ZA SAKU KAMENJA

Prevlaka

Dok vodeci crnogorski politicari i policajci uvjeravaju da je na Prevlaci mirno i stabilno, glasnogovornoci Vojske Jugoslavije svako malo "obradjuju" javnost nekim incidentom ili upozorejem da se Hrvati gomilaju na granici.

Skoro ce cetiri godine otkako je Prevlaka kvaran i bolan lijevi kutnjak u ustima "nevjeste Jadrana".(U doslovnom prevodu "Bocche di Cattaro" znaci "usta od Kotora".)nakon pohoda na Dubrovnik, famozno poluostrvo demilitarizovano je, a komentari njegovog pravnog statusa i procjene buducnosti posve su oprecni.Crnogorska vlast uzda se u "djentlmenski sporazum" sa Tudjmanom.Ekvivalent tome bi mogla predstavljati jucerasnja (nedjelja) izjava hrvatskoga eksperta za medjunarodno pravo, pogotovo za granicna pitanja, dr Hrvoja Kacica-da je Hrvatska spremna postaviti taj problem pred medjunarodni sud i da se nada kako ce na Prevlaku uskoro poceti da dolaze turisti, sportisti, "pa ako hocete i nudisti".Te da je to mnogo bolje nego da tamo bdiju momci u pancirnim kosuljama.

Uvazeni je pravnik time dao vjetra u jedra originalnoj i bezmalo fantasticnoj ideji crnogorskih hotelijera da u Njivicama, kraj same Prevlake grade kompleks hotela.Vec mu je i nadjenuto ime-Kobila (po istoimenom tamosnjem brdu).

Da pokaze kako sve nije idilicno postarao se Tudjmanov ministar vojni Gojko Susak, izjavivsi prije neki dan da Hrvatska na podrucju Prevlake "ima dovoljno ljudstva" i da "njena bezbjednost nije ugrozena, ma koliko se tamo setali Bulatovic i Akasi".Ta je izjava, medjutim, "mila majka" u odnosu na onu sto je pocetkom godine dao Tudjmanov procelnik Vojnog Kabineta gospodin Zvonimir Cervenko:"Hrvatska je vojska u Konavlima mnogo spremnija nego 91. i mi mozemo mnogo efikasnije gadjati Herceg Novi i Igalo, a mislim da bi im to jednom trebalo i pokazati"!

I s crnogorske strane u posljednje tri godine stvoren je stereotip da politicki i policijski celnici uglavnom isticu stabilnost i mir u toj zoni, dok glasnogovornici Vojske Jugoslavije svako malo "obradjuju" javnost nekim incidentom ili upozorenjem da se Hrvati gomilaju na granici.No, s obzirom na to da je opste stanje vanredno, a da se tu nadomak ratuje sasvim konkretno, niko ne smatra potrebnim da rijesi taj informacioni "dualizam".(nije zgorega podsjetiti na tvrdnje nezavisnog "Monitora"/ br, 226, 17.2.95./ da su dva "krvava incidenta" s pocetka 93., u kojima su poginuli vojnik Vujos Dajevic iz Pljevalja i rezervista Milenko Radovic iz herceg Novog, dok je tesko ranjen Desimir Tesovic iz Prcnja, izazvali vojnici hercegovackog korpusa VRS, a ne "hrvatski bojovnici", kako su to saopstili izvori VJ.)

Samo je crnogorski premijer Milo Djukanovic bio disonantan u odnosu na recenu pomirljivost "civila", pa je na konferenciji za novinare, sredinom marta, dok je jos bila na sazi hrvatska prijetnja izgonom plavih sljemova sa njene teritorije, rekao da oko Prevlake "ni mi ne sjedimo skrstenih ruku".Bio je to, ustvari, odgovor na opetovano pitanje-tvrdnju da Hrvatska dovlaci vojsku i oruzje u demilitarizovanu zonu.

Djukanovic je tada natuknuo da se o tom, za CRnu Goru uistinu par exelance vaznom pitanju, vode pregovori i da ce javnost "mozda vec naredne sedmice" o njima biti obavjestena.Ali ni nakon, evo, mjesec dana obecane informacije nema.Ako se pod takvim cime ne podrazumijeva konferencija za novinare koju su napolju, na vjetru i hladnoci, prije petnaestak dana, uprilicili predsjednik Bulatovic i jasusi Akasi, posto su se iza zatvorenih vrata ispricali o Prevlaci, a kojom je prilikom mali japanac skinuo visemjesecnu budj sa crnogorske diplomatije.Jer, od odlaska Miodraga lekica u Rim crnogorska se vlast bavi spoljnom politikom taman koliko "da se ne valja".Iako ga nije napustao "monalizinski" osmijeh tokom pomenutog press-a, dalo se uociti da Bulatovic nije sasvim miran zbog "parceta kamenjara" koje je jedan od najnezgodnijih tegova sto mu u ovom momentu visi o vratu.Protokolarna informacija o saglasnosti da se pitanje Prevlake rijesi mirnim putem, te da se utu svrhu oformi zajednicka komisija koja bi pregovorima dosla do "pravednog rjesenja" (sta li je to) nije zadovoljila cak ni rezimske novinare koji su se ponadali da ce dvosatno smrzavanje naplatiti barem pravom informacijom.Ispostavilo se da je predsjednik Crne Gore, kako vele Cetinjani, opet" bilo lijepo slusati", a tesko prepricati"."Novost" je, dakle, bila ono sto je preporucila jos Bedinterova komisija, da se sporovi oko teritorije rjesavaju dogovorom.Doduse, nakon medjusobog priznanja.

Rezultatima razgovora Akasi-Bulatovic, i uopste odnosom vlasti prema Prevlaci, nije bila zadovoljna ni opozicija, pogotovu ona "srpske prepoznatljivosti".Narodna stranka, koja na stranackim konferencijama za novinare forsira Prevlaku barem triput mjesecno, pa je predsjednik Bulatovic opomenuo da "papagajski ponavlja istu stvar", saopstila je da ne prihvata takvu izjavu i ponovila nevjericu u hapyend "djentlmenskog sporazuma".No, uporno insistiranje narodnjaka na tom problemu doima se gotovo bezazlenim u odnosu na cesta radikalska zaopsravanja povodom navodne napetosti u toj zoni zbog "gomilanja hrvatskih snaga" i "incidenata na granici".U te incidente svrstano je, na primjer, isticanje hrvatske zastave u "plavoj zoni", dok niko nije pomenuo manevre VJ u Boki s pocetka godine, u kojima su ucestvovala gotovo sva borbena plovila RM.

Analiticari politickih zbivanja u Republici skloni su da koriscenje Prevlake poput podupiraca za odrzavanje (pred)ratne tenzije, protumace kao efikasan vid borbe protiv opcije samostalne Crne Gore.Cini se zaista da je to poluostrvo postalo moneta za potkusurivanje u mnogim medjudrzavnim i medjupartijskim igrama.Jer, nije bilo davno kada se se sasvim ozbiljno pominjala zamjena teritorije kao carobna formula koja bi utolola Karadjicev apetit, spasila cast Tudjmanu i donijela kapitalnu korist Bulatovicu.Ni najbolji poznavaoci mapa i "zemljovida" nijesu se, medjutim, mogli dosjetiti koje bi to zemljiste Crna Gora mogla dati zauzvrat, i kome: Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili republici Srpskoj.tesko da bi opet neko pristao da za Igalo, Njvice i Sutorinu uzme vukojebine istocno od Sutjeske, pod maglicem, Volujkom i Vucevom, kao sto su to 49. ucinili Djuro Pucar i Avdo humo "za ljubav" Blazu Jovanovicu, a u "nazocnosti" Josipa Broza i Vladimira bakarica.

