Intervju s Linom Veljakom

INTERVIEW: LINO VELJAK, filozofski pisac, profesor ontologije na filozofskom fakultetu u Zagrebu i clan Glavnog odbora Akcije Socijaldemokrata Hrvatske

AIM, ZAGREB, 13.4.1995.

AIM:Kolike su sanse socijaldemokracije u Hrvatskoj ako se uzme u obzir da je danas politicki hit nesto sasvim drugo?

Veljak: U donedavno aktualnoj situaciji socijaldemokratska opcija nije imala velike sanse i to se iskazalo i u izbornim rezultatima, pri cemu je jedan od negativnih faktora bio taj da smo imali cetri takve stranke koje su dijelile ionako malo biracko tijelo, a i atmosfera nije bila takva da su takve teme i nacin nastupa moderne evropske socijaldemokracije bile u suglasnostima sa glavnim interesima birackog tijela. Situacija se u svakom slucaju promijenila. Socijalni polozaj ljudi, problemi socijalne pravde, problemi rjesavanja svakidasnjih zivotnih pitanja, problemi privredne politike - sve vise dolaze u srediste paznje.

AIM: Cini mi se da u hrvatskoj obicnog covjeka jos i sad zanimaju stvari koje nemaju bitne veze sa normalnim zivotom?

Veljak: U odnosu na situaciju od prije godinu dana stanje je bolje. Indikativna moze biti emisija OTV-a "Opasne veze". Bilo je nekoliko slucajeva da su istaknuti i vrlo popularni predstavnici HDZ-a dozivjeli katastrofalni poraz, ne samo na intelektualnoj razini, nego i na razini reakcija publike. Zadnji je slucaj "dvoboj" Slavka Goldstaina i Vice Vukojevica. Predzadnji put se dogodila jos cisca i jos uvjerljivija pozicija Andjelka Runjica nasuprot Zarka Domljana. Naravno, moglo bi se reci da to nije reprezentativni uzorak od deset ljudi koji su se uspjeli probiti kroz tisuce drugih telefonskih poziva i doci do izrazaja. Kada je rezultat 6:1 ili 8:2 s izrazito negativnim komentarima na racun predstavnika HDZ-a, onda to naprosto pokazuje da je motivacija sljedbenika i simpatizera HDZ-a bitno pala u odnosu na motivaciju ljudi koji podrzavaju opoziciju. To ipak vec pokazuje razliku u elementarnoj atmosferi, ali to jos ne garantira radikalnu promjenu. No, sve je veci i veci broj ljudi koji danas otvoreno, samokriticki priznaju da su dali svoj glas HDZ-u na prvim i drugim izborima i suoceni sa svojim svakidasnjim zivotom svecano se kunu da to vise nikad u zivotu nece napraviti.

AIM: Prosjecni politicki konzument u Hrvatskoj jos uvijek smatra da vecina politickih stranaka svoju karijeru gradi prije svega na kritici autoritarnosti Tudjmanovog rezima. Bez obzira sto cesto i pogode, to se pokazalo nedovoljnim. Nisam primijetio da je vasa stranka stvorila jedan drugi oblik kritike, oblik koji pogadja u glavu. Formulu koja stvari cini drugacijima.

Veljak: Mi smo mlada stranka, i poceli smo s javnim nastupima de facto krajem 1994. Dosad je naglasak bio na upoznavanju javnosti s nasim radom i definicijom nasih temeljnih politickih principa. Sad krecemo na analizu i kritiku postojeceg stanja i utoliko na nudjenje alternative. To znaci ne samo kritika politike koja se vodi nego i nudjenje sasvim konkretnih alternativa

AIM: Mislio sam na program politickih principa. Imate li ih ili nemate?

Veljak: Naravno da imamo. Na politickom planu naglasak je na uspostavljanju parlamentarne demokracije i na trodiobi vlasti. To znaci ponistavanje autoritarnih i totalitarnih tendencija koje su danas prisutne. Tu je moguce postici vrlo sirok konsenzus s vecinom demokratskih stranaka opozicije, kad je rijec o politickom aspektu gdje je naravno bitno postivanje ljudskih prava, vladavina prava, autonomnost civilnog drustva, smanjivanje utjecaja drzave na ono sto nije posao drzave da kontrolira. Medjutim, nasi bitni naglasci su u privrednoj i socijalnoj politici. Tu se radi o konkretnom programu - a to znaci preokret za koji se zalazemo.

AIM: U kom smislu?

