NAKON ODLUKE O NAMETU "HERCEG-BOSNE"

FEDERCIJA U CORSOKAKU

AIM SARAJEVO, 17.04.95. Vremenu se pobjeci ne moze. Prodje tako i 15. april, dan i rok do kada je na osnovu svecano porpisanog proslomjesecnog Bonskog sporazuma pod pokroviteljstvom njemackog ministra inostranih poslova K. Kinkela, trebalo konacno udariti temelje bosanskohercegovackoj federaciji i time stvoriti uslove za njeno stvarno zazivljavanje. Trebalo je, podsjecanja radi, formirati i konstituisati kantone i opstinska vijeca, ali posto to nije ucinjeno, u diplomatski otrcanim fazama i bosnjacka i hrvatska strana ponovo ubjedjuju javnost da od Federacije nisu odustali i da ona ostaje zajednicki strateski interes.

Fraze kao fraze, a kako smo se u njima poodavno izvjestili pitanje je ko ce u njih povjerovati? Problem je u tome sto ih svakodnevni zivot demantuje i sto umjesto zajednickog interesa sve vise i drasticnije na povrsinu izbijaju parcijalni interesi, nesporazumi i sukobi koji govore o dvije dijametralno suprotne politike. Dogodilo se tako da upravo u vremenu kada je trebalo svoditi bilans sta je ucinjeno od potpisanog i u republickoj Skupstini usvojenog Bonskog sporazuma, izbije jos jedan skandal. Naime, Vladi Federacije predoceni su podaci po kojima je u luci Ploce zaustavljeno sedamdesetak kamiona sa umjetnim djubrivom i sjemenom za proljetnu sjetvu, zbog neplacanja depozita uvedenog po odluci vlade tzv. Herceg-Bosne. Depozit po toj odluci treba placati i na robne rezerve Republike Bosne i Hercegovine koje se transportuju kroz tzv. Herceg-Bosnu, potom na robu namjenjenu izvozu, pa cak i za UNICEF-ove posiljke. Sve je to suprotno Ustavu Federacije i federalnim zakonima, izgladnjeli bosanskohercegovacki narod dovodi se u neizvjesnost hoce li ovog proljeca imati sto da zasije i prehrani se, a ionako krhka privreda stavlja se u bezizgledan polozaj. Vlada Federacije BiH na celu sa dr Harisom Silajdzicem tako se, po ko zna koji put, dovodi u apsurdan polozaj jer propise koje ona donese, na podrucju tzv. Herceg-Bosne odnosno dijela Federacije, ne obavezuju nikog. To je jos cudnije, ili bi logicki trebalo da bude, kada se zna da su u njegovoj Vladi podpredsjednik i petorica ministara iz redova hrvatskog naroda, koji su istovremeno i ministri u vladi tzv. Herceg-Bosne. Pored toga, potpredsjednik Vlade Federacije BiH, Jadranko Prlic, predsjednik je "hercegbosanske vlade". Doduse, pomenutih clanova Vlade Federacije u Sarajevu, kao prijestolnici i hrvatsko-bosnjacke tvorevine, uglavnom nema. Posljednjim sjednicama prisustvuje samo doktor Nikola Grabovac koji se, po pravilu, nalazi u ulozi dezurnog krivca za ostale kolege - ministre iz redova bosnjackog naroda.

No, nakon uvodjenja depozita, uslijedila je i druga odluka vlade tzv. Herceg-Bosne - o obaveznom registrovanju i ovjeri svih autobuskih linija koje prolaze kroz "njenu teritoriju", dok se za teretna vozila traze posebne dozvole. Pomenute odluke samo su ilustracija pravog stanja stvari - dubokog corsokaka u kojem se Federacija nalazi. "Herceg-Bosna" je, naime, zvanicno i pravno nelegalna drzavna tvorevina koja bi se formiranjem kantona Federacije brisala sa geografske i politicke karte BiH. Odnosno, sto Federacije bude vise - manje ce biti "Herceg-Bosne" ciji je kraj sa Federacijom vise nego izvjestan. Toga su svjesni i od toga bar deklarativno ne mogu pobjeci ni celni ljudi "Herceg- Bosne" Dario Kordic, Ivan Bender i Jadranko Prlic, ali im se stecene pozicije ne ispustaju iz ruku, te po "svoje misljenje" odlaze cesto Franji Tudjamu na noge u Zagreb a potom traze hiljade nacina za nesporvodjenje dogovorene politike. Jer, kazu, svi su za Federaciju, samo sto je tumace po svom dogovorenom nahodjenju.

U takvoj politickoj igri Neretvanski kanton ne samo sto nije formiran do 15. aprila, nego je potpuno neizvjesno i kada ce to uopste biti. Sva prakticna vlast je u njihovim rukama, odnosno ovdasnjeg HDZ-a kao zagrebacke filijale, a organi Federacije nemaju nikakvih instrumenata za sprovodjenje svojih mjera. Clan Predsjednistva RBiH i predsjednik Hrvatske seljacke stranke, dr Ivo Komsic, tvrdi: "Hrvatskom dijelu vlasti u Federaciji ne moze se osporiti zelja da rade, ali moc politickog odlucivanja nije u njenim rukama vec kod onih kojima provedba Federacije nije u interesu". Stjepak Kljuic, takodjer clan Predsjednistva RBiH i predsjednik Republikanske stranke, jos odredjenije izjavljuje: "Prilikom potpisivanja Washingtonskog ugovora napravljeno je nekoliko pogresaka. Najveca je sto nisu ozvanicena pravila igre tko moze implementirati ugovor. Dogadja se tako da je HDZ ekskluzivni partner s hrvatske strane iako je HDZ ucinio najmanje da dodje do mira. Naime, i Tudjman i HDZ su potpisali mir pod pritiskom Amerike a ne vlastitom voljom. I umjesto da se udalje svi koji su uzrokovali i provodili rat, oni se postavljaju kao glavni protagonisti federalnog ugovora. Dogodilo se tako da ljudi koji su bili uzrocnici rata, zatim eskalirali taj rat, trebaju da provode mir sto je, naravno, nemoguce".

I ova izjava potvrdjuje zbog cega Federacija i posloje trinaest mjeseci tapka u mjestu, i sto ce, koliko sutra, slucaj sa depozitom zamijeniti neki novi. Da se stvarno zeli uspostava Federacije onda bi trebalo i sa bosnjacke i sa hrvatske strane mijenjati i pravila igre i njene igrace. Za kraj aprila, tacnije

1. ovog mjeseca, zakazano je novo suceljavanje sa medjunarodnim posrednicima u Bonu. Hoce li to biti jos jedan turizam o drzavnom trosku, ostaje da se vidi.

MLADEN PAUNOVIC