AFERA HAGADA

PROFESIONALNI MORAL ILI POLITICKA SVEMOC?

AIM SARAJEVO, 18.04.95. Malobrojna zajednica hravrih, koju cine Jevreji sto pred ratnim strahorama nisu otisli iz Sarajeva, proslavila je ovih dana svoj najveci praznik Pesah. Ovogodisnja je proslava bila umnogome razlicita od ranijih iz vise razloga, a medju njima nisu zanemarljivi i politicki jer je Vlada BiH njihovu proslavu pomogla i podrzala znacajnije nego sto se to u Bosni cinilo do sada. Na proslavi su bili uvazeni gosti, medju njima i predsjednik Predsjednistva Alija Izetbegovic, a Vlada je odlucila da tom prilikom ustupiti Jevrejima originalni primjerak sarajevske Hagade, jednog od najsupocjenijih muzejskih eksponata u Evropi. Pored izrazavanja pune podrske Jevrejima i javnom obiljezavanju njihova praznika, ova je vladina gesta imala i dodatni motiv - naime, sve su ucestalija bila nagadjanja gradjana da je ova unikatna jevrejska vjerska knjiga nestala iz Sarajeva, odnosno da je prodata a pare utrosene za nabavku oruzja. Dematirajuci takve glasine Vlada je procijenila da je Pesah najzgodnija prilika da se Hagada javno pokaze.

Ali, da dobre namjere ne moraju uvijek biti i pametne ili pozeljnje, pokazalo je reagovanje nakon ovog dogadjaja. Prof. dr Enver Imamovic, direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, obratio se jasvnosti saopstenjem u kome protestvuje zbog ovakvog poteza Vlade i najavljuje ostavku na funkciju direktora ove znacajne kulturne ustanove! O cemu se radi?

Sarajevska Hagada, kao sto je kulturnoj javnosti znano, eksponat je star oko 700 godina. Ona je jedan od najvrijednijih, pa dakle i najskupljih muzejskih eksponata u Evropi. U Sarajevu se cuva punih 400, a u Zemaljskom muzeju BiH 100 godina. Njena muzejska vrijednost je, dakle, ogromna, a materijalna neprocjenjiva. Stoga nije ni cudo sto je kao takva posluzila i za propagandne lazi poput pomenute, potekle od srpskog lobbya u Americi, kako je Hagada prodana za oruzje. Nacin na koji je Vlada BiH demantovala takvu laz, dakle donosenjem Hagade na slavlje, bio je, pokazalo se, izuzetno los. Tacnije, upotrebljena je politicka svemoc sparm morala i digniteta profesije. Jer, ministrastvo za kulturu odlucilo se za taj korak samovoljno, koristeci se politickim imunitetom i argumentom vlasti, ne konsultujuci, odnosno jos gore, ignorisuci misljenja autoritativnih strucnjaka i institucija koji su se usprotivili takvom koraku.

U svom protestu prof. dr Imamovic navodi: "Upotrijebiti predmet star 700 godina za potrebe javne manifestacije, i to u ratno vrijeme kada se grad granatira a citava mreza medjunarodnih agenata vreba kako da se tomogne tog svjetskog unikata, duboko je iznenadila i zabrinula sve ljude koji se sa pijetetom odnose prema spomenicima proslosti. To je posebno bolno odjeknulo medju muzejskim i kulturnim djelatnicima". Profesor Imamovic navodi dalje kako Zemaljski muzej "nije cak ni obavijesten o namjeri da se eksponat izvuce i posudi drugim licima za javnu upotrbu. Za to smo saznalo preko javnih glasila. Na tu vijest sazvana je sjednica Upravnog odbora Muzeja u prosirenom sastavu kojoj su prisustvovali nasi najeminentniji strucnjaci muzeoloskoh znanosti, arheolozi, etnolozi, povjesnicari umjetnosti, restauratori, konzervatori, pravni strucnjak za problematiku kulturnog nasljedja - tacno 30 osoba. Zauzet je jedinstven stav da se ne dozvoli iznosenje Hagade iz depoa, isti stav je zauzeo i Republicki zavod za zastitu spomenika kulturno-istorijskog i prirodnog nasljedja i u pismenom obliku urucio ga zainteresiranoj strani. Vlada BiH je na sve to ostala gluha i ustrajala je na realizaciji svoje odluke. Time je pod noge bacila autoritet nasih najkompetentnijih strucnjaka, ali i institucija ranga Zemaljskog muzeja i Republickog zavoda za zastitu spomenika kulture."

