RATNI KATALOZI

Red politike, red istorije

tekst:

Novi preradjeni i "dopunjeni" udzbenici istorije i geografije, a za njima ne zaostaju ni citanke, za crnogorske osnovce pravi su ratni vodici. U njima krv prsti na sve strane, sijevaju jatagani, prolama jeka oruzja i ratnih truba... Prema njima, nasi preci nijesu, izgleda, nista drugo radili osim ratovali i sav zivot proveli na bojnim poljima. Tek u predasima krvavih ratova i vjekovnih stradanja ponegdje je napisana po koja knjiga, uradjena freska, ili ispjevana narodna pjesma, u kojoj opet "nasi" junaci "sijeku Turke na buljuke", ili se ratnicki zanos plasticno opisuje poput ovog u citanci za sesti razred, izdatoj u Beogradu:

" Divlja rulja dohvati se sa lako naoruzanima, sve se sklupca, klupcad covecijih trupova kotrljala se niz brdo, klala, grizla i bola jedno drugo... na dnu potoka premetala su se i davila... voda je crvena od krvi... Otpocela je borba prsa u prsa. Sekire su udarale u stitove i cepale ih, macevi se umakali u krv imunjevito cepali po telesima Slovena... vojnici su se tukli i klali uzasnom snagom... Mladici su jurili s no`evima za njima, glava za glavom je padala pod ostrim macem... preko mrtvaca su se tiskali drugi, rusili Vizantince na zemlju i davili ih tezinom vlastitih trupova..."

Da su sastavljaci ovih udzbenika postedjeli i takvu proslost politizacije, gledajuci na nju kroz savremenu prizmu, i odoljeli stereotipima i "vjecnim istinama" moglo bi im se nekako i oprostiti. Ali nisu, nego su i takvo ostrasceno stivo namijenjeno djeci ucinili jednostranim i konfuznim, zacinjavaju}i ga nerijetko i materijalnim greskama. Tako u udzbeniku istorije za sesti razred, koji je dozivio dvadeseto izdanje, a izdavac je Republicki zavod za izdavanje udzbenika Crne Gore, mogu se naci i ovakvi "biseri": "SR Crna Gora", "nase socijalisticko drustvo" itd. U istom udzbeniku, pod odrednicom jugoslovenske zemlje uci se o Sloveniji, Hrvatskoj, Zeti, Bosni... ili se termin "jugoslovenski narodi" koristi u poglavljima posvecenim XIV i XV vijeku. Inace, istorijska razdbolja i dalje se odredjuju pocecima ili krajevima ratova: istorija za sedmi razred, na primjer, obuhvata period od kraja XVIII vijeka do pocetka prvog svjetskog rata.

Dogadjaji su mahom interpretirani u duhu istorijskog determinizma uz nametanje politickih zakljucaka, onemogucavajuci drugacije misljenje i kreativan pristup dogadjajima i licnostima. Time je jos jednom pokopana klasicna dezideologizacija udzbenika najavljivana kao njihova glavna vrijednost. U svemu tome je najtragicnije sto se nevinoj djeci, najcesce na zastrasujuci nacin, u svijest utiskuju mrznja i revansizam prema drugim, narocito susjednim narodima, koji se mahom nazivaju "dusmani", "zlotvori", "tudjini", "okupatori"...

Primjera radi, ucenici sestog razreda koriste preradjeni udzbenik geografije (izdanje beogradskog Zavoda za izdavanje udzbenika) u kojem lekcija "Bivsa jugoslovenska republika Hrvatska" pocinje ovakvim "geografskim" podatkom: "Pre ustaskog genocida 1941-1945. u Hrvatskoj je zivelo vise od milion i po Srba, koji su cinili oko 30 odsto ukupnog stanovnistva". Naravno, slijedi istorijat o genocidu, da bi tek kasnije na red dosli elementarni geografski podaci o Hrvatskoj. Tu je, svakako, i podatak da su Srbi u ovoj drzavi 1990. godine proglaseni za nacionalnu manjinu "pa su stvorili svoju drzavu Republiku Srpsku Krajinu". U lekciji o Hrvatskoj, trecina prostora posvecena je Republici Srpskoj Krajini, gdje se do detalja opisuju tri njene regije, gradovi, rijeke...

Slicnom "geografskom" cinjenicom pocinje i lekcija "Bivsa jugoslovenska republika Bosna i Hercegovina": "Prema popisu stanovnistva iz 1931. godine Srbi su u BiH bili vecinski narod i cinili su 44 odsto ukupnog stanovnistva"! Potom se objasnjava da su kasnije, "posto su hrvatske i muslimanske ustase tokom drugog svjetskog rata vrsile masovna ubijanja Srba, muslimani postali vecinski narod" (Muslimani naravno sa malim "m").

Tako se vec prvim dvjema recenicama ucenicima sugerise neduzno stradanje srpske nacije u ovim bivsim jugoslovenskim republikama, a sadasnjim medjunarodno priznatim drzavama, o cemu ih inace svakodnevno poducavaju pojedini nastavnici i "patriotski" mediji. Uz ovakvu agresivnu propagandu tesko je od ucenika ocekivati pozitivna osjecanja prema Muslimanima i Hrvatima, ili se, ovakvim stivom, upravo to i hoce?

Zanimljivo, udzbenici istorije nisu ovako obogaceni etnocentrizmom i ksenofobijom, ali zato obiluju poznatim stereotipima i "vjecnim istinama". Istorije za vise razrede prepune su tipicnih ideoloskih obrazaca i uproscavanja. Tako u istoriji za VIII razred (izdanje podgorickog Zavoda za skolstvo) pojmovi "burzoazija", "kapitalizam" i "profit" imaju izrazito negativnu konotaciju, fenomen fasizma grubo je pojednostavljen, a time i netacno objasnjen. Fasizam je, prema ovom udzbeniku, uvela burzoazija kako bi gusila napredne radnicke pokrete. Inace, u istorijama za vise razrede osnovne skole crnogorska proslost je takodje uglavnom prikazana kroz ratove, uz korisecenje poznatih klisea, kao, recimo, o Balkanskim i Prvom svjetskom ratu. No, to je ipak podnosljivije od istorija beogradskog izdavaca cije stranice vrve i od takvih horor slika kao sto su "uprezanje slovenskog stanovnistva u jaram da bi Turcima vuklo plug" ili "kuvanje zivih Srba u kotlovima Jasenovca"!

Sastavljaci "novih i preradjenih udzbenika" i ovog su puta, naravno, "zaboravili" da djacima objasne da je, primjera radi, Dusanovo carstvo trajalo samo sedam godina, da je "najveci srpski junak" Marko Kraljevic ipak na kraju postao turski vazal ili kako se to danas Crna Gora na zapadu (kod poluostrva Prevlaka) granici sa UNPROFOROM? No, zato se kosovski mit, kroz narodne pjesme o kosovskom boju, izucava u sestom razredu u okviru nastave iz srpskog jezika detaljnije nego u doba nacional-romantizma.

Sve u svemu, i ova generacija mladih opet je uskracena za punu istinu o proslosti. Posto su u opticaju udzbenici od razlicitih izdavaca, radjeni prakticno po dva razlicita nastavna programa, ucenici su cesto u nedoumici cemu da vjeruju: onom sto su ucili prethodne godine, onom sto treba da nauce ove, ili onom sto procitaju u stampi i "nepodobnoj" literaturi. Izgleda da se najradije odlucuju i da ne otvaraju ovakve knjige, o cemu svjedoci i visok procenat neprelaznih ocjena, pogotovo iz istorije.

Veseljko KOPRIVICA AIM Podgrica