POBACAJ I HRVATSKA

AIM, ZAGREB, 3.4.1995. Hrvatska bi javnost uskoro trebala biti upoznata s prijedlogom zakona Ministarstva zdravstva o reguliranju nasilnog prekida trudnoce kojim bi se trebale okoncati cetverogodisnje raspre: pobacaj da ili ne. Onima koji smatraju da zena mora imati pravo na izbor i vlastitu odluku sve glasnije i agresivnije suprostavljaju se pojedinci i razne prokatolicke organizacije

• od Hrvatskoga katolickog zbora "Mi", preko Centra za duhovnu pomoc i Velikog krizarskog bratstva pa do Hrvatskoga populacijskoga pokreta ili Udruge Krv dobrote. Oni se zalazu za bezuvjetnu zabranu prekida trudnoce obrazlazuci taj zahtjev etickim nacelima i losom demografskom slikom u Hrvatskoj, optuzujuci Ministarstvo zdravstva da jos nije nista ucinilo na promjeni, kako ga cesto nazivaju, "komunistickog nehumanog" Zakona o pravu na slobodu odlucivanja o radjanju djece koji je u Hrvatskoj na snazi od 1978 godine.

Nakon dugogodisnje borbe za zabranu pobacaja, "pro life" organizacije krenule su u akciju za stvaranje pravnih pretpostavki pronatalitetne populacijske politike. Naime, 16 katolickih laickih udruga i drugih organizacija koje promicu obiteljske vrednote i pronatalitetnu politiku uputilo je nedavno zahtjev za proglasenjem protuustavnim i ukinuce Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarenjem prava na slobodu odlucivanja o radjanju djece (zakon o pravu na pobacaj). Dr Ante Vukasovic, glavni tajnik hrvatskoga katolickog zbora "Mi", laicke udruge koja je inicirala slanje spomenutog zahtjeva tvrdi da je sporni zakon prepisan iz Ustava SFRJ: "Vazeci Zakon o pobacaju glasi - Pravo je covjeka da slobodno odlucuje o radjanju djece. To se pravo moze ograniciti samo radi zastite zdravlja - a taj se clanak iskljucivo tumacio kao neograniceno pravo na pobacaj. U hrvatskom pak Ustavu pise da 'Svako ljudsko bice ima pravo na zivot'. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne. Buduci da je covjek - sto potvrdjuje suvremena znanost - ljudsko, zivo bice od zaceca pa do smrti, sporni zakon, naslijedjen iz propalog komunistickog sustava nesumnjivo je protuustavan i treba ga ukinuti", kaze Vukasovic.

Predlagaci ukidanja zakona isticu i njegovu "visestruku stetnost" buduci da on "negira proklamiranu pronatalitetnu populacijsku politiku", onemogucuje demografsku obnovu, te je shodno tome, njegovo ukidanje "danas jedan od glavnih preduvjeta demografske i duhovne obnove".

Zeleno svjetlo za konkretnu akciju "pro life" organizacije, vise je nego ocito, vidjele su u predbozicnom saborskom govoru predsjednika Tudjmana kada je "drzavni poglavar" kao prioritet medju politickim zadacama istaknuo demografsko - pitanje. Ponovljene su takodjer i vec poznate fraze da "hrvatskom narodu prijeti izumiranje ako ne poduzmemo odlucne korake", te "kad bi danas svaka zrela zena rodila troje djece, pad prirodnog prirastaja u Hrvatskoj zaustavio bi se tek 2020 godine!"

