INTERVJU: MIRKO PEJANOVIC, PREDSJEDNIK SRPSKOG GRADJANSKOG VIJECA BiH

U FEDERACIJI SU SRBI TEK ZA NIJANSU UGROZENIJI OD DRUGIH

AIM SARAJEVO, 10.04.95. Za razgovor sa dr Mirkom Pejanovicem, predsjednikom Srpskog gradjanskog vijeca i clanom Predsjednistva BiH, opredjeljujemo se iz dva neposredna razloga. Prvi je povod odrzavanje Druge skupstine gradjana srpske nacionalnosti, a drugi sto u javnosti postoje veoma podjeljena misljenja o angazovanosti i aktivnosti Vijeca. Karadzicev paljanski rezim, sto je razumljivo, naziva ih izdajnicima srpskog naroda i osporava im pravo da predstavljaju i zastupaju Srbe, vodece politicke stranke nedovoljnu odlucnost u obracunu sa Karadzicevim fasistickim rezimom, a opet jedan broj Srba koji zive na teritoriji pod kontrolom legalne bosansko- hercegovacke vlasti nedovoljnu brigu o njima, njihovim pravima i interesima. Prvo pitanje koje smo postavili dr-u Pejanovicu tako se i odnosi na ocjenu rada Vijeca izmedju dvije Skupstine gradjana srpske nacionalnosti.

• Ucinili smo dosta toga, ali ne onoliko koliko od nas trazi vrijeme, dogadjaji i problemi koje ima ova zemlja, a najveci je svakako problem zaustavljanja rata. Vijece se bavilo pitanjima ostvarivanja vjerskih potreba ljudi, humanitarnim pitanjima, obnovama srpskih kulturnih drustava "Prosvete", kao i zastiti ljudskih prava uopste. Naravno, tu su i politicke aktivnosti na pitanju amandmana Skupstini u vezi s polozajem Srba u Federaciji, podgrijavali smo ponovno razgovore o tom pitanju. Cekamo malo bolju priliku i stanje u Federaciji da bi obnovili raspravu u Parlamentu o tom pitanju, i najzad angazovali smo se na sve ono sto se odnosi na ucesce u mirovnom procesu.

* Ipak, sta mislite da li biste za svoj rad medju gradjanima srpske nacionalnosti koji zive u Federaciji dobili prolaznu ocjenu?

• To bi samo gradjani mogli da kazu. Ono sto sam ja cuo na terenu, u Zenici, Tuzli, Mostaru i Sarajevu, ocjena o radu SGV je pozitivna. Ponavljam, uradjeno je dostra ali pred nama je mnogo obaveza i moramo raditi vise.

* Konkretno, da li ste se dovoljno angazovali na zastiti njihovih interesa?

• To angazovanje je bilo od pocetka na svim pitanjima kojima smo se mi bavili - pitanjima zastite ljudskih prava, humanitarnim pitanjima, politickom polozaju i perspektive, ucesca u zajednickim organima vlasti, pitanju polozaja u Federaciji, zatim pitanjima mira i vjerskih sloboda sto je specifican problem za BiH.

* Amandman koji je usvojila Skupstina gradjana srpske nacionalnosti da se i Srbi u Ustavu Federacije BiH tretiraju kao konstutivan narod, u republickom parlamentu nije prosao. Oni se sada nalaze u kategoriji "ostalih". Da li ih to svrstava u gradjane drugog reda?

• Ako se uzme samo kroz nacionalnu prizmu onda da. Medjutim, mi se sa time nismo pomirili a sa time se ne mire ni politicki sponzori Federacije, vodece sile pocev od Amerike, preko Njemacke pa dalje. Svi razumiju ovaj problem i svi smatraju da ga treba bolje rjesiti. Mislim da je Skupstina SGV najbolje artikulirala taj problem podnosenja amandmana, a drugo je pitanje kada se moze taj amandman u potpunosti prihvatiti. Moramo biti precizni pa reci da on nije ni prihvacen a ni odbacen u republickoj Skupstini, nego je jednom izjavom usmjeren prema iscekivanju cjelovitog mirovnog rjesenja za Bosnu i Hercegovinu. Mi sada imamo taj zahtjev obnovljen sa jednom novom idejom da se prihvati amandman, a da njegovo izvrsenje ili ostvarenje bude kao prelazno rjesenje. Dakle, prelazno rjesenje, koje ceka cjelovito rjesenje za Bosnu i Hercegovinu, a to prelazno rjesenje osigurava da Srbi u Federaciji vide svoju politicku perspektivu koju sada manje vide, i drugo da se sacuva princip da na svakom dijelu teritorije BiH pripadnik bilo kog naroda ima status i konstutivnog i ravnopravnog naroda. Tako ce Federacija sigurno dobiti pristalice srpskog naroda.