Zasto Vlada nije uvazila kompetentne stavove strucnjaka vec se izlozila riziku da bude javno prozvana i osudjena za svoj cin? Tim prije sto autoritet i uloga prof. Imamovica u spasavanju i zastiti Hagade u prvim danima rata u Sarajevu, nisu nepoznati ministrima. On je licno, tada kao gradjanin a ne direktor Muzeja, uz pomoc trojice pripadnika CSB-a i jednog muzejskog radnika trcao 6. ujuna 92. kroz kisu metaka na prvoj liniji fronta, i stavljajuci zivot na kocku iznio je Hagadu iz Muzeja (smjestenog preko puta kasarne "marsal Tito u kojoj je jos boravila tadasnja JNA) i sklonio je u depo NArodne banke. Prof. Imamovic, nadalje, vjerovatno nije oponent aktuelnoj vlasti. Prije bi se moglo reci, ne dovodeci nikako u sumnju njegovu strucnost, da je izbor na mjesto direktora ove kulturne ustanove moralo dobiti "zeleno svjetlo" od strane vladajuce politicke strukture. Zasto onda nesporazum?

Iz odgovora koji je ispred ministarstva kulture potpisao ministar Enes Karic cini se da nije moguce (ili bas jeste) sagledati tacne razloge. Tu se navodi motivacija ministarstva za posudjivanje Hagade, naime govori se o "demantiju tvrdnji o navodnom krivotvorenju ili zamjeni Hagade", ali se i dalje ne daje odgovor zasto nije uvazeno upozorenje strucnjaka. U protestu prof. dr Imamovica nigdje se, naime, ne spominju price o krivotvorenju ili prodaju Hagade, a ministar Karic uporno odgovara na pitanje koje mu nije niti postavljeno. Osim da nema odgovora na pravo pitanje, nema drugog argumenta za ministrov odgovor takav kakav je dao.

Nakon svega prof. Imamovic nudi ostavku na mjesto direktora Zemaljskog muzeja "s bolom u duzi jer ponajbolje znam u kakvom je stanju Muzej i njegovo cjelokupno blago. U njemu je Hagada zauzimala posebno mjesto, ali bez obzira na svoju vrijednost, znacaj i starost, pokazalo se da do nje i svako doba mogu doci pojedini mocnici, i bez icijeg znanja potrgati pecate, odnjeti je i raditi s njom sta hoce, ne vodeci racuna da je rijec o sedamstoljetnom eksponatu s kojim se po muzeoloskim kriterijima postupa kao s djetetom u inkubatoru". Konacno, prof. Imamovic na kraju svog protesta kaze: "Nakon sto ova vijest obidje svijet, posljedica ovakvog neodgovornog postupka prema spomeniku koji je vec davno uvrsten u spisak svjetskih unikata, moze biti ta da ce vjerovatno uslijediti serija zahtjeva medjunarodnih institucija da se taj vrijedni spomenik, nakon cetristogodisnjeg boravka u nasoj zemlji, izruci i preda na cuvanje kompetentnoj stranoj muzejskoj instituciji. Gdje god se nasla, sigurno joj se ne bi moglo dogoditi ono sto je dozivjela kod nas 15. aprila 95. godine, nesmotrenoscu nekompetensnih pojedinaca koji su to mogli ostvariti zahvaljujuci imunitetu politicara".

Ma kako zavrsila ova "afera Hagada" ostace trag o gestu kakvih je malo u nasoj politickoj praksi - za zastitu profesionalizma, a protiv politickog voluntarizma, prof. dr Imamovic upotrijebio je instituciju ostavke. Clanovima vlade i nekim drugim politickim mocnicima, koji bi cesce imali razloga da posegnu za tim civilizacijskim gestom, takvo sta i dalje, nazalost, ne pada na pamet.

STRAJO KRSMANOVIC