnu i sentimentalnu, stisavajucu funkciju, i u njemu se izmedju ostalog kaze da su Istrijani "kao drzavljani svojih drzava (..) most prijateljstva medju svojim drzavama" i da su "ponosni sto mogu raditi na dobrobiti svojih domovina". Nacrt jos upucuje na odgovornost vecine (istarski Hrvati) prema pravima manjine (Talijani, Slovenci i ostali), kao i na odgovornost istarskih Talijana u Republici Italiji (..) "da putem svoje Vlade i europskih tijela poticu brzu integraciju Hrvatske i Slovenije u Europsku Uniju". Istranima se savjetuje promicanje nacela prastanja i pomirbe, jer "nasa je tradicija i kultura utemeljena u krscanskoj civilizaciji". Temeljna poruka Politickog Nacrta je "prastanje u ime suzivota i razvitka na politickom i gospodarskom planu", i sve to u ime "nase djece i buducnosti".

U dnevnim novinama i drzavnoj televiziji napisano je niz komentara i analiza koji najvaznija pitanja uglavnom nisu ni dotakli. Osim objasnjavanja (pojasnjavanja) sto u stvari autonomija u politickom smislu predstavlja i koje su njene pretpostavke i smjernice, nuzno je bilo upitati se i zasto je vlasti toliko stalo da prosiri los glas o Kongresu i politickoj stranci koja je to organizirala? I zasto se napadno izbjegava suocenje vlasti sa pojmom autonomije ili lokalne samouprave, prema cijem je cilju Hrvatska, slaze li se s tim netko ili ne, nepovratno krenula? Od svega toga nije bilo nista. Drzavotovorni mediji o tome sute.

Kao eho Kongresa, u zadnjem broju tjednika Feral Tribune, Ivan Pauletta (clan predsjednistva IDS-a) pojasnjava: "Stalno upozoravam sluzbeni Zagreb da je autonomija izlaz - i ne samo za Istru (...) Nase vracanje na koncept jedinstvene Istre ne znaci zadiranje u suverenitet niti jedne od triju drzava (...) Nitko od nas nije govorio o prodaji Istre, zato smo svjesni da moramo i hocemo zivjeti u skladnom okruzenju, ponajprije zbog pedeset godina zajednickog zivota".

Ozbiljne su se optuzbe upucivale na press konferencijama HDZ-a, sazvanim nakon dva spomenuta incidenta, (ne)odavanje pocasti poginulima (na prijedlog Marina Goloba - HDZ) i nakon donosenje Deklaracije o Istri, koja je prema vladajucem misljenju bila sporna. Culo se, izmedju ostalog, da je "IDS produzena ruka Memoranduma SANU (...) da su sekcije usmjerene u pravcu rusenja drzave (...) da je vecina ljudi "koji su dosli iz Italije pripadnici fasistickih krugova (...) i da je Kongres u stvari talijanski hapenning". Istrijanski HDZ napravio je i paralelnu deklaraciju, ciji dio je procitan na drzavnoj televizii.

O svemu tome Pauletta kaze: "Razumijem stanje u kojem se danas nalaze ljudi u svojoj - dugo ocekivanoj - drzavi. Razumijem da je nacionalizam vrlo jak, ali ga ne opravdavam i otuda i pitanja

• zasto nije bilo himne. Ja ne znam Kongresa, osim partijskih, na kojima se intonira drzavna himna. Osim toga, ako se svira himna maticne drzave, onda treba svirati i himne gostiju, a to bi znacilo i talijansku i slovensku i himne jos barem desetak zemalja svijeta iz kojih su dosli nasi gosti. Tako bi se ovaj Kongres pretvorio u muzicki festival, ali i tada bi se nasle primjedbe (...) Zato smo odlucili postaviti hrvatsku zastavu i grb, smatrajuci da nas to dovoljno definira".