Veljak: Sadasnje tendencije vode sasvim direktno u Latinsku Ameriku, i to ne samo na politickom, nego i na socio-ekonomskom planu. Dakle, stvaranju uske elite bogatih ljudi koji kontroliraju, u sprezi sa drzavom i vladajucom strankom, cjelokupnu privredu i vecinu drusvenih djelatnosti i koji su do svojeg bogatstva dosli direktnom pljackom. Prva pretpostavka za normalizaciju stanja je radikalna revizija pretvorbe. To znaci drugaciju, pravednu raspodjelu dionica i privatizaciju na principima zdrave ekonomske politike, ne na osnovu besplatnog dobijanja nacionalnog bogatstva, gdje hotele i tvornice dobivaju ljudi koji nisu ulozili ni jedan dolar svog udjela. Postali su preko noci bogatasi samo zato sto su politicki podobni i "spretni". Ukoliko bi se islo tim putem, procesi bi bili nepovratni. To znaci, ukoliko bi sadasnje tendencije napredovale, vjerojatno ne bi bilo mogucnosti ozdravljenja drustva i privrede, bar ne za zivota sadasnjih narastaja. Cak i pod pretpostavkom najinteligentnije politike doslo bi do definitivnog osiromasenja najveceg dijela stanovnistva. Vec i sad iscezava takozvani srednji sloj, vec sad velik broj mladih ljudi, a posebno mladih strucnjaka odlazi na Zapad zauvijek. Treba pogledati redove pred njemackom, americkom, novozelandskom ambasadom. Posebno u Dalmaciji ima citav niz mjesta gdje je veci broj ljudi ispod trideset godina na Novom Zelandu nego sto su ostali u svom mjestu. Tu je na djelu bijeg svih sposobnih ljudi, ostaju samo oni koji nemaju kuda i to onda doista vodi u Latinsku Ameriku. Radi se o uspostavljanju takvih mehanizama socijalne politike koji ce dovesti zdrav kapital i koji ce na pretpostavkama elementarne stabilnosti, sto znaci uspostavljanje nekakvog stabilnijega mira, srediti situaciju, s tim da ce tek tada prestati odlaziti pametni ljudi, i u slijedecoj fazi slijedi povratak onih koji su otisli.

AIM: Na koji nacin vasa stranka namjerava postati onaj demokratski primarijus koji bi izlijecio sve tegobe drustva u tranziciji? Ocekujete li ubrzo izbore?

Veljak: Organizacijski konsolidiramo stranku, okupljamo najkvalitetnije ljude u Hrvatskoj, sindikalne vodje, intelektualce, mlade. Pripremamo se za izbore na kojima cemo u suradnji s nama srodnim strankama centra i ljevice ponuditi alternativu, drugaciju, evropsku, gradjansku Hrvatsku, koja ce biti u stanju prevladati sve boljke tranzicije. Izbori ce biti onda kad vladajucoj stranci to bude najvise odgovaralo. Sadasnjem sazivu Sabora mandat istjece u ljesto 1996. U situaciji ratne opasnosti koja se uvijek moze proglasiti, to se moze produziti jos najvise godinu dana nakon isteka mandata. O svemu tome odlucuje predsjednik Republike. Znaci izbori su moguci bilo kada. Otvoreni smo za sve koalicije sa demokratskim strankama centra i ljevice, i o tome je vodjen i niz razgovora, dogovora i razumljivo je da sad ne mogu iznositi detalje. Bitno je to da unatoc teznjama vladajuce stranke da opoziciju sto vise fragmentira, opozicija ima velike sanse da nastupi, ako ne objedinjeno, a onda svakako koordinirano. Kad govorim o opoziciji, ne racunam na Djapicev HSP, koji je produzena ruka vladajuce stranke i oblik na koji HDZ kontrolira prostor desno od sebe. Ono sto HDZ zeli jest da bude stranka centra, da ima desno od sebe HSP, stranku koja zastupa takozvanu U-nostalgiju, koja nije samo nostalgija. Stvari koje su se jucer u Splitu dogodile (ustaska festa i podjela odlikovanja pripadnicima "bojne Rafael Vitez Boban" od poklisara Bobetka i Tudjmana) pokazuje da to bas i nije tako bezazleno. A da onda lijevo od sebe imaju jednu oslabljenu, kontroliranu, fragmentiranu razbijenu opoziciju s kojom bi HDZ na vlasti mogao ostati slijedecih sto godina. Ono sto je realno, jest da ce se ujedinjenim nastupom opozicije uspjeti ostvariti ono sto je savim evidentno - da HDZ ne uziva podrsku vecine birackog tijela i da ne moze vise imati apsolutnu vecinu u Saboru, sto znaci bitnu promjenu politicke situacije.