* Da li su zbog toga sto nisu na podrucju Federacije konstitutivan narod, prava na rad, stanovanje, putovanje i druge ljudske slobode Srva vise ugrozene?

• Rat je doveo do stanja u kome su temeljna ljudska prava pogazena. Pogazeno je pravo na zivot, tu su i svakodnevne indivudualne pojave krsenja ljudskih prava. Govorim o onim stradanjima koja su provedena posebno nad bosnjackim narodom i opstih stradanja koja su se dogodila civilima na prostorima Bosne i Hercegovine. Ali, kada su u pitanju Srbi u Federaciji, mislim da nema pojava da se njihova prava krse vise zato sto oni nisu konstitutivan narod. Mislim da se njihova prava krse kao sto se krse i drugih gradjana, mozda samo za nijansu vise zato sto postoji opsta atmosfera nepovjerenja ili krivice koja nam se namece zato sto je ogromno zlo ucinjeno od strane paljanskog rezima. Konkretne pojave o kojima se moze govoriti - Srbi teze dobijaju pasose, teze dobijaju dozvole za putovanje, Srbi lakse ostaju bez posla...

* Tu je i smjenjivanje sa rukovodecih funkcija.

• Da, to je pojava koja se nesto vise desava u Sarajevu. Recimo, u Tuzli se takvo sta ne desava, u novije vrijeme ni u Zenici. Imamo tri opstine u Republici u kojima se ne vrsi mobilizacija Srba nego su oslobodjeni obaveze vojne mobilizacije. Dakle, situacije su razlicite, ali sto se tice ovih smjenjivanja, mi smo protestovali javno, ne moze se reci da Vijece nije imalo cak i interne razgovore, delegacijske razgovore i javne proteste. Ne radi se tu o borbi za mjesto ili koju fotelju vise, nego se radi o strategijskom nasem cilju za ocuvanje visenacionalnog sastava svih zajednickih javnih institucija kao pretpostavke odbrane multinacionalne Bosne i Hercegovine, odnosno onakve BiH kakvu je prihvata svijet.

* SGV je sebi u zadatak stavilo da bude ucesnik u mirovnim procesima u BiH. Niste uspjeli u tome, Srbe u mirovnim pregovorima i dalje zastupa Karadzicev rezim.

• To je pitanje koje se moze postaviti medjunarodnoj zajednici. Mi smo to pitanje definisali jasno i precizno da niko nema pravo da predstavlja sve gradjane srpske nacionalnosti, pogotovo ne stranka poput SDS-a koja je vinovnik nacionalne mrznje, sukoba, etnickih ciscenja, progona i genocida nad Bosnjacima i Hrvatima, a ne samo njima nego i nad Srbima koji zive na teritorijama be-ha vlasti. Skupstina SGV-a se zalozila da pred medjunarodnim faktorima volju gradjana koji zive na prostorima Federacije u pregovarackom procesu predstavlja SGV. Mi smo u tom smislu imali znatnog napretka. Deset centara evropske politicke moci primilo je delegaciju SGV i prezentirani su im nasi stavovi, imamo poziv od vlade SAD, a ovih dana je nasa delegaija bila kao sto znate i u Beogradu. Sve to govori da je SGV ucesnik u mirovnom procesu, ali i da nije ravnopravan subjekt u tom procesu. Nadamo se da ce to uslijediti u mirovnom procesu koji ce se nastaviti, jer ko hoce mir u Bosni mora uvaziti one gradjane i one njihove snage koje su za mirovno rjesenje.

* Pomenuli ste boravak delegacije SGV u Srbiji i Crnoj Gori. Posjetu ocjenjujete uspjesnom, iako ih u Beogradu nije primio Slobodan Milosevic, a u Podgorici ni Momir Bulatovic?

• Na osnovu svega sto su imali mogucnosti da urade i sto su uradili. Delegacija je u brojnim kontaktima iznijela politicka stanovista SGV koja su sa paznjom saslusana i u svim razgovorima uvazena. Htio bih da podvucem razgovor delegacije sa predsjednikom Skupstine Srbije. Podvlacim to zbog toga sto je sam predsjednik Skupstine, gospodin Tomic, rekao delegaciji da govori kao predsjednik Skupstine ali i u finkciji zamjenika predsjednika republike Srbije, sto znaci da je imao potrebu da im prenese njihove zajednicko misljenje.

