OZELENJAVANJE SARAJEVA

NADE I STREPNJA UZ DRVO MIRA

AIM SARAJEVO, 13.04.95. Prvi proljecni dani ratne 95. uvukli su se u Sarajevo a da ni bilje ni ljudi nisu bili nimalo povjerljivi prema datumu koji je lazivao da je zima prosla. Pupova na stablima drveca uzduz gradskih aleja, po vocnjacima, dvoristima i obliznjim brezuljcima, koji bi davali uobicajene proljecne siglane nema - njihova stabla izgorjela su po gradskim pecnicama spasavajuci Sarajlije u ratnim zimama od promrznutosti. Sjekire i motorne pile, nerjetko podupirane puscanim cijevima, nemilosrdno su se borile protiv onih Sarajlija koji su se radije smrzavali nego li prinosili na kucni zrtvenik koje gradsko stablo. Rezultati njihovih malih otpora bili su nistavni, ali ne i beznacajni. Zapravo, "bitka" za sarajevsko zelenilo traje koliko i sam rat u gradu.

Najupecatljivije "bojno polje" te bitke bio je gradski Botanicki vrt u Zemaljskom muzeju, gdje su svoj vijek zivjeli raznoliko drvece i grmovi pristigli u ovaj vrt s raznih meridijana svijeta. Dvije su orijaske bukve, orijentalna i americka, prezivjele u Botanickom vrtu i prvi i drugi svjetski rat, ali nisu uspjele prezivjeti promrzle koji su ih u ovom ratu opsjedali. Zajedno s jos dvadesetak drugih rijetkih stabala i bukve su "platile glavom" i zavrsile u vodoravnim kubicima. Gotovo tragikomicno izgledali su pokusaji grupice muzejskih radnika dok su groznicavo objasnjavali promrzlim drvosjecama kako to nisu obicna drveta te kako su su od neprocjenjive istorijske i kulturne vrijednosti. No, desetci kubika dragocijenog drveta odvezeni su iz Botanickog vrta. Mozda i drvosjece nisu laka srca cinili ono na sto su ih zima i jad natjerali, i mozda je do njihovog unutarnjeg sluha i dopirao ocajnicki apel muzejskih radnika, ali i jedni i drugi su u tom trenutku bili ocajnici boreci se s uzaludnoscu.

Da su takva vremena (mozda) nepovratno prosla, signalizirano je ovog proljeca pred Skupstinom grada Sarajeva gdje je jedno omanje crnogoricno drvo privuklo paznju prolaznika i ovdasnjih medija. Sjevali su blicevi, zujale kamere, svecani trenutak biljezen je u novinarske notese: zasadjeno je drvo mira u akciji ozelenjavanja grada. Tu su se, kao oko novogodisnje jelke, okupili predsjednik gradske vlade Sefkija Okeric, zamjenik komandanta Vrhovnog staba sektora UNPROFOR-a Sarajevo Bernard Subiru, predstavnici Civilne zastite i javnog komunalnog preduzeca "Park"... i ostali pod cijim je pokroviteljstvom zasadjeno ovo prvo drevo i jos oko hiljadu sadnica za ozelenjavanje gradskih skverova. Sefkija Okeric i Bernard Subiru, kao vodje ove akcije koja uliva nadu, zazeljeli su i kazali da se nadaju kako je ovo prvo drvo - drvo mira. Svi gradjani koji su se oko drveta zatekli, novinari i radnici "Parka", isto su to pozeljeli, samo uz dubok uzdah. Uzdah koji u sebi drzi i strepnju i nadu.

Dok se ne provjeri na mucnoj sarajevskoj sudbini je li zasadnjeno prvo drvo istovremeno i drvo mira, akcija ozelenjavanja Sarajeva od strane komunalnog preduzeca "Park" i pomoci UUNPROFOR-a, planira zasaditi 15.850 zimzelenih sadnica i ukrasnog grmlja. Sarajlije se i dalje nadaju da ce drvece vec prvo svoje korjenje pustati u miru.

MILAN ANDRIC