PRIVATIZACIJA USLOV VLASTI

Crna Gora

Izvori koji slove za "dobro obavijestene" smatraju da se iza Djukanoviceve kritike savezne vlasti u proslonedjeljnom intervjuu "Pobjedi" krije odlucnost da istraje na vlastitom konceptu privatizacije, jer mu to omogucuje da zadrzi ekonomsku podlogu vlastite politicke moci. Zamjerke na racun spoljne politike samo su "bocna podrska" osnovnom zahtjevu

tekst:

Intervju predsjednika Vlade Crne Gore, Mila Djukanovica "Pobjedi" (ponedjeljak 10. april) zacijelo je najkomentarisaniji dogadjaj u Republici ovih dana. Premijerove su izjave, po jednima- strateske odrednice politike DPS, po drugima- rukavica hrabro zavitlana u lice saveznoj vlasti (citaj Milosevicu), po trecima- jos jedan slabasan i na propast osudjen pokusaj da se za Podgoricu sacuva ponesto nadleznosti... Najbrojniji su, ipak, oni koji vjeruju da je u osnovi Djukanoviceve neuobicajeno ostre kritike Beograda namjera da se obezbijedi dovoljno vremena za okoncanje procesa svojinske i upravljacke transformacije u Crnoj Gori - po crnogorskom receptu. Premijerovoj koncepciji "ubrzane privatizacije" nikako ne odgovara tromi srpski model sa "drzavnom, drustvenom i ostalim oblicima svojine". U Crnoj Gori vec je zahvaceno tim procesom dvije trecine preduzeca, sa vise od 70% zaposlenih. Postoji gotovo opsta saglasnost o potrebi privatizacije, bez obzira na zamjerke modelu njenog sprovo|enja. "Ova godina bice jedino uspjesna ukoliko uistinu bude iskoriscena kao godina privatizacije... Svakako da cemo se beskompromisno suprotstaviti svakom rjesenju u tekstu Zakona (o preduzecima) koje moze uticati na zaustavljanje ili usporavanje transformacionog hoda, kojim koraca privreda Crne Gore", rekao je Djukanovic u intervjuu "Pobjedi".

Iza insistiranja da se na saveznom nivou regulisu samo osnove procesa svojinske i upravljacke transformacije mnogi, medjutim, vide teznju da se ocuva ekonomska podloga politicke moci. U upravnim odborima novoformiranih holding kompanija, naime, glavnu rijec vode uglavnom iste osobe, bliske premijeru. Podgoricom kruzi prica da je "slucajem Jugobanka" poceo rat protiv Djukanovicevih ljudi od povjerenja na vodecim mjestima u privredi i bankarstvu, s ciljem da se on politicki diskvalifikuje. Posrijedi je, tvrdi se, dobro orkestrirana akcija, ciji se znacajan dio odigrao u Skupstini Crne Gore i gdje se Djukanovicu pokusao nametnuti image "najveceg kriminalca na Balkanu". Da prilicno tanusna zastita premijera u Parlamentu od strane partijskih kolega nije bila dio taktike, potvrdjuje Djukanoviceva ocjena kako su "poslanici DPS u republickoj Skupstini morali biti mnogo agilniji u zastiti interesa partije i vlasti". Nema sumnje da predsjednik Vlade Crne Gore tu ponajprije ima u vidu tolerantnost prema optuzbama na njegov racun.

Zalaganje za privatizaciju, trzisnu orjentaciju i, uopste, vece uvazavanje ekonomske logike, naspram nacional-romanticarskih isturanja prsiju pred "nepravednim" svijetom, najlakse bi se dalo objasniti kao rezultat Djukanoviceve realne procjene stanja crnogorske privrede. On, uostalom, ne skriva da se "u ovako izolovanom ambijentu" ne mogu ocekivati "dugorocno pozitivni rezultati", te da "sve ono sto se dogadjalo tokom 93. tesko da bi jos jednom mogao i licno da prezivim na ovom mjestu na kome se nalazim". Izvori koji se obicno oznacavaju kao "dobro obavijesteni" skloni su, ipak, da ishodiste borbe za brzu privatizaciju vide u ocuvanju kljucne poluge politicke moci. Jer, samo u posljednjih nekoliko mjeseci crnogorska je vlast ostala bez prava da gazduje svojim prostorom, ukljucujuci i ubiranje zeljenog iznosa poreza na vikendice, crnogorska je flota pred rasprodajom, Savezna vlada nije isplatila Crnoj Gori 55 miliona dinara duga na racun penzija za 95... itd.