* Predstoji vam, kako rekoste, vjerovatno najznacajnija misija, putovanje u SAD. Sta se od te posjete moze ocekivati?

• Ocekujemo da se u vodecoj svjetskoj sili, koja ima vodeci uticaj u medjunarodnoj zajednici, izravno prezentiraju stavovi Skupstine gradjana srpske nacionalnosti i njeni glavni dokumenti: Deklaracija o miru i o ustrojstvu BiH i Deklaracija o ostvarivanju ljudskih prava. Zelimo da se saslusa i uvazi ona opcija koju nosi SGV i da se naravno na toj opciji vrsi dalje pritisak na Beograd, i dalje preko Beograda na Pale, da se postigne prihvatanje Mirovnog plana kontakt-grupe. Naravno, mogao bi se ocekivati i korak vise u medjunarodnom priznanju i afirmaciji SGV u postizanju mira i odbrani cjelovitosti SGV.

* U svojoj aktivnosti SGV nije uspio da prodre na podrucja pod kontrolom Karadzicevog rezima. Ipak, imate li bar informacije kakva je atmisfera medju ljudima tamo?

• Imam saznanje, ne i informacije. Imam saznanja da vecina obicnih ljudi na toj teritoriji prizeljkuje i zeli mir. Antiratno je raspolozenje, majke ne zele vise slati sinove u smrt, ljudi ne zele vise gledati vlastitu bijedu, majke i udovice u crnom. Ali, oni o tome nazalost ne odlucuju, o tome odlucuje skupina vodstva na PAlama koja u svojim rukama ima vojsku i policiju, svu vlast i medije. To je onaj momenat gdje svi koji rade na pitanju mira u BiH moraju pomoci obicnom covjeku da se otrijezni, da vidi da je izbor rata zapravo dalje srljanje u provaliju i smrt, pa cak i u istrebljenje ne samo srpskog nego svih naroda koji ovdje zive, jer svih nas je poslije tri godine manje. Podsjecanje krila Karadzicevom rezimu moze najuspjesnije ici od Beograda i beogradske zvanicne vlasti, posebno Milosevica, i od medjunarodne zajednice uz sve ono sto ona u rukama ima. Medjutim, bojim se da dolazi na djelo ono sto mnogi ozbiljniji analiticari govore, a to je da vodstvo ogrizlo u ratu, ratnom kriminalu, ogrezlo u sili, prakticno izgubilo osjecaj za normalnu komunikaciju sa svijetom. Na kraju krajeva, i dosli su u potpunu izolaciju tako da je sa njima tesko postici neko rjesenje.

* Njima, dakle, nije stalo do naroda vec jedino do sebe?

• Da. Ocito ovdje ce morati ici odvojeno formula gledanja na narod i odvojenog gledanja na vodstvo.

* Pitanje vama kao clanu Predsjednistva RBiH. Blizi se 30. april, sa njim i isticanje roka ovog sve krvavijeg primirja. Sta ocekivati poslije toga, jesmo li blizi miru ili jos krvavijim sukobima?

• Ja sam jedan od onih koji bi uvijek dali sansu miru i mogucnostima daljih razgovora i pregovora. PAzljivo sam saslusao ljude kada sam bio u Tuzli i u Zenici, svi zele a i nadaju se da bi mogao da se napravi jedan polukorak, produzetak ovog iako nestabilnog primirja, ali to ne znaci da se priznaje okupacija i zaledjivanje stanja. Svjetska bi zajednica i Beograd tada mogli vise uraditi na pritisku na Karadzica, odnosno na prisiljavanju Karadzica da prihvati Mirovni plan.

* Je li to vas licni stav ili je to stav Predsjednistva?

• U smislu da se postigne mirovno rjesenje jeste zajednicki, ali u smislu davanja vremena i cekanja na to rjesenje tu postoje mozda malo drukcija gledanja i izvjesno nestrpljenje. Postoje nijanse, ali u ovom prvom smislu o okojem sam govorio imamo generalno raspolozenje. Znaci, dati sansu miru jer smo ga mi i dali usvajanjem Mirovnog plana, dali smo ga odustajanjem od zahtjeva za dizanjem embarga na uvoz oruzja i dali smo da maksimalnim postivanjem primirja. I, na kraju krajeva, nasa strategija je mir i samo mir.

MLADEN PAUNOVIC