GHALI, UNCRO I IZBORI

AIM, ZAGREB, 23.4.1995. Izvjestajem Boutrosa Ghalija, i njegovim usvajanjem koje se ocekuje ovog tjedna, najzad su poznati svi, ili glavna vecina, detalja sadasnjeg mandata mirovnih snaga u Hrvatskoj, koji ce trajati dosad najduljih osam mjeseci, sve tamo do kraja studenog. Ghali je predlozio Vijecu sigurnosti da UNCRO kroz to vrijeme obavlja slijedece zadatke: potpunu provedbu sporazuma o prekidu vatre, daljnju realizaciju gospodarskog sporazuma, provedbu svih rezolucija UN koje se odnose na Hrvatsku, promatranje hrvatskih granica, daljnju dopremu humanitarne pomoci te nadzor nad demilitarizacijom poluotoka Prevlaka.

Ovaj zadatak povjeren je mirovnom kontigentu od 8750 ljudi, sto je otprilike cetiri tisuce manje nego sada, pa ce prekobrojni dio mirovnih snaga biti povucen do ljeta. Utvrdjeni kontigent je, medjutim, za blizu cetiri tisuce veci od onoga koji je zahtjevala Hrvatska, tako da je Ghali ocito gledao da ispuni zelje Zagreba samo do granice da se ne pomisli da mu je popustio. Isto se moze reci za samoproklamirane vlasti u Kninu: mirovne snage nece stati iskljucivo, pa ni pretezno, na hrvatske granice kako je trazio Zagreb, i time je zadovoljeno jedno od glavnih trazenja Kninjana. Ali nije uvazeno njihovo protivljenje da se mirovne snage odsad zovu UNCRO, ni to da se nadzor na granicama obavlja bez ikakvih restriktivnih klauzula vezanih uz sankcije Jugoslaviji, ili uz pravo Zagreba da odobrava ulazak roba na hrvatski teritorij.

Dvosmislenost i ambivalentnost mandata dosljedno je, dakle, provedena tako da malo zadovolji, malo ogranici obje strane, i to se mozda najbolje vidi iz toga kako su rjeseni ulasci civilnih i vojnih tereta u Hrvatsku. Nedavno zaustavljanje cisterni s gorivom na jugoslavensko-hrvatskoj granici govori da su Ujedinjeni narodi ipak odlucili primijeniti slovo rezolucija koje uvode restrikciju na uvoz roba u "Krajinu". Ali, istodobno se prelasci vojne opreme, prema Ghalijevom izvjestaju, samo registriraju, tako da se ocito ide za tim da se "Krajinu" malo ekonomski prodrma kako bi prihvatila Rezoluciju 981, ali ne i da se poremeti odnos vojnih snaga njoj na stetu. U prvim hrvatskim reagiranjima, Ghalijev izvjestaj docekan je sa zadovoljstvom, koje ipak nije toliko freneticno da se ne bi pretpostavilo da je rijec o uvjetnoj reakciji, i da je Zagreb zadovoljan mozda samo zato sto su u Kninu nezadovoljni.

Hrvatski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Mario Nobilo javio se iz New Yorka s misljenjem da "ne bi trebalo biti nezadovoljan" Ghalijevim izvjestajem, jer on napusta terminologiju "UNPROFOR", "zasticena podrucja" itd., i govori iskljucivo o Republici Hrvatskoj, jasno praveci razliku "izmedju medjunarodne granice Hrvatske koju treba nadzirati i crte razdvajanja" sa Srbima. Nobilo ne krije neraspolozenje sto izvjestaj ne spominje koliki ce broj UN-ovih promatraca biti razmjesteni na te granice, dok se njihov zadatak svodi na puko percipiranje i registriranje prelazaka preko nje. No, nalazi da je dobra strana tog pasivnog promatranja sto ce se preko izvjestaja, koji se salju u New York ali i u Zagreb, dati Hrvatskoj priliku da aktivno sudjeluje u rezimu sankcija prema SR Jugoslaviji, koje su Rezolucijom 988 jos jednom produzene.

Reagiranja Knina na Gahalijev izvjestaj jos nema, a vjerojatno ga i ne treba ocekivati jer se Martic vec odredio prema njemu unaprijed odbacujuci da mirovnim snagama ostane ime UNCRO, i da se one bave icim ozbiljnim na hrvatskoj istocnoj granici. Ljutnju Kninjana podjarilo je posebno zaustavljanje cisterni s gorivom na jugoslavensko-hrvatskoj granici koje je, prema priopcenju ruske ambasade u Zagrebu, izvrsio ruski bataljon UNCRO-a, na trazenje medjunarodnog odbora za sankcije. Zanimljivo je, medjutim, da predstavnici UNCRO-a u Zagrebu i dalje izjavljuju da nisu sasvim jasni svi dogadjaji u ovoj blokadi, pa se unatoc objasnjenu iz ruske ambasade, ili mozda bas zbog njega, ne moze, izgleda, iskljuciti ni da je blokadu naredio sam Beograd. Ako je to tocno, pritisak je ocito usmjeren na to da Knin prihvati Rezoluciju 981 i Ghalijev izvjestaj, sto je vjerojatno samo etapni cilj, a onaj krajnji bi bio da se ponisti prednost koju je Zagreb stekao prihvacanjem te Rezolucije, kako bi zatim mogao poceti pritisak i na njega da prihvati visoku srpsku autonomiju u okviru plana Z-4.

Ima procjena da Beograd zuri da se ovo dogodi i zato jer mu poslije uvodjenja kontrole na Drini sada nije toliko primarno rjesiti odnose s Palama, jer ce mu ukidanje sankcija ovisiti o tome hoce li uspostaviti kontrolu nad Kninom. Kontrolu treba zavesti prije nego sto bratstvo bosanskih i hrvatskih Srba, koje sada forsiraju Pale (dosad je bilo obratno), ne bude toliko uvcrsceno da se na njega vise nece moci utjecati. U hrvatskim medijima ucvrstilo se misljenje da jacanjem alijanse Pale-Knin treba objasniti i nedavne artiljerijske napade bosanskih Srba na okolicu Dubrovnika, a poslije i na Zupanju. Time bosanski Srbi zele iskazati solidarnost i olaksati polozaj Kninu nakon sto su postrojbe HVO-a, uz vjerojatnu podrsku HV-a, zauzele visove Dinare s bosanske strane samo petnaestak kilometara od ovog grada.

Premijer Valentic, koji je bio na dubrovackom aerodromu u vrijeme drugog napada Vucurevicevih artiljeraca - gadjali su aerodrom bas dok je on izgovarao recenicu da se nece dalje tolerirati ovakve divljacke napade - poslije ce izjaviti da se Hrvatska nece dati isprovocirati i da ce reagirati hladne glave. Brza promjena tona vjerojatno je dosla zbog procjene da bosanski Srbi, koji su u bihackom dzepu vec uvukli hrvatske Srbe u rat, sada zele uciniti isto i sa samom Hrvatskom, a onda i sa Srbijom (koja ne bi mogla ostati po strani). Sluzbeni Zagreb je samo nekoliko dana prije obznanio da nije za obnavljanje velikog rata, objavljujuci da salje kuci vise od trideset tiusca vojnika HV-a. Kako najvisi hrvatski drzavni predstavnici, od Tudjmana nadalje, procjenjuju da u ovom trenutku ni Srbija nije sposobna ni raspolozena za veliki rat, vjerojatno je da se u Zagrebu obnavljaju nade u mogucnost nove direktne pogodbe s Beogradom, koja bi s jedne strane dovela do brze reintegracije Knina u Hrvatsku, a s druge skinula sankcije s jugoslavenske federacije.

Ako bi se ova pogodba u dogledno vrijeme barem inicijalno uglavila, hrvatsko vrhovnistvo bi dobilo predah da se posveti najvaznijem unutrasnjem pitanju, a to su izbori. Krajem proslog tjedna Predsjednistvo vladajuceg HDZ-a objavilo je da premijer Valentic ostaje na svojoj funkciji, s koje ga uporne glasine micu vec nekoliko mjeseci, do izbora slijedeceg ljeta. To znaci da se glavni izborni adut Tudjmana i HDZ-a trazi u mirnom ekonomskom oporavku, i to ne, kao dosad, iskljucivo na teret vec sasvim pauperiziranih donjih slojeva. Zato Predsjednistvo HDZ-a preporuca Vladi da vec do Dana drzavnosti, 25. svibnja, nadje nacina da se povise primanja umirovljenika te da im se osigura besplatan javni prijevoz. Ovo je jedan od uobicajenih predizbornih koraka, ne samo u Hrvatskoj, i osim sto je jasno da su pripreme za izbore ovim vec pocele, spekulira se i s mogucnoscu da se oni raspisu i prije, mozda i puno prije, predvidjenog roka.

MARINKO CULIC