Zahtjev za ukinucem Zakona o pobacaju, organizacije za prava zena te Socijaldemokratski forum zena, koji djeluje pri Racanovom SDP-u a bez iznimke su ocijenile kao najavu "represije prema zenama" i kao "posljedicu dubokog nerazumijevanja civilizacijskih i demokratskih zasada. "Doista duboko sumnjam da je pricuvni katolik dr. Tudjman doista zainteresiran za populacijsku politiku (a jos manje za populaciju, jer da jest, ne bi se tako okrutno poigravao s njezinom sudbinom)", kaze nedavno u Feral Tribuneu Vesna Kesic iz udruzenja B.A.B.E (budi aktivna - budi emancipirana). "Nadahnuti predsjednikov poziv na demografsku obnovu s vjersko-nacionalnim prizvukom prije vidim kao ustupak koji je spreman napraviti ne bi li se ponovno nekako priblizio Crkvi, s kojom se u posljednje vrijeme - zbog izrazene mirotvornosti Vatikana - oko mnogocega razilazio; od svoje uloge u BiH do krsenja ljudskih prava, nacionalizma i crkvenog vlasnistva".

Prijepor oko pitanja prava na pobacaj dovelo je do tocke na kojoj ce strucna tijela Vlade Republike Hrvatske morati dati konacno rjesenje problema oko kojeg se radikalno polarizirala hrvatska javnost. Ministarstvo zdravstva za otprilike dva mjeseca izaci ce pred saborske zastupnike s tekstom prijedloga hrvatskoga zakona o planiranju obitelji. Komisija sastavljena od dvadesetak clanova medju kojima su strucnjaci iz najrazlicitijih profesija, iz oblasti prava, javnog zdravstva, odgoja i obrazovanja, obiteljeske medicine, iz podrucja morala i etike, predstavnika Crkve, demografskih strucnjaka i drugih koji su povezani s problematikom planiranja obitelji, pri kraju su osjetljivog i vrlo slozenog posla. "Zakon sam po sebi ponekad ne znaci nista, jer ima puno zakona koji se ne postuju", napominje ministar zdravstva Andrija Hebrang. "Kao nova mlada demokratska drzava zelimo obnovu duhovnih vrijednosti, zelimo da nasilni prekid trudnoce prestane biti sredstvo planiranja obitelji, ali zelimo i to da se novi zakon uskladi sa zakonima ogromne vecine evropskih zemalja".

Mnogobrojne borce za zivot nerodjenog djeteta ministar Hebrang podsjeca na cinjenicu da se ne smije zanemariti i pravo na zivot zene. Naime, sve zemlje u kojima su pobacaji zabranjeni imaju veliku smrtnost zena, jer automatski raste broj kriminalnih pobacaja. Zagovornici restriktivnog zakona pozivaju se na slucaj Irske, gdje je pobacaj zabranjen, a u kojoj nije zabiljezen porast smrtnosti zena. "To je tocno, ali su vlakovi puni irskih zena koje na taj zahvat putuju u Englesku. Sto bi se dogodilo da mi zabranimo pobacaj? Sigurno je da bi ceste prema susjednim zemljama bile pune zena koje tamo idu na pobacaj, ili jos gore, obavile bi ovdje kriminalni pobacaj i mnogo bi ih zavrsilo s teskim ostecenjima zdravlja ili smrcu", napominje ministar Hebrang.

Po broju prekida trudnoce - 30 na tisucu zena, Hrvatska zauzima vrlo visoko mjesto u Evropi iako se taj broj u posljednjih desetak godina smanjuje. Za usporedbu u Nizozemskoj koja ima najliberalniji zakon o pobacaju u Evropi, na tisucu zena reproduktivne dobi ima samo pet pobacaja. Tokom 1993 godine u Hrvatskoj je zabiljezeno 31.239 prekida trudnoce, a najvise su ih obavile zene u dobi od 30 do 39 godina od kojih vecina ima dvoje ili jedno dijete. Prema rijecima Marije Dzepine, voditeljice odjela za planiranje obitelji zagrebackog instituta za zastitu majke i djece, pobacaj je ostao tradicionalni nacin reguliranja radjanja na sto je utjecao i zakon koji zeni nije pruzao mogucnost savjetovanja i dovoljno pomoci prije njezine odluke u osjetljivoj situaciji kakva je trudnoca. "Dodatni je problem u Hrvatskoj i nepostojanje zdravstvene kulture, o cemu govori i podatak da je u posljednjem desetljecu savjetovalista za planiranje obitelji u sluzbama zdravstvene zastite posjecivalo samo 10 posto zena fertilne dobi, a samo jedan posto savjetovaliste je posjetilo prvi put", kaze dr Dzepina.

