INTERVJU: DAVID KAMHI

OVDJE JE NAJJACA INSTITUCIJA - KOMSILUK!

AIM SARAJEVO, 24.04.95. Veliki inkvizitor Torkvamedo Tomaso u proljece je 1492. objavio naredbu o izgonu Jevreja iz Spanije. Turski sultan Bajazit II docekao ih je rijecima: "Cudim se kakvi su to spanjolski kraljevi koji su mogli istjerati tako pamatan narod kao sto su Jevreji". U Sarajevu prvi spomen na njih datira oko 1550. kada je formirana Jevrejska zajednica i "Hevra Kadisa", a 1565. formirana je i opcina. Osmanlije su Jevrejima dali sva ljudska i vjerska prava. Bili su trgovci, zanatlije, a kako medju njima gotovo da nije bilo nepismenih, nerijetko su sluzbovali i kao visoki drzavni cinovnici, ambasadori pa i clanovi ondasnjeg parlamenta. Izuzev Velikog hrama sagradjenog 1933, sve jevrejske sinagoge na tlu BiH napravljene su u doba turske vladavine. U Sarajevu se i sad obiljezava 4 mahersvan 5580. (1819. po Kristu) kad su sarajevski Muslimani braneci svoje komsije Jevreje ustali protiv silnika Ruzdi-pase. Za Staro jevrejsko groblje, na kojem su pocetkom rata Srbi ukopali minobacace i na kojem se i danas puca, uvazeni istrazivac jevrejske kulture Zusja Efron tvrdi da mu nema premca u Evropi. Sarajevska Hagada sel Pesah, po starosti odmah poslije barcelonske, jedinstvenih je iluminacija i jedno je od najljepsih djela jevrejske duhovne kulture. Slicnog je znacaja, za ovdasnje Jevreje, i sarajevska plava menora.

Profesor violine, gospodin David Kamhi, sefardski Jevrej, potpredsjednik je humanitarne organizacije "La benevolencija", glavi urednik Glasnika jevrejske zajednice i vrsilac duznosti rabina. Obitelj Kamhi jedna je od najstarijih jevrejskih u Sarajevu. Gospodin David Kamhi jedan je od rijetkih Sarajlija koji jos govore sarajevskim subidiomom dzudeo espanjola, jezika kojim su Jevreji govorili i prije cetiri stoljeca. Pitanje za naseg sugovornika, neophodno za pocetak: sudbina Jevreja u Sarajevu od proslog, drugog svjetskog rata do danas. Koliko ih je tada ovdje zivjelo, a koliko sad?

• Desavaju se kriptogrami s tim brojevima. Prije II svjetskog rata u Sarajevu je bilo 14 hiljada Jevreja (svaki sedmi Sarajlija). Od tog je bilo 12 hiljada Sefarda, a Askenaza, koji su mahom dosli s dolaskom Austro-ugarske, oko 2 hiljade. Tacne brojke niko ne zna. Poslije rata zivih je ostalo i vratilo se oko 2 hiljade. Nesto Jevreja je otislo u Izrael 48. i 49. godine. Pred ovu agresiju na BiH u Sarajevu je bilo nominalno 1.200 do 1.250 Jevreja. Medjutim, cinjenica koja se pojavila i kod drugih religija jeste da su odjednom navrli ljudi koji imaju jevrejsko porijeklo. E, sad, sta je teoretsko porijeklo: moze biti otac Jevrej, moze majka, djed, baba. To se racuna kao jevrejsko porijelo. Oni koji su poslije II rata bili Jugoslaveni ili neopredjeljeni, odjednom su se vratili svojim korjenima. TAko se ispostavilo da je prije ove agresije u Sarajevu bilo cak i 1.800
• 2.000 Jevreja. Ovakvih Jevreja.

* I koliko ih je sad?

• Sada je u Sarajevu 526 Jevreja.

* Gasi li se jevrejska opcina?

• Moja je zarka zelja da se ne ugasi. Ne moze se 500 godina, pola milenija istorije sefardskih Jevreja puhnuti kroz prozor kao mjehur od sapunice. Sefardskom jevrejskom svijetu Sarajevo je jedan od kljucnih gradova. Zvalo se Saraj de Bosnia ili Jerusalajm katana - mali Jeruzalem. Ili, kako mi kazemo, Jerusalajm ciko. Vazan je ne samo zato sto je u njemu bilo puno Jevreja, nego i zato sto je ovdje jedna od najpoznatijih jevrejskih skola koju je, pored mnogih drugih rasutih po svijetu, pohadjao i nedavno preminuli Salamon Gaon a koji je bio rabin Komonvelta sto je ogromna titula. Tu se stvarala i velika knjizevnost. Tu su bili pisci kao Kapon, Levi, Baruh, tu je bila jedna Laura Bohoreta, Elazar... Jevreji su prije onog rata imali 32 drustva, mahom humanitarna, medju njima i ovo "La benevolencija", zivahni starcic koji je 92. napunio sto godina.

* Kako su Jevreji zivjeli u ovom sarajevskom konglomeratu vjera?

• Bilo je ovako: pred praznike ili za subotu, nadjete recimo tepsiju pite ispred svojih vrata, a ne znate ko je donio. Smisao i jeste u tome da se ne zna ko je donio, a ne javno da se busa u prsa - ja sam dao! To je bilo jako razvijeno u Sarajevu, a ima toga i danas, pa uvijek tvrdim strancima da je najjaca institucija u Sarajevu - KOMSILUK! Oni to ne mogu shvatiti. Otudjeni su. Zive u Rimu recimo, i kad pitate za covjeka jedini koji vam za njega zna reci je hauz-majstor. Na Bjelavama su bile jevrejske mahale, cijele si ulice bile jevrejske. Zivjeli su kao i ostale Sarajelije, patili, radovali se sa drugima. Gasenje jevrejskog bica na ovome prostoru bila bi najludja stvar koja se moze desiti. I poslije II rata Jevreji su se vratili u Sarajevo, racunam da ce tako biti i poslije ovog.

* Hoce li se imati gdje vratiti? Sta je sa stanovima onih koji su otisli, nekretninama koje su prije komunisticke nacionalizacije pripadale Jevrejima?

• Sa nasim nekretninama je isto kao i sa svim ostalim. Ceka se. Izaci ce, vjerovatno, i taj zakon. Sto se stanova tice, mi smo napravili ugovor sa gradskom Skupstinom u kojem se stite stanovi Jevreja. Vec se vratila jedna familija Danon iz Spanije i oni su dobili stan.

* Kulturno, prosvjetno i humanitarno drustvo "La benevolencija" brinula se sve vrijeme rata za pripadnike vase opcine, aili i za druge Sarajlije.

• Jevrejska opcina, odnosno clanovi "La benevolencije", shvatili su da ce biti rat i prve lijekove i hranu mi smo nabavili davno prije rata. Kad je rat poceo mi smo vec dijelili pakete, medikamente. Zna se da je "La benevolencija" dala preko 100 hiljada familijarnih paketa, da je imala i da sada ima nekoliko apoteka, da se ovdje ne gleda na rasu, ni vjeru, ni na pol. Moze biti hotentot - ako je gladan njemu ce se ovdje dati da jede. Sto se lijekova tice, ako bi smo racunali koliko smo lijekova dali gradu, ispalo bi da bi ta kolicina jevrejskoj zajednici bila dovoljna za 200 godina. Sve sto mi dobijemo donira se bolnicama, djeci, svakom kome treba. S te strane, mozete pitati Saralije sto o nama misle, sami ce vam reci.

* Vrsi li se redovno vjerska sluzba?

• Vrsi. Pravog rabina nema, ali vjernici dolaze, osobito o velikim praznicima kao za Novu Godinu, Pesah ili Jom Kipur. Sad ja vrsim zu vjersku sluzbu, kao neki vrsilac duznosti rabina, mada nisam zavrsio te skole. Ali, iz tradicije familije i onog sto znam, radim kako mogu. Hocemo da ovo malo Jevreja sto je ostalo ovdje uvedemo u vjeru i pokazemo im ono sto mozda nisu znali, sto ih roditelji nisu naucili.

