OBRAZOVANJE U BiH - NEKAD I SAD

JE LI COVJEK POSTAO OD MAJMUNA?

AM SARAJEVO, 15.04.95. Obrazovni sistem ex-Jugoslavije bio je podlozan ideoloskim zahtjevima drustvenog modela koji je tada bio na vlasti. Komunisticki obrazac vlasti crpio je svoju ideolosku potku iz dogmatskog tumacenja marksizma koji je na taj nacin izucavan kao obavezan predmet u skolama i na fakultetima. Porazom komunistickog modela drustva automatski je nestao sa scene i model obrazovanja koji mu je bio podlozan, pa se postavlja relevantno pitanje: koji ga je model zamijenio? Odnosno, da li je sadasnji obrazovni sisten obezbijedio pretpostavke za obrazovanje i vaspitanje ucenika i studenata za laicku skolu i demokratski koncept drzave Bosne i Hercegovine?

Oficijalni zastupnici vlasti ce spremno odgovoriti da jeste. Argumentovace tu tvrdnju brojnim primjerima iz kojih se vidi tolerantan pristup tumacenju osjetljive nacionalne i istorijske problematike, visenacionalnim sastavom autorskih timova koji su radili planove i programe ili pisali udzbenike, tolerantnim zakonskim rjesenjima u kojima je dato pravo za upotrebu sluzbenog jezika prema nahodjenju, dakle, bosanskog, srpskog ili hrvatskog.Dokazivace takvu svoju tvrdnju primjerom iz udzbenika za bologiju u kojem vise Darvinova teorija o nastanku vrste nije jedina vec samo jedna od ravnopravnih teorija koje tumace postanak covjeka. Izmedju teorije da je covjek nastao od majmuna i npr. religijske teorije da ga je stvorio Bog, ucenik se samostalno treba opredjeliti za onu u ciju tacnost vjeruje, umjesto ranijeg dogmadskog sugerisanja Darvinove teorije kao jedine i neprikosnovene. Zakonskim rjesenjima omoguceno je i otvaranje privatnih skola, sto u proslom sistemu nije bilo moguce, kao i mogucnost otvaranja nacionalnih skolskih ustanova. Ovo potonje se na bosanskom tlu pokazalo kao najosjetljivija tema jer su u praksi otvorila mogucnost separatnog skolstva koje moze ozbiljno zaprijetiti razaranju multietnickog bica Bosne i Hercegovine, sto je inace njena temeljna odrednica. S obzirom na karakter rata koji se vodi u BiH ovo je najosporavanija stavka u zakonskim odredbama, ali su njeni tvorci i zagovaraci ostali pri odluci da je ne mijenjaju, navodno rukovodeci se potrebom liberalizacije propisa gdje god je to moguce.

Na formalnom planu nacinjeno je takodje vise promjena u odnosu na raniji sistem. Jos prije izbijanja rata donesena je odluka da se osnovno obrazovanje sa osam godina trajanja poveca na devet cime bi se priblizilo modernom, zapadnoevropskom modelu skole, ali se ta odluka zbog rata nije pocela primjenjivati. Najvise izmjene ucinjeno je u srednjim skolama. Do rata su u BiH postojale tzv "usmjerene skole", odnosno obrazovni srednjoskolski sistemi koji su ucenike osposobljavali za specificne vrste zanimanja. Sada su u sistem ponovno vracene gimnazije kao opsteobrazovne skole, sa mogucnosscu njihovom specijalizovanja u smjeru matematickih, jezickih ili sportskih gimnazija. Osim njih tu su jos tehnicke i strucne skole. Doneseni su i neki propisi koji racionaliziranju izvodjenje nastave na fakultetima.

Najveca novina, oko koje se vode najzucnije rasprave, jeste uvodjenje vjeronauke u obrazovni sistem, sto je u prethodnom rezimu strogo zabranjeno. Ranije se religija izucavala samo pri vjerskim ustanovama, a sada je dobila mjesto i u skolama. Tu se izucava kao fakultativni predmet i ustrojenja je kao vjerska poduka koju planiraju i izvode vjerske zajednice, a skola im u tu svrhu ustupa prostor. Polemike se vode oko toga da li je vjeronauka novi oblik ideologizacije skole, sada u vjerskom smislu, odnosno da li vjeronauku treba u skoli uciti kao vjersku poduku ili kao istoriju religija. S obzirom da na tlu Bosne i Hercegovine egzistiraju cak cetiri ravnopravno zastupljene religije, a da je njeno stanovnistvo fizicki izmjesano, naglaseno isticanje bilo koje od njih otvara mogucnost manipulacije nacionalnim i religijskim osjecanjima. Upravo zbog toga bilo je misljenja da bi Bosni bio primjenjiviji sistem u kome bi se religija izucavala kao istorijski i filozofski fenomen, a ne kao vjerska poduka, tim prije sto se ona za sada izvodi po nacionalno-teritorijalnom principu. Ova su osjetljiva pitanja ranije bila rjesavana ateizmom kao dogmatskom suprotnosti religijskih sloboda, a danas prijeti opasnost da se te slobode ne pretvore u ekstremni nacionalizam. Tacnu mjeru izmedju religijskih sloboda i upotrebe religije u ideoloske svrhe bice tesko uspostaviti narocito u istorijskom i politickom vremenu kakvo je ovo danasnje na tlu Bosne i Hercegovine.

Sve ove, ali i neke druge zakonske pretpostavke, na kusnji su u ratnim uslovima i njihovo provodjenje je otezano, a negdje i sprijeceno objektivnim okolnostima. Tako danas imamo situaciju da na tlu BiH vladaju tri politicka, pa time i obrazovna sistema. Na teritoriji koju pod svojom kontrolom drze Karadziceve snage i sa koje je tesko dobiti tacne informacije, vlada skolski sitem koji je koji je nametnula Karadziceva nelegalna drzavna tvorevina. Slicno je i na podrucju pod kontrolom Hvatskog vijeca obrane, dakle onom koje egzistira kao drzavna tvorevina "Herceg- Bosna". Tu se primjenjuje obrazovni model drzave Hrvatske, njeni planovi i programi, udzbenici, jezik. "Herceg-Bosna" izdaje cak i svoje svjedodzbe, ali one nigdje nisu priznate kao uostalom ni ova ztv. drzavna tvorevina, i veliko je pitanje sta ce se desiti sa ucesnicima i studentima koji posjeduju takve svjedodzbe i diplome. Najzad, na podrucju pod kontrolom legalnih bosanskohercegovackih vlasti, na djelu je obrazovni sistem koji je jedini legalan i medjunarodno priznat, ali se u praksi provodi sa mnogo poteskoca. Skolski su objekti ratom devastirani i gotovo unisteni, materijalne pretpostavke skormne, a kadrovski potencijali svedeni na rizicnu granicu, tako da je vlada bila prinudjena donijeti odluku o tome da nastavu mogu izvoditi i oni koji nemaju sve formalne pretpostavke za to, poput nesvrsenih skolaraca, samo da se nastava u pojedinim skolama ne bi dovela u pitanje. Iako je zakonski omoguceno da ucenici pohadjaju kurs vjeronauke po svom izboru, za sada postoje uslovi i izvodi se poduka samo iz islamske vjeroispovjesti. Vlada je u prosloj godini, za ovdasnje prilike, nacinila pravi mali podvig stampajuci nove udzbenike iz nacionalne grupe predmeta za sve ucenike. To se, naravno, moralo uraditi jer je nastala nova drzavno-politicka situacija po kojoj je Bosna i Hercegovina postala samostalna, nezavisna drzava, te se kao takva i tretira u novim udzbenicima.

Svi ovi, i neki drugi podaci, ilustruju korjenite promene obrazovnog sistema u BiH. No, glavno je pitanje da li ce one obezbijediti skolovanje i vaspitanje mladih narastaja po mjeri potreba 21. vijeka i zahtjevima civilizovanih demokratskih drustvenih sistema poput onih zapadnoevropskih, sto je osnovni cilj i intencija. Na njega ce odgovoriti praksa. No, sudeci po uputama sadasnjeg ministra za obrazovanje, nauku i kulturu, gospodina Enesa Karica, bosanskohercegovacko skolstvo ovisice od trenutnih ratnih i politickih desavanja u ovoj zemlji. Naime, u svom predgovoru koji je objavljen u svim knjigama o nastavnim planovima i programima ministar Karic ce, iako na jednom mjestu potencira na inauguriranju skolovanja bez ikakve ideologizacije, napisati i ovo: "to mora biti obrazovanje koje uci nasu djecu kako da budu efikasna u svijetu koji ih NEPRIJATELJSKI okruzuje, tj. kako da budu mocna da se vlastitim snagama odupru ISKORJENJIVANJU i ISTREBLJIVANJU".

Od novog modela skolstva ovisi i buducnost BiH. Ako uspije, ima uspjeha i drzava BiH kao demokratska, laicka tvorevina. Ako se pak pretvori u svoju suprotnost, narocito ovu novu ideolosku, prijeti realna opasnost od novog dogmatskog perioda koji bi sva nastojanja za slobodu Bosne vratio desetljecima unazad. Niko sa sigurnoscu ne moze prognozirati ishod ove borbe, ali je izvjesno da ce odnos politickih snaga biti onaj koji ce uspostaviti model skolovanja prema svojim potrebama. Gradjani BiH se nadaju da ce to biti demokratske snage...

STRAJO KRSMANOVIC