U opticaju su vec konkretna imena preduzeca i ljudi kojima slijedi sudbina "Jugobanke" i njenog direktora Rade Kalezic. Time se, navodno, suzava krug oko, Beogradu neposlusnog, premijera i priprema njegov politicki odstrijel. Kao slagvort toj verziji sluzi zapazen Djukanovicev "propust" da, poput Bulatovica i Kontica, cestita Dan drzavnosti Srbije. O premijerovom konfliktu sa Milosevicem prica se, pak, odavno i nasiroko. Zaista, Djukanovicev se odnos sa srpskim rukovodstvom doima prilicno hladnijim nego sto je Bulatovicev ili Marovicev. No, posto se do cinjenica o odnosima unutar politickih vrhuski dviju clanica federacije izuzetno tesko dolazi, onda komentari postaju naglaseno slobodni. Kao primjer te "preslobode" pominje se u Podgorici procjena (prenio je dopisnik "Slobodne Evrope" iz Beograda) da je narucilac aktuelnoga intervjua u stvari sam Milosevic, a radi obracuna sa (sopstvenom) saveznom diplomatijom! Ta se vizija ovdje smatra gotovo fantasticnom. Niko ne vidi u SMIP-u toliko jaku licnost za cije bi obaranje Milosevicu trebalo pomagati.

Nezadovoljstvo crnogorskih vlasti radom Ministarstva spoljnih poslova objektivno je i, cini se, utemeljeno. I to po dva osnova: "tretmanom stavova Crne Gore u formiranju jugoslovenske spoljne politike" i "neodgovarajucom zastupljenoscu Crnogoraca u diplomatiji". Djukanovic, takodje, smatra da je bas na spoljnopolitickom terenu SRJ dozivjela potpuni fijasko, da je u SMIP nuzan radikalan kadrovski remont i da u tom ministarstvu nikako ne smije biti manje Crnogoraca nego sto ih je (procentualno) bilo u diplomatiji SFRJ. Premijeru zacijelo tesko padaju posprdni komentari na racun marginalne uloge sto je on i Bulatovic imaju u pregovarackom procesu za rjesenje krize u ex-Jugoslaviji, i zbog glavne i neustavne role predsjednika Srbije. Ostra kritika savezne diplomatije uzrokovana je i tim frustracijama, ali je ipak samo "bocna podrska" osnovnom zahtjevu za brzom privatizacijom.

Isto vazi i za Djukanovicve zaoke upucene Saveznoj vladi na racun rjesenja u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja. Za pristup da se sistem uredjuje na saveznom nivou, a sredstva obezbje|uju u republikama crnogorski premijer nema razumijevanja: "Mislim da onaj ko se stara o obezbje|enju sredstava, ko je, dakle, jedino odgovoran pred penzionerima za urednu isplatu, mora i urediti taj sistem".

Nista manje interesantne nijesu procjene odnosa trojice kljucnih licnosti aktuelne crnogorske politike: Djukanovica, Bulatovica i Marovica, koje je proslonedjeljni intervju opet podstakao. Dok jedni vjeruju kako upravo Bulatovic, u saradnji sa Milosevicem vodi akciju protiv Djukanovica, a da se Marovic drzi podalje sa simpatijama na strani predsjednika Republike, drugi (reklo bi se najblizi istini) uporedjuju ih sa tronoscem koji je svjestan da ispadne li samo jedna noga, padaju i obje ostale. Pa iako ima mnogo indicija da se premijer i predsjednik nadmecu da u vaznim oblastima (unutrasnjim poslovima, naprimjer) ostvare sopstveni uticaj, oni "prema spolja" i prema opoziciji djeluju jedinstveno.

Najnoviji "stof" za price o nesaglasju dvojice crnogorskih celnika vezan je za odnos prema JUL-u. Djukanovic je u intervjuu "Pobjedi" pokazao da bas ne mirise tu organizaciju, rekavsi da "lijevi konzervativizam za savremenu organizaciju drustva nije nista manje opasan od desnog". DPS je tom prilikom definisao kao "gradjansku partiju centra sa blagim lijevim usmjerenjem". Vec sjutradan je Milica Pejanovic-Djurisic, potpredsjednik partije i po misljenju vecine bliza Bulatovicu, u razgovoru sa nekom inostranom delegacijom, okarakterisala DPS kao izrazito lijevu partiju. Zlobnici kazu da jedino na tom planu moze doci do neslaganja, jer je DPS klasicna "partija vlasti", bez ideoloskih, nacionalnih i sl. opterecenja. Da se spektar komentara ovdasnjeg politickog zamesateljstva upotpuni pobrinuo se AIM-ov sagovornik, blizak vrhu vladajuce partije. On tvrdi da je Djukanovic skice za intervju dogovorio bas sa Bulatovicem i Marovicem.

Konacno, valjda najbolje odslikavajuci nemogucnost da se zvanicnoj crnogorskoj politici (ako ona kao dosljedna i prepoznatljiva uopste postoji) udje u trag, aktuelni visoki drzavni sluzbenik prica: "Jos uvijek nije mi jasno sta oni zapravo rade. Da li lagano unistavaju Crnu Goru, spremajuci je da postane region velike Srbije, da li trpeci ponizenja cekaju momenat da se izvuku ispod Miloseviceve sape i stvore samostalnu drzavu ili, to bi bila treca varijanta, bez jasne vizije, vuku poteze za prezivljavanje od danas do sjutra"? Covjek kojega muci ta trilema najblizi je da povjeruje u ovu posljednju soluciju. Poruke iz Djukanovicevog intervjua "Pobjedi", utisak je, najlakse se uklapaju u takvo stanje stvari.

Darko SUKOVIC AIM Podgorica