Novim zakonom koji ce regulirati i nasilni prekid trudnoce prije definitivne zenine odluke, morati ce prethoditi odredjena savjetodavna procedura, tokom koje ce zena biti objektivno informirana o svemu sto moze utjecati na njezinu konacnu odluku. Slicna praksa vec dugi niz godina postoji u mnogim zapadnoevropskim zemljama - tako u Italiji na primjer, od odluke do izvrsenja pobacaja mora proci 7 dana, kao vrijeme predvidjeno za razmisljanje. Osim obaveznog razgovora s lijecnikom koji ce zeni objasniti moguce bioloske posljedice pobacaja po novom zakonu slijedio bi razgovor sa socijalnim radnikom, jer najcesci razlog za takvu odluku je socijalnog karaktera. "Socijalni radnik pruzit ce zeni informacije o tome sto drzava svojim socijalnim mjerama moze poduzeti kako bi joj pomogla u uzdrzavanju potomstva. Zdravstvo je, naprimjer, u drugih sest mjeseci porodiljnog dopusta osiguralo zeni naknadu od tri minimalne place, sto danas iznosi 3000 kuna ( 850 DEM ), a takodjer i zenama koje zive na selu, a nikada nisu bile u radnom odnosu, bit ce placen porodiljski dopust od godinu dana, objasnjava ministar Hebrang.

Obavezna konzultacija bit ce i razgovor sa svecenikom koji ce zeni objasniti moralnu stranu nasilnog prekida trudnoce. Nakon toga zena mora sama odluciti sto ce uciniti sa svojim plodom. Kako bi se zenama omogucilo da bez poteskoca obave obavezne razgovore prema novome zakonu, osniva se mreza savjetovalista pri domovima zdravlja, ciji ce rad financirati drzava. Prema iskustvima drugih zemalja, nakon ovakvih razgovora oko 60 posto zena odustaje od pobacaja. Uz reguliranje nasilnog prekida trudnoce, zakonom se utvrdjuje i to u kojim se ustanovama zahvat moze obaviti. To ce ubuduce biti samo one ustanove koje ispunjavaju apsolutno sve uvjete za lijecenje eventualnih komplikacija, tako da se takva vrsta medicinske djelatnosti nece moci obavljati u privatnim ginekoloskim ambulantama. Lijecnicima ce se dopustiti takozvani "prigovor savjesti" sto znaci da se ginekologa, koji iz bilo kojeg razloga ne zeli raditi nasilni prekid trudnoce, na to ne moze prisiliti. No, bolnica je duzna osigurati zeni lijecnika koji ce obaviti taj zahvat.

Uvodjenjem ovakvog preventivnog sustava smanjit ce se broj pobacaja, sto je dokazano u mnogim zapadnoevropskim zemljama. I to smanjenje broja pobacaja ne mora nuzno rezultirati radjanjem vise djece. Za poticanje radjanja, kao i do sada uostalom, pobrinut ce se i drustvo, ne samo iskljucivim pozivanjem na duhovne i moralne vrijednosti, nego prije svega ekonomskom stimulacijom obitelji. Ukoliko se drustvene institucije ipak samo pokazu kao prirepak neokonzervativne ideologije "duhovne obnove", tada ce i pitanje prava na pobacaj kao i pitanje svih ostalih prava doci u pitanje. Ne samo kao intermezzo izmedju dva politicka nokdauna, nego kao trajno stanje drustva u kojem ce lakeji neslobode moci mirno konstatirati: "Imamo Hrvatsku i Hrvat(ic)e".

BRANKA VUJNOVIC