"O Istri postoje razlicita shvacanja, cak i medju clanovima Istarskog Demokratskog Sabora" - kaze o Kongresu Lucijan Benolic (SDP). Ali u Istri se o pripadnosti maticnoj drzavi ne postavlja pitanja (...) Ovaj Kongres je potvrdio suverenost svakoj od tih zemalja (...) Hrvatska je izabrala put stvaranja nacionalne drzave, model devetnaestog stoljeca, model proslosti. U ovom momentu Istra na stvaranje hrvatske drzave gleda sa jednog drugog aspekta, sa aspekta gradjanske drzave, predloska koji danas solidno funkcionira u zapadnim evropskim drzavama. Mi zelimo drzavu gradjana, bez obzira na religiju, rasnu pripadnost, boju koze, jezik (...) Spocitavaju nam kao grijeh sto Italija brine za svoju manjinu u Istri. To je normalno jer i mi brinemo o Hrvatima u svijetu. To je imperativ i sankcionirano je u deklaracijama UN-a (...) Pitanje granica je stratesko pitanje i to ne ovisi o Istranima, kao sto ni o Hrvatskoj ne ovisi gdje ce biti njene granice".

Neprimjerene politicke aranzmane, kao i slicne metode uvjeravanja, obilato medijski koriste zagovornici centralisticke Hrvatske i svoje "povijesno pravo" potkrepljuju velicinom izmisljenih ili stvarnih neprijatelja. Mogla su se cuti i misljenja da u destabilizaciji Hrvatske vaznu ulogu igra i Istra i da krajnja referentna tocka takvog programa nije samo Knin, jer je "poznato da u Trstu vec dugo djeluje dobro organizirani srpski lobby, koji zajedno sa talijanskim desnicarima i fasistima zeli preko Istre oslabiti Hrvatsku" (Nepoznati patriota). Nesto slicno je mislio Vladimir Seks kada je u "Novom listu" izjavio da "IDS radi protiv Ustava i zakona".

Ivan Pauletta, medjutim, kaze: "Ova vlast je zaduzena za stvaranje klime stalne napetosti i proizvodnu neprijatelja. Sa Slovenijom se odnosi vise ne mogu bitno poremetiti (...) Sa Srbima su u toku pregovori pa ne vjerujem da ce doci do otvorenih neprijateljstava, a u Bosni smo izgubili dezurnog krivca. Sada dakle treba naci novog 'neprijatelja'. Nakon istaknutih intelektualaca i znacajnih institucija, sada je konacno na redu Istra, pod optuzbom kako se hoce odvojiti od Hrvatske. Ona je i te kakav mamac za privlacenje svega zla, sve srdzbe koju hrvatski narod osjeca zvog stanja u kojem zivi, zbog siromastva i niskog standarda (...) Za sve to je potreban ventil kako bi se mogla odrzati napetost , a hrvatska vlast i dalje vodi svoju prljavu politiku. Istra je u tom pogledu idealna, ali se zaboravlja tek jedna "sitnica". Istra prema posljednjem popisu stanovnistva, a i po ranijima, ima najveci postotak Hrvata u odnosu na sva ostala podrucja. Suludo je prema tome i misliti da ti Hrvati imaju nesto protiv Hrvatske, ali je pitanje zasto sadasnja hrvatska vlast nema povjerenja u te svoje Hrvate. To, na zalost, vec prelazi u podrucje paranoje".

Danas u Evropi postoji nekoliko regija koje politicki imaju vise od onoga sto Istra trazi. Takve poznate autonomne regije jesu Juzni Tirol u Italiji i Alandski otoci u Finskoj (otoci od 25 000 stanovnika) koji odlucuju o vlastitim unutarnjim poslovima, o porezima, migraciji, imaju vlastito predstavnicko tijelo vlasti, pravo na obrazovanje i kontrolu ekonomskih kretanja, vlastitu fiskalnu politiku i jos mnogo toga vezano za lokalnu upravu. Upravo se na takav model oslanjaju politicki regionalisti. To ocito jos nije dovoljno "leglo" u hrvatsku politicku svijest, jer se tada ne bi pisalo da je "jacanje pokrajinske vlasti slabljenje centralne" i "da su Talijani u stvari cetnici" (Zeljko Olujic). Mnogi u Hrvatskoj i danas uvidjaju da je politicka regresija na jedan centralni mozak koji sve zna i sve vidi, pokazatelj krivog puta u kojem se Hrvatska nasla. Smatra se da se neophodne promjene mogu dogoditi ako se sva polticka pitanja, bez izuzetka, pretvore u stanje dijaloga i zasnivanja novih regionalnih formi upravljanja. Jer, kako kaze Furio Radin, zastupnik talijanske manjine u Saboru: "Istrijanstvo je snaga koja prelazi sve granice".

ALEN ANIC