AIM: De Gaulle je svojevremeno rekao da Francuska mora biti demokratska ukoliko zeli mirno zivjeti u susjedstvu sa Njemackom. Cini se aktualno?

Veljak: Vazno je da se promjene dogode i u Srbiji, jer s postojecom strankom na vlasti (Milosevicev SPS) i s nacionalnom opozicijom koja je jos ratobornija od samog Vozda, tesko da moze biti bilo kakvih dobrosusjedskih odnosa. Da bi se situacija u ovoj evropskoj regiji normalizirala, potrebna je ne samo promjena u Hrvatskoj, nego i u Srbiji.

AIM: A tu je negdje i Bosna i Hercegovina?

Veljak: Naravno. Upravo se na primjeru Bosne moze vidjeti vaznost normalizacije Hrvatske i Srbije. Za razliku od HDZ-a koji je pruzao javnu, a i danas na razlicite nacine pruza, otvorenu ili prikrivenu podrsku takozvanoj Herceg Bosni, smatramo da se Bosna i Hercegovina moze urediti samo kao samostalna, nezavisna drzava i da nikakva Herceg Bosna ne moze biti legalizirana.

AIM: Sto cemo sa takozvanom Republikom Srpskom u Bosni?

Veljak: Najvaznije pitanje je tu odnos SPS-a i nacionalisticke opozicije u Srbiji prema takozvanoj Republici Srpskoj. Dobrosusjedski odnosi moguci su samo onda kad u Srbiji pobijedi politicko rjesenje koje ce delegitimizirati samoproklamiranu Rrpubliku Srpsku, a to je samo jedan dio klasicne opozicije, Gradjanski savez Srbije i djelomice SPO jedini tu zastupaju, koliko vidim takvu poziciju. Ipak sam dosta skeptican u pogledu perspektive normalizacije stanja u Srbiji. Nisam siguran da su realne sanse da se stvari u Srbiji radikalno promjene. Cini se da je zasad u Srbiji na djelu lazna alternativa izmedju Milosevica i grupacije gdje su Kostunica, Djindjic, Seselj i zaista nema pravog izbora.

AIM: Svojevremeno ste govorili o nuznim preduvjetima takozvane reintegracije. Cinjenica je da oni nisu ni priblizno sprovedeni. Zar se niste ponekad upitali da zeli li srpska strana ikakav model reintegracije, ma koliko on bio dobar?

Veljak: Zapravo, nije istina da ljudi koji zive na tom podrucju ne zele reintegraciju. Cinjenica je da SDS, Radikalna stranka, kao i ostale stranke koje tamo djeluju, ne zele doista nikakvu reintegraciju. S druge strane, cinjenica je da obicni ljudi ne zele prikljucenje zemlji koja im nece jamciti elementarna ljudska prava, zemlji u kojoj se dogadja sve ovo sto se danas u Hrvatskoj dogadja. Svi podaci govore da je veci dio stanovnistva na tim podrucjima izrazito nezadovoljan svojim samozvanim vlastima, da su to teroristicke vlasti, koje su uspostavili izrazito visok stupanj totalitarnosti i da bi demokratizacija Hrvatske, ona promjena o kojoj sam govorio, bitno i odlucno mogla utjecati na ohrabrenje nezadovoljne mase u smislu promjene tamosnje politicke klime. Reintegracija se rjesava ovdje.

AIM: A rat?

Veljak: Rat se rjesava u interakciji. Dok je na vlasti postojeca stranka u Hrvatskoj, dotle je ratna opcija izvjesna. To se vec i dogodilo: Maslenica, Medacki dzep, koje su se - ne i slucajno - podudarale s izborima. Ukoliko se vladajuca stranka osjeti ugrozenom, ne iskljucujem mogucnost totalne ratne opcije. Rjesenje je u stvaranju Hrvatske koja ce po stanju ljudskih prava, civilnog drustva, po ekonomskim perspektivama i po svojoj socijalnoj politici postati atraktivna. Svi ratni zlocinci na svim stranama moraju biti kaznjeni. Bez toga nema reintegracije.

AIM: Kako stoji sa gradjanskim modelom ravnopravnosti. Biti gradjanin danas nije In?