Crna Gora je, to njena vlast, utisak je, sve bolje vidi, propustila sansu da mirno, pred sudom ili za pregovarackim stolom, dobije prevlaku.da su se umjesto za konavovskim prsutama poveli za medjunarodno-pravnim regulama situacija bi bila mnogo povoljnija za Crnogorce.Sudbina Prevlake u razgranicenju novih drzava pratila bi sudbinu Boke, posto svako ko ima oci ne moze sporiti da je 1800 m. dugo i stotinjak metara siroko poluostrvo neodvojiv dio Zaliva.Ocita nelogicnost povucene granice mogla je biti jaci argument od "administrativne" pripadnosti Hrvatskoj i ionako spornih poziva na listine sandalja hranica, kupoprodajne ugovore iz srednjeg vijeka i sl. Uostalom, kazu da su crnogorci prije vijek-dva pljackali lkonavle pozivajuci se na istorijski zasnovano pravo na nasljedje Ivana crnojevica!Opredijelivsi se za argument sile, umjesto za silu argumenata Crna gora je bitno umanjila sanse da za sebe dobije "vrata zaliva".Tim prije sto se, u medjuvremenu, Tudjman zakleo Saboru da nece nikome prepustiti ni pedalj hrvatske zemlje, a Skupstina SRJ 27. 4. 92. zakljucila da nema teritorijalnih pretenzija prema drugim drzavama.zato je svojevremeno Milan panic, tumaceci Vens-ovenov plan, onako nediplomatski iskreno izjavio: "Prevlaku sam privremeno izgubio".Zacudo, najteze je tu izjavu shvatio Dobrica Cosic, tadasnji predsjednik SRJ ("Ne razumijem smisao izjave gospodina Panica").Cosic je potom sa Tudjmanom postigao sporazum o spornom poluostrvu ali detalji toga dogovora nikad nijesu predoceni javnosti.Crnogorski predsjednik, koji je uzgred u Zenevi i Briselu prozborio nesto o nezainteresovanosti za tudju zemlju, vise puta dosad pozivao se na taj sporazum kao na Sveto pismo.

Zvanicnoj Podgorici ostaje da se nada kako ce Medjunarodni sud u Hagu (ako pred jega dodje spor) donijeti POLITICKU odluku, ne zeleci da zbog nekoliko kilometara ostavlja vjeciti kamen smutnje medju susjedima.I da priziva "pobjedu razuma u Hrvatskoj", pod cim se podrazumjeva odricanje od dijela vlastite teritorije za racun Crne Gore.Opozicija, pak, reaguje dvojako.Prosrpske partije spremaju se da eventualan kiks na prevlaci iskoriste za odlucan udarac vladajucoj DPS.Procrnogorske stranke manje su se glaskale i uzbudjivale tim povodom, rezonujuci da nema logike "vise zeliti za suverenitetom nad jednim rtom, ma kakav da je njegov strategijski i drugi znacaj, nego za suverenitetom citave svoje okupirane drzave".

Sve upucuje da u ovom momentu nema razloga za rat na Prevlaci. Pomenuti Hrvoje Kacic pomirljivo veli da ne vidi zasto se Hrvatska ne bi slozila sa Bulatovicevim predlogom da Crna Gora uziva nesmetan ulaz u Boku Kotorsku. "Kod toga samo treba voditi racuna da jahte i drugi trgovacki brodovi mogu da plove u neskodljivom prolasku svim morskim prostorima, ali da ratni brodovi to mogu ciniti samo njihovom polovicom ulaza u Boku", objasnio je predsjednik Drzavne komisije RH. Utisak je da rasplet hoce i crnogorske i hrvatske vlasti. Izgleda, na nesrecu, da ima zainteresovanh da se na tom podrucju opet zapuca. Zamajac strahu daje prisjecanje kako je, po Budi Kosuticu, tadasnjem potpredsjedniku Vlade Srbije, povod za pohod preko Debelog brijega bilo "hrvatsko bombardovanje dva stara grada - Herceg Novog i Prevlake"!!! Naravoucenije - kad ima volje povod nije problem.

Darko SUKOVIC AIM Podgorica