SUMNJIVO LICE

Alternativna Crna Gora

Jos je JNA popunjena crnogorskim rezervistima bila pred zidinma Dubrovnika a zdruzene snage drzavne propagande se nadmetale da sto svestranije rastumace uzvisenost tekuceg "rata za mir" kad se sa Cetinja "zestoko uzvratilo": "sa Lovcena vila klice oprosti nam Dubrovnice". Nakon tog mitinga u organizaciji crnogorske demokratske opozicije pricu o postojanju "dvije" Crne Gore niko ni ne pokusava da ospori. Koja ce Crna Gora izboriti buducnost - ona pred Dubrovnikom ili ona pod Lovcenom osnova je svih poltickih sporova u ovoj republici.

Ovdasnja vlast voli da javno igra mjeru izmedju srpskog i crnogorskog precerivanja. Predstavnici crnogorskog opozicionog pokreta uporno dokazuju da je citava borba vladajuce partije "protiv dva ekstrema" u stvari bila najbolji zastor za temeljno unistavanje crnogorskog identiteta. Razaranje osnova crnogorskog drustva zbog kojih uostalom i ima smisla postojanje crnogorske drzave, po njihovom misljenju, najgora je posljedica vladavine Bulatovicevih socijalista. O stavovima se naravno moze sporiti, a ovo su cinjenice: na celu naucnih i kulturnih ustanova do kojih dopire moc vlasti nema vise nikog ko se izjasnio za suverenu Crnu Goru ili za posebnost crnogorske kulture. Institucije nijesu samo "prociscavane" vec su, kad je zatrebalo, prosto gasene. Simbolicna je mozda sudbina pjesnika i predsjednika Udruzenja nezavisnih pisaca Crne Gore Branka Banjevica. Jos decembra 1989. godine, kad se kao glavni i odgovorni urednik izdavacke djelatnosti "Pobjede" vratio sa sluzbeng puta, docekao ga je otkaz. Konacno je ovih dana okoncan sudski spor u njegovu korist, ali Banjevic nema gdje da se vrati. "Izdavacka djelatnost "Pobjede" je u medjuvremenu likvidirana. To nije uradjeno slucajno. Svojevremeno smo uspjeli da objavimo antologijsku biblioteku crnogorske knjizevnosti od 11.stoljeca do danas. Angazovali naucnike - domace, izvanjce i strance koji su se bavili Crnom Gorom i njenom kulturom. Formirali niz biblioteka, a "Umjetnicko blago Crne Gore" objavili na cetiri strana jezika. Nas je cilj bio da afirmisemo crnogorsku kulturu i u tadasnjoj Jugoslaviji i u svijetu - vlastima da sve to uniste", kaze Branko Banjevic.

Slicna sudbina zadesila je i Leksikografski zavod. Na Vidovdan 28 juna 91. s bozjom pomocu, Zavod je ukinut, destak ljudi ostalo bez posla, a direktoru ni do danas nije urucen otkaz. Ona "drukcija Crna Gora" ipak nije izmisljena - uprkos svemu posljednjih godina ovdje je stvoren paralelan insttitucionalni i duhovni svijet. Oko pedeset pisaca koji su odbili da se vladaju po sluzbenim moralnim i politickim uredbama jos prije pet godina formorali su svoje Udruzenje. Nemaju prostorije, nemaju telefon, nemaju para, pa ipak, izdaju knjige. Redovno su s programima kokurisali kod vladinog Fonda za izdavacku djelatnost - nikad nijesu dobili ni dinar. Sluzbena Crna Gora je jedina gradjanska drzava na svijetu gdje su nadlezni procijenili da ako neko pripada Udruzenju nezavisnih pisaca onda ne zna ni da pise. "O djelima clanova naseg Udruzenja drzavni mediji ne pisu, nema nas u udzbenicima, nasa saopstenja o moralnoj kataklizmi sto nas okruzuje ne objavljuju. Prosto stavljeni smo u gluvinu" kaze Branko Banjevic.

Od 1990. postoji i crnogorski PEN. I on okuplja pedestetak stvaraoca, a vlastima je od pocetka bio sumnjiviji od Nusicevog sumnjivog lica. U vrijeme njegovog formiranja u drzavnim novinama je objavljeno toliko napada da ih je prvi predsjednik PEN-a Pavle Mijovic zbrojio u knjigu pristojne debljine. Redom samo neki naslovi: "PEN-usanje protiv naroda", "Centar laznih pisaca", "Plan skovan u potaji", "Suze PEN-a razmetnoga", "Daleko od javnosti", itd... - ima toga citavo brdo. Kad je 91. u Becu crnogorski PEN primljen u medjunarodni Centar, republicki ministar za kulturu Gojko Celebic bio je toliko marljiv da je sluzbeno od medjunarodnog PEN-a trazio odgovor je li se stvarno i to zlo desilo. Crnogorski stvaraoci su kazu od bruke - cutali. "Crna Gora je jedina drzava na svijetu koja se borila protiv organizovanja svog nacionalnog PEN centra. Razlozi otpora su strogo politicke prirode. PEN je zasmetao svima koji su negirali crnogorsku naciju, kulturu i drzavu. No Centar je cinjenica koju vise niko ne moze ignorisati. Nase ucesce na medjunarodnim skupovima i dosljednja borba protiv krsenja ljudskih prava u Crnoj Gori sve se vise uvazava i u maticnoj drzavi, kaze generalni sekretar PEN-a Sreten Perovic. Po mnogima PEN je znacajno doprinio razbijanju bajke o crnogorskoj kulturi kao provincijalnom podlisku necije tudje matice. "Crnogorski PEN je imao punu podrsku Hrvatskog, Slovenackog i Makedonskog Centra. Jedino srpski od svih stotinak PEN centara svijeta nije na Beckom kongresu glasao za nas prijem u Intrenacinalni PEN. Nadamo se da ce uskoro doci do uspostavljanja normalnih odnosa izmedju crnogorskog i srpskog P.E.N. centra sto bi u znatnoj mjeri umanjilo negativne efekte visegodisnje nacionalisticke agresije na duhovnost crnogorskog naroda" objasnjava stanje stvari Perovic.

Crnogorci su sa pristojnih vijek i po zakasnjenja za ostalim juznoslovenskim narodima l993. osnovali i Maticu. I tamo je prica o motivima ista. "Crna Gora nema pravo da izgubi sljedecih pedeset godina tumarajuci kroz isotriju bez vlastog odredista. Svako kome je ova zemlja domovina ima pravo na svoju proslost, savermenost i buducnost. Nama se stalno namece da je nasa istorija zavrsena a da su tu drugi da strikiraju sta nam valja a sta treba prekrizati. Jedna od tih gotovih formula koje nam drugi odredjuju a po kojoj bi trebali da se vladamo je i prestava kako su nam svi okolo neprijatelji. Istina je obrnuta. Mi nemamo nikakvih sporova sa susjedima, i nikavog razloga da bjezimo od saradnje sa svima" objasnjava razloge za osnivanje Matice Marko Spadijer njen generalni skretar.

Nezavisne crnogorske institucije nijesu ispostava ni jedne politicke partije pa ipak vlast ih dosljedno knjizi kao svoje politicke protivnike. Njihova istorija sastavni je dio duge crnogorske istorije nemanja. Sve sto su dosad uradili, napravili su zahvaljujuci pomoci privatnika. U drzavnim sredstvima propagande davno je pusten glas kako se Vatikan i CIA prosto utrkuju ko ce izdasnije pomoci crnogorske separatiste - to je sluzbeno tumacenje istrajnosti zagovornika crnogorske samostalnosti. Gledaoce drzavne televizije cisto bi uvrijedilo saznanje da od "bjelosvjetskih placenika" u crnogorskim institucijama niti je ko zaposlen, niti je na apanazi "svjetskih zavjerenika". Od drzave nista i ne ocekuju. "Nije problem sto vlast nece da pomogne, vec sto je onemogucila one koji bi htjeli da pomognu Crnoj Gori. Umjesto da stvara srednji preduzetnicki sloj ona je prozvela spekulante kojima odgovara duhovna pustos. To nam je jasno i vlast nizasta necemo moliti. Samostalnost ovih institucija odrzacemo po svaku cijenu, i ni na kraj nam pameti ne pada da zbog toga sto nas drzava ne pomaze odsustanemo i od tako velikih projekata kao sto je encikolopedija Crne Gore" kaze Marko Spadijer.

I potomci danasnjih Crnogoraca ce valjda voljeti istoriju. Mozda ce im romantico izgledati vrijeme u kojem mali privrednik, da niko ne vidi i ne cuje, posebn ne vlast, udijeli naconalnom PEN -u i Matici. Kad otkriju zlodjelo nadlezni mu posalju finnsijsku policiju, pa se igraju zandara i krivaca. "Dovijacemo se svakojako, ali uspjecemo. Taman kad misle da je nema i da su je potpuno unistili Crna Gora se javi u nekon najljepsem izdanju. Ova vlast je nikla na necrnogorskoj tradiciji i njen anticrnogorski karakter i u politici i u kulturi ne moze pobijediti Crnu Goru. Naprotiv buducnost ce pokazati da je nase nacionalno i moralno bice mnogo dublje nego sto mogu i zamisliti oni koji ga potiru", optimista je Branko Banjevic.

Neki umni Crnogorci upozoravaju da je Crne Gora u prisustvu vlasti pred zidinama Dubrovnika, okoncala svoju epsku istoriju. Vjeruju, medjutim, da ni molitva za oprostaj onih ispod Lovcena nije bila ni slucajna, ni uzaludna - oznacila je radjanje moderne Crne Gore. Vlast, naravo, nije bila tamo.

Esad KOCAN