Veljak: Hrvatska je u normativnom dijelu Ustava definirana kao gradjanska drzava, gdje su svi gradjani ravnopravni, ukljucujuci i enicku pripadnost. Realnost je bitno drugacija. Cinjenica je da se nacionalnost pise u citavom nizu dokumenata i u radnoj knjizici. To dovodi do konkretnih slucajeva diskriminacije, niposto zanemarivih a da ne govorimo da postoji klima u jednom dijelu vladajuce stranke i u dijelu gradjanstva prema kojoj su Hrvati jedini pravi gradjani Hrvatske, a svi drugi se tretiraju kao pripadnici nacionalnih manjina, gdje pripadnistvo nacionalnoj manjini znaci pripadnistvo sferi gradjana drugoga reda. A da ne kazemo da se tu, s obzirom na zlocine pocinjeni od bivse JNA i paravojnih jedinica, vrlo cesto uvodi pojam kolektivne odgovornosti, koja bi na drugoj strani trebala izazvati osjecaj kolektivne krivnje. Dakle, ako netko pripada srpskom etnickom korpusu, suodgovoran je za ono sto su njegovi sunarodnjaci pocinili i time osudjen da bude gradjanin drugoga reda. Naravno da to treba mijenjati, ali to je moguce tek ako se afirmira ona druga, bolja Hrvatska.

AIM: Mozete li analizirati hrvatsko drustvo s psiholosko- politickog stajalista?

Veljak: Tu najbolje mozemo vidjeti ucinke prijasnjeg poretka na drustvenu svijest. Tad su ljudi bili odgajani da netko za njih misli, nezavisno od proklamiranog samoupravljanja. Sve su se odluke donosile na drzavno-partijskim razinama, stoga postoji vrlo jak autoritarni sindrom. Mudri vodja je o svemu odlucivao. Partijski aparat je to realizirao, a ljudi su imali izvrsavati. Zapravo je ostatak tog mentaliteta u velikoj mjeri jos prisutan kao autoritarni sindrom. Obnavlja se taj patrijahalni duh na kojem je, uostalom, i prijasnji autoritarizam izrastao. Ljudi imaju potrebu za vodjom i osnovno pitanje ozdravljenja politickog drustva jest u kojoj ce se mjeri ti modeli autoritarnosti suzbijati, u kojoj ce mjeri covjek osjecati pravo na svoju autonomiju, na samosvijest, na izricanje misljenja i na odlucivanje o svojoj sudbini.

AIM: Konkretne promjene se ne dogadjaju preko noci?

Veljak: Osnovno je da dodje do promjene politicke konjukture, nakon cega je moguce vrlo postupno uspostavljati atmosferu liberalno-demkratskog drustva, u kojoj autoritarni mentalitet postaje antikvaran. Covjek koji je naucio slusati vodnika u vojsci, poslovodju u poduzecu, a velikog vodju na opcedrustvenom planu, nece preko noci postati bitno drugaciji. Ali, kad se nadje u zrakopraznom prostoru, on nece vise imati sansu za ostvarenje svojih autoritarnih zudnji, vec ce mozda biti tek nostalgican za "dobrim starim vremenima" kad je vladao patrijarhalni vodja.

AIM: Sto je lijevo, a sto desno u danasnjoj Hrvatskoj? Klasicna skica ideoloske podjele danas nije moguca.

Veljak: Prva razina je autoritarno naspram liberalno demokratskom. Tu je podjela na razlicite autoritarne koncepcije i razlicite gradjanske koncepcije. Druga je razina politizacija nacionalnog momenta nasuprot inzistiranja na individualnosti. Treca razina koja vrsi specificnu diferencijaciju lijevog i desnog je razina socijalne drzave nasuprot koncepciji neoliberalizma. Ako uzmeno samo ta tri kriterija, a morali bi uzeti jos neke kako bi dobili potpuniju sliku, imamo sestrostruku podjelu sa sest osnovnih slojeva. Jedan tip je autoritarna, nacionalna, neoliberalna opcija, a ta je tendencija prisutna unutar vladajuce stranke. Demokratska pozicijia ljevice evropskog tipa je demokratska, gradjanska, socijalna. To zastupa moderna socijaldemokratska ljevica. Sve ostalo pripada centru, desnici ili u sasvim marginalnom planu ekstremnoj, nostalgicarskoj ljevici, ali to je politicki sasvim bez znacenja.

AIM: Vi ste i profesor na Filozofskom fakultetu zagrebackog Sveucilista. Kakve su se tamo bitne promjene dogodile?

Veljak: Vladajuca stranka zeli da sveuciliste podvrgne svojoj kontroli i o tome ce u javnosti jos biti puno govora. To je jos jedan prilog vladajuce stranke u stvaranju totalitarne kontrole nad cjelokupnim drustvom. Imat cemo katastrofalne posljedice na razvojne perspektive. Rektor je potpredsjednik HDZ-a i na sveucilistu provodi politiku svoje stranke jer mu Statut sveucilista daje izuzetno velika ovlastenja.

AIM: Jedni u Hrvatskoj a priori odbacuju plan Z-4, drugi ga odbacuju djelomice, trecima je velicanstven.