* Kakva je sudbina cuvene sarajevske Hagade?

• Vama je jasna sudbina te Hagade, ali kako strani novinari pisu gluposti o tome, moram podsjetiti. Hagada je kaza, prica o postanku svijeta, koja ima svoj sistem simbola. To je jedna od temeljnih osnovica, kljuceva za poimanje Jevreja. Sarajevska Hagada je napravljena 1350. godine u Saragosi. U Sarajevu je bila u posjedu familije Kohen koji su je u jednoj oskudici prodali, a u drugoj ruci je dospjela u sarajevski muzej. Za vrijeme drugog svjetskoh rata spasio ju je Korkut (muslimanski intelektualac, op.a). Hagada se kao i svi dokumenti od velike dragocjenosti i vaznosti za bosansko tle cuva na sigurnom. Sarajevska Hagada nije samo tekovina civilicazije jevrejskog naroda, nego i bosanskog. Sarajevska je Hagada simbol Sarajeva.

* Sta je s drugim hebrejskim umjetnickim vrednotama? Da li ste nesto od tog blaga iznijeli vani i kako je zasticeno?

• Mogu reci da su one uglavnom ovdje. Mi nismo dali da se iznose vani. Jer, ako unistite jednom narodu, oduzmete ili iznesete relikvije, vi ste taj narod osudili na smrt. To je poznato iz istorije. Uglavnom sve su stvari ovdje, bastina jevrejska je u Sarajevu. Mi smo sve to stavili na sigurno, zasticeno je od vlage i propadanja. Na to se pazi, to je vrlo, vrlo bitno.

* Ovdje je umjetnicko blago, ali ljudsko blago je vecinom vani, uglavnom u Izraelu. Kako su se snasli?

• To je potpuno individualna stvar. Ono sto im je zajednicko je - nostalgija. Vecina njih ima posao, ali advokat radi kao bastovan, doktor ne radi svoj posao... Konkurencija je velika, u tome je problem.

* Cesto ste tokom intervjua hvalili Sarajevo i Sarajlije. Da li su pripadnici vase zajednice u toku rata imali problema zato sto su Jevreji, da li su mozda bili sikanirani? Na zgradi Jevrejske opcine napisan je pogrdan naziv za Jevreje "Cifuti", a na zidu Jevrejskog muzeja ispisana je skracenica vladajuce stranke SDA.

• Hajde da govorimo o bitnijim stvarima. Za vrijeme onog rata bilo je toliko Muslimana koji su spasili Jevreje. Moju je majku spasila Fahrija hanuma Fadilpasic, koja je jos ziva. ONa joj je pomogla da pobjegne samnom i mojim bratom, koji joj je bio u narucju, u Mostar. Takvih slucajeva je bilo dosta. Evo, u Izraelu je nedavno umrla gospodja Hardaga (Zejneba Hardaga-Susic, nosilac medalje pravednika koju joj je dodijelila Vlada Izraela, sahranjena u Aleju zasluznih gradjana, op. a), koja je takodjer spasavala Jevreje. A ovo sto pise, to je mogao napisati samo primitivac. Ima ljudi koji i ne znaju sta je to cifut. Smatram, ipak, da vlast treba da se pozabavi time, da se takve pojave sprijece. Ne vjerujem, svejedno, da je to politika prema Jevrejima. To nema nikakve veze sa odnosom vlasti i ljudi. To je odnos Bosanca prema Bosancu.

* Osjecate se Bosancem?

• Nego sta! Kako se necu osjecati kad, ne znam vise u kojoj generaciji, zivim u Bosni. Ja sam pravi Bosanac, pravi Sarajlija, starosjedilac i mogu slobodno reci da je ovo moj grad!

DUBRAVKO BRIGIC