INTERVIEW: ANTE MIKO TRIPALO

predsjednik ASH, zastupnik u Saboru RH

Razgovarao: Alen Anic

U Hrvatskoj se danas sve jasnije i sve ocitije moze uociti postojanje dvaju potpuno suprostavljenih politickih tabora i dviju nespojivih koncepcija. Necemo nimalo pogresiti ako ih podijelimo na one koji svoje politicke motive nalaze u postojanju istinske demokracije (s neizbjeznom lokalnom samoupravom i pravom na regionalno odlucivanje, postivanjem ljudskih i gradjanskih prava, socijalne pravde); i na one koji svojim zaglusujucim nacionalizmom, kontinuiranim intrigama, pljackom zajednicke imovine i vec poslovicnom netolerantnoscu zatiru svaku nadu u konacno pribjegavanje demokratskim principima i uspostavljanju politickog, socijalnog i profesionalnog standarda primjerenog civiliziranim zapadnim drzavama i drustvima. Opozicija u Hrvatskoj, bez obzira na svoje nerijetke politicke slabosti i promasaje, jos uvijek naginje demokratskom razrjesenju drustvenih konflikata i mirnom politickom (pregovori, diplomacija) kraju ovog ludog rata. Jedan od onih koji se nije htio pomiriti sa poltickom nedjelotvornoscu opozicije jest i Miko Tripalo, od listopada prosle godine i predsjednik novoosnovane stranke - Akcije socijaldemokrata Hrvatske. Osnivanjem nove stranke lijevog politickog usmjerenja pokusalo se probuditi uspavanu ljevicu i pozvati je na ujedinjenje. Time se namjeravalo ojacati opozicijski blok za predstojeca izborna nadigravanja sa vladajucom strankom. Medjutim, to se zbog ovih ili onih razloga jos uvijek nije dogodilo. O tome smo razgovarali tek pod kraj interviewa. Danas je vec poznato da u Hrvatskoj odredjeni model zastitnih snaga svjetskih drzava, pod ovim ili onim imenom, ipak ostaje. Nisu poznate sve finese, ali ipak se zna dovoljno. Kakva ce biti politicka refleksija novih promjena na cjelokupno zaraceno podrucje? Time mislim i na Bosnu i Hercegovinu. Jos uvijek, kao sto i sami znate, ne postoji suglasnost oko teksta rezolucije Vijeca sigurnosti, pa prema tome i oko reguliranja tog statusa medjunarodnih snaga u Hrvatskoj. Tako da je vrlo tesko sada govoriti precizno o svemu tome. Takodjer ste vidjeli da su u akcentima koje su dali All Gore, s jedne strane i predsjednik Tudjman s druge, stvari postavljene razlicito i da je Gore stavio teziste na razdvajanje ovih dviju sukobljenih strana, a predsjednik Tudjman na otkazivanje mandata Unprofora-a i na kontrolu hrvatskih granica na onom dijelu koji granici sa Srbijom i Crnom Gorom, i sa Bosnom na onim mjestima kojja granice sa takozvanom Republikom Srpskom. To je jedna stvar. Drugo, ono sto bi sada moglo reci jest da bi po mom misljenju od ishoda uspjeha Kontaktne skupine rjesavanje problema u Bosni i Hercegovini, utjecati i na stanje u Hrvatskoj. Tesko bi se moglo zamisliti da bi rasplamsavanje jednog velikog rata u Bosni Hrvatsku moglo ostaviti nedirnutu. Ovaj novi mandat bi moglo BiH koristiti utoliko sto bi kontrola hrvatskih medjunarodno priznatih granica sprecavale sadasnju praksu da jedinice pobunjenih Srba pomazu srpske ili abdiceve snage u Bosni i Hercegovini i time nanose stetu vojnim akcijama bosanske vojske. Moguce je da te promatracke snage na samom terenu sami sebi promijene mandat. Zvuci malo ludo, ali nije tesko zamisliti "medjunarodne zastitare" na