Veljak: To je radni materijal koji omogucuje pretpostavku za ono sto se naziva mirnom reintegracijom. Ima i dobrih strana, a naravno i onih o kojima bi se svakako trebalo diskutirati. Bitno je da taj plan moze funkcionirati kao okvir za izbjegavanje ratnog rjesenja, ali u sadasnjim okolnostima tesko da moze dovesti do realne integracije, jer ona nije moguca dok su na vlasti oni koji su danas na vlasti, dok na podrucjima pod kontrolom Knina nema minimalnih mogucnosti politickoga djelovanja i politickog artikuliranja nezadovoljstva veceg dijela stanovnistva, dok s druge strane u Hrvatskoj postoje tendencije vec kakve jesu i koje onom stanovnistvu onemogucavaju mininim nade da bi ta integracija znacila pocetak i normalnog ljudskog zivota.

AIM: Taj plan su odbili i predstavnici Srba i hrvatska vlast. Svi se slazu da nije dobar. Nije li to malo cudno?

Veljak: Logicno je da se slazu, jer je konzekvencija ozbiljne realizacije toga plana promjena politicke klime i u Zagrebu i u Kninu. Oni se od samog pocetka medjusobno ispomazu. Da ne govorimo o podjeli Bosne u Karadjordjevu, i medjusobnom ispomaganju na relaciji Zagreb - Beograd, Zagreb- Knin i, ako hocete, na relaciji Grude - Pale.

AIM: Bili ste prosle godine u Evropskom parlamentu. Ljudi Evropi vise ne vjeruju. Ni ovdje, ni drugdje. Vase misljenje u vezi evropske pomoci i solidarnosti bilo je ipak optimisticko. Da li se sto promijenilo?

Veljak: Citav niz stvari se u medjuvremenu dogodio. Nedavna odluka Ustavnog suda koji ponistava sramotni izbor sudaca Vrhovnoga suda, zatim i ukidanje poreza Feralu. To je apsolutno presudno. Sve je to direktno u funkciji uvodjenja reda u Hrvatsku u smislu elementarne vladavine prava. Na drugoj strani imamo zestoke otpore, i tu je kljucna stvar ono sto se dogadja u Mostaru. Taj grad jedan je od bitnih slucajeva razrjesenja stanja u Bosni i Hercegovini. Na primjeru sukoba izmedju franjevaca i Vatikana vidimo tko vodi Herceg Bosnu i vidimo da se takvi inspiriraju i organiziraju ovdje u Zagrebu, i da se savim otvoreno koriste metodama takozvane antibirokratske revolucije u Srbiji potkraj osamdesetih. Nije slucajno Gojko Susak bio na mjestu tih sukoba. Tu se pokazuju otpori upravo evropskim tendencijama. Njih u Mostaru personificira Koshnick koji nije slucajno i socijaldemokrat.

AIM: A Sarajevo i Bosna?

Veljak: Tu je Evropa promasila. Veliki je problem i ponasanje Unprofora. Izmedju "razlicitih vatri" opredjeljuje se za pasivnost, buduci da vode racuna o elementarnoj sigurnost njihovih ljudi koji se nalaze na podrucju pod kontrolom srpske vojske. Ne poduzimaju se odlucni potezi. Morat ce se radikalno promijeniti mandat i morat ce se primijeniti neke drasticnije mjere. Bez odlucnih vojnih akcija tesko da ce biti realnih rjesenja. Tad se mogu uspostaviti realnije sanse za mijenjanje postojeceg stanja koje je uzasno. Kod Sarajeva je rijec o namjernom prepustanju ljudi izvjesnoj smrti.

AIM: Cini se da nenacionalisticka opozicija nije dovoljno politicki tankocutna. Vasa stranka govori o finim politickim nijanasama, a desetine hiljada prognanika zivi u barakama u nemogucim uvjetima. Kako to mislite uskladiti?

Veljak: Jedna od odluka nase stranke jest da prognanicima posvetimo najvecu mogucu paznju, jer taj je dio stanovnistva najvise stradao u ratu, te je u sasvim beznadnoj situaciji i cesto iskoristen od vladajuce stranke. Ti su ljudi vec toliko puta bili prevareni, gube strpljenje i vrlo je vazno koliko ce se njihov kriticki potencijal usmjeriti prema radikalnom pritisku na demokratizaciju drustva i na politicke principe koji ce im omoguciti da se vrate svojim kucama, a koliko ce to koristtiti radikalna desnica za njihovu radikalizaciju u negativnom smjeru. U tom slucaju povratka - nema.

ALEN ANIC