CEKAJUCI BOLJE DANE

AIM, SPLIT, 10.4.1995. Jednosatnim strajkom upozorenja Nezavisni sindikat splitskog poduzeca "Diokom holdinga" najavio je nove sindikalne akcije jer su iscrpljene sve mogucnosti razgovora i pregovora sa poslovodstvom. No, kolikogod su radnici nezadovoljni nista bolje nisu raspolozeni ni njihovi direktori. Nesto prije, novinarima je receno da svakoga dana kad ne radi "Diokom", nekada poznat kao "Jugoplastika", gubi 100.000 njemackih maraka. Tada je, naime, ta firma bila 24 sata bez elektricne struje zbog nepodmirenog duga Hrvatskoj elektroprivredi od 600.000 DEM. Menadzerski tim unatoc svim nastojanjima nije uspio podmiriti taj dug za sijecanj i veljacu, pa je u splitskom dijelu poduzeca gdje ima cetiri od ukupno pet tisuca uposlenih, HEP iskljucio struju.

To je poduzece u proteklom razdoblju kroz lohn poslove ostvarilo izvoz od 20 milijuna DEM, ali je, kako ocjenjuju vodeci ljudi "Diokoma", zbog precjenjenog tecaja kune istodobno ostvaren gubitak od oko sedam milijuna DEM. Pod takvim uvjetima, kazu oni, tesko je privredjivati, a pogotovo kad se ni jednom mjerom ne stiti domaca proizvodnja. Pritom za place, koje su za veljacu iznosile u prosjeku 1450 kuna (cca 400 DEM), te redovita mjesecna davanja drzavi treba osigurati osam milijuna kuna. A sto je najzanimljivije posla ima, ali je tesko stranim partnerima, s kojima se sklapaju fiksni ugovori, objasniti da nema struje.

"Diokom" je u preteznom vlasnistvu drzave, a pokusaji privatizacije nisu dali osobite rezultate. Razlozi su sasvim razumljivi. Ima interesa za prostore i lokaciju poduzeca, ali ne i za radnike i strojeve. I tako muku muceci sa svakodnevnim poslovnim problemima i pod stalnim socijalnim pritiskom, "Diokom" nastavlja svoju bitku za opstanak ocekujuci pomoc i od samog drzavnog vrha.

Ovaj primjer nekada jednog od najznacajnijih splitskih poduzeca, poznatog po masovnom zaposljavanju i socijalnom zbrinjavanju, samo je jedan u nizu onih koje govore o losoj krvnoj slici dalmatinskog gospodarstva. Pogodjeno ratnim stetama, sto direktnim razaranjima a sto posljedicama rata, gospodarstvo Dalmacije posustalo je u svom razvitku. Gubitak trzista, prometna izolacija regije, izostanak turizma kao jedne od najvaznijih gospodarskih grana, ucinili su svoje, a sto je za vecinu tvrtki najbolnije, depresiji se ne nazire kraj.

Gledajuci po zupanijama, zacijelo je najteze stanje na podrucju Sibenika. Prije rata Sibenska zupanija sa 100 tisuca stanovnika uposljavala je 30 tisuca radnika, a danas je ta brojka svedana na svega 18 tisuca. Od tog broja, tri tisuce radnika nalazi se na tzv. cekanju, a od onih koji rade njih dvije tisuce ne primaju placu ili im se ona isplacuje u bonovima. Na prostoru te zupanije nalazi se vise od 16.000 prognanika i izbjeglica, a registrirano je i vise od 7.500 nezaposlenih. Cak 12.000 gradjana za prezivlajavanje koriste socijalne iskaznice, a ni sibenskim umirovljenicima nije lako jer njihove mirovine u prosjeku iznose tek 648 kuna (180 DEM).

Najveca sibenska poduzeca danas su na izdisaju. Vec mjesecima poteze se pitanje kako ugasiti TEF, Tvornicu elektroda i ferolegura ciji dugovi iznose oko 40 milijuna maraka. Prema izjavama HEP-a, kojemu je Vlada povjerila brigu o buducnosti nekoliko tvornica, velikih potrosaca struje, TEF ide u stecajni postupak sa definiranim statusom svih njegovih vjerovnika. Neizvjesna je i sudbina TLM-a jer vladina pomoc od sto milijuna kuna ocito nije dostatna da razrijesi krupne probleme toga nekada jakog poduzeca.

Nizu se tako imena firmi koje posluju sa izrazitim poteskocama, a medju onima koje su prve osjetile nepovoljne vjetrove su velike trgovacke kuce "Sibenka", "Koteks", "Dalma", "Jadrantekstil"... Police u njihovim prodavaonicama ostale su prazne, a dugovi su se nagomilali. Pojedini medju njima snalaze se iznajmljivanjem prostora i standova privatnicima, ali ni to uvijek ne ide prema ocekivanjima. Trenutacno je najteze stanje u "Dalmi" gdje oko tisucu radnika u splitskoj Kopilici strajka jos od srpnja prosle godine. "Dalma" sada zaposljava oko 3000 radnika, a dobar dio ih je na cekanju dok se place daju sa znatnim zakasnjenjem.

Nije lako ni dalmatinskoj brodogradnji koja je uvijek bila okosnica gospodarskog razvitka, a najveci problem brodogradilista nije kako ugovoriti poslove vec kako naci novac za financiranje tekuceg poslovanja. Rijecju, gotovo svaka opcina ima najmanje jednog, a cesto i nekoliko poduzeca koja jedva spajaju kraj s krajem. Prema informaciji splitske podruznice Zavoda za platni promet u sijecnju je svega 49 tvrtki sa 510 uposlenih isplatilo place vece od 3000 kuna, odnosno 800 DEM. Tog je mjeseca 1150 pravnih osoba sa 12.540 zaposlenih kasnilo s isplatom placa, a u oko 200 nelikvidnih poduzeca 4000 radnika nisu dobili place sedam-osam mjeseci.

Pravog socijalnog programa nema, pa se svi radnici u takvim poduzecima snalaze kako najbolje znaju i umiju. Najcesce se pribjegava sivoj ekonomiji zahvaljujuci kojoj se prezivljava u ocekivanju boljih dana. Boljitak bi trebao donijeti i povratak turizma jer lanjsko ljeto dalo je ohrabrujuce rezultate. Turisti su se poceli vracati u Dalmaciju sto je dobar signal i za ostale pratece djelatnosti. No, dok se ostvari velika devizna zetva, valja puno toga izdrzati.

MARIO BOZIC