granici kako sjede pokraj druma na kistri piva i broje tenkove srpske vojske kako mirno prolaze prema, recimo, Vukovaru. Hoce li oni samo zapisivati; "Prosla su dva tenka, tri haubice, cetiri topa, pet..." ili ce to biti ipak drugacije i ozbiljnije? Za sada bi to tako bilo kako vi kazete, ali Hrvatska se s tim ne slaze. Mi zelimo da to bude kontrola granica, prema tome da se stvar uradi ozbiljno, makar svi znamo da medjunarodne snage ne mogu pokriti cjelokupnu hrvatsku granicu, ali bi one mogle spreciti bar na nekim punktovima prelazak vojnog osoblja, vojnih vozila, strateskih sirovina kao sto je nafta i tako dalje. Moraju biti i naoruzane? Apsolutno. Sto ce biti tesko je reci. Sve zavisi od daljnjeg pregovaranja u Vijecu sigurnosti i Hrvatska po mom misljenju ne bi mogla biti zadovoljna sa ovim kako je sad formulirana uloga tih snaga koje ce biti na granicama. Koje bi rjesenje moglo prevladati? Koliko ovisi o nasoj diplomaciji? Zavisi i o nasoj diplomaciji, ali i ne samo o njoj. Nego o clanicama Vijeca sigurnosti, o generalnom sekreterijatu UN i tek kompromisi u tim okvirima mogli bi donijeti rezultate. S druge strane, uvjeren sam da UN nece donijeti prisilnu rezoluciju na koju hrvatska ne bi mogla pristati, nego ce se vjerojatno onda u tom slucaju pregovori produziti. Mislite li da zapadne zemlje, kada propisuju ovaj tip "zastitarske terapije", imaju negdje u primozgu i cinjenicu da Hrvatska jos uvijek nije ni priblizno demokratska zemlja u kojoj bi se ljudi trebali osjecati dobro i spokojno. Ovdje vecina ljudi strahuje od vlasti, veliki dio zivi siromasno ili u krajnjoj bijedi, a bahatost vlasti prema osnovnim pravima gotovo su svakodnevno stvar? U svakom slucaju Hrvatska pred medjunarodnom zajednicom polaze ispit pred tri pitanja. Prvo, da se dosadasnja Unpa podrucja integriraju u Hrvatsku mirnim putem, drugo, dosljedna politika u Bosni i Hercegovini koja ne bi dovodila u pitanje stvaranje bosnjacko-hrvatske federacije, i trece, to je problem opce demokratizacije, ljudskih prava u samoj Hrvatskoj ukljucujuci i slobodu medija. To su tri pitanja na kojima Hrvatska polaze u sadasnjem trenutku svoj ispit. Ali mislim da je sada medjunarodnoj zajednici najvaznije da osigura mirni raslet dogadjaja u Hrvatskoj i da se dosljedno sprovodi politika Washingtonskih sporazuma. A da ce ovo trece mozda tek kasnije doci na red. Sto aktualna hrvatska vlast treba poduzeti da se ne izgubi dinamizacija takozvanih mirovnih procesa? Dolazi do jedne cudne pozicije. Sve je moguce i nista nije moguce! Slusajte, ako hocete, i ovo sadasnje stanje okupiranih podrucja u Hrvatskoj, pa i to stanje u Bosni i Hercegovini, podjela na Federaciju i takozvanu Republiku Srpsku, rezultat su ne samo velikosrpske agresije i neodgovornosti svjetske zajednice nego i promasaja i pogresaka hrvatske politike. Ona je stvorila vrlo mali prostor da bi se sve to moglo ostvariti, jer mi, ne zaboravimo, mi vec zapravo imamo fakticku podjelu Bosne. Washingtonskim sporazumom samo spasavaju ono sto se spasiti dade. A da li ce spasiti i vise, to cemo vidjeti. Mnogima se oko Federacije i ne zuri. Tako se stvari barem doimaju? Neki su vjerojatno u dusi protiv toga, ali uvjeren sam da izbijaju i mnogi vrlo teski principijelni i prakticki problemi u ostvarivanju federacije. Tako da bi ovi novi razgovori koji su vodjeni i uspostavljanje neke vrste medjunarodne arbitraze kod spornih pitanja oko ostvarivanja Federacije, mogli to ubrzati. U demokratskim drzavama Parlament je samostalno tijelo zakonodavne vlasti. Donosi odluke bez napadnog sufliranja takozvanih "visih instanci". Kod nas je uloga tog znacajnog politickog tijela vise nego upitna? Sto danas predstavlja hrvatski Sabor? Mnogi vole upotrijebiti jednu recenicu, jednu izjavu, da je hrvatski Sabor najvise sto Hrvatska ima i da je iznad njega samo Bog. To je pogresno. I po nasem ustavnom sistemu to nije tako, a u praksi da ne govorimo. Ali po ustavnom sistemu imamo ne samo trodiobe vlasti, nego i izvjesne prevage izvrsne vlasti, osobito sefa drzave nad ovim drugim faktorima. To je valjda tako u polupredsjednickom sistemu?! I u predsjednickom je tako, ali je amortizirano nekim drugim pravima koje, na primjer, americki Senat ima u odnosu na predsjednika. Tako da Sabora moze donositi s jedne strane rezolucije i odluke o vanjskoj politici, ali Predsjednik to ne mora prihvatiti. To za njega moze znaciti vise konsultativno, zato Sabor njegovo ne prihvacanje moze sutra vratiti jer on (Sabor) ratificira medjunarodne sporazume, vojne i politicke prirode tako da je i u tom smislu stvorena izvjesna ravnoteza. Kakova je to ravnoteza ako znamo kakav je glasacki sistem u Saboru!? Hadezeova glasacka industrija usvoji uvijek ono sto Tudjman pozeli. Tu onda "izvjesne" ravnoteze nema i ne moze je biti. Slusajte, to je sada momentalna konstelacija snaga i ja se nadam da na slijedecim izborima nijedna stranka nece imati apsolutnu vecinu i onda se citava stvar drugacije postavlja i ovlastenja sefa drzave dobivaju drugi karakter. Kako se mislite organizirati na slijedecim izborima osobito ako se zna da ce izborni sistem aktualna vlast napraviti po vlastitim parametrima, odnosno onaj sistem koji joj jamci sigurnu pobjedu? Sve je stvar birackog tijela i mi ne znamo kakav ce biracki sistem biti. U svakom slucaju vladajuca stranka ce pokusavati da napravi takav jedan izborni sistem koji ce otezavati predizborne koalicije opozicionih stranaka. I onaj vecinski dio proteklog izbornog sistema koga smo imali je u jednom krugu. Zasto? U jednom krugu su oni mogli dobiti relativnu vecinu, ali ako bi se islo u drugi krug, pa se opozicija sporazumjela o tome, da onaj iz opozicije koji je dobio najvise glasova, da za nega svi glasaju jer samo dvojica idu u drugi krug, onda je to vec sansa za opoziciju. Vladajuca stranka ce praviti takav izborni sustav koji ce njoj odgovorit, ali tko ce ici s kim u koaliciju, to je sada vrlo tesko reci. Prof. doktor Lino Veljak, clan Glavnog odbora vase stranke, nedavno je u jednom interviewu objasnio da "tamo gdje su svi gradjani - gradjani, i gdje se suverenitet drzave temelji na gradjanima, nema ni vecine ni manjine, nego samo ravnopravnost svih ljudi". Cini se kao dobar temelj rjesenja srpskog pitanja u Hrvatskoj. Sto vi mislite? To je vrlo vazan preduvjet, i sto se mene tice, koliko god je mozda bilo neizbjezno da Hrvatska u pocetku bude u preambuli, takzvanim izvorisnim nacelima bude oglasena kao nacionalna drzava hrvatskog naroda i onda se tek nabrajaju drugi, toliko sada, po mom misljenju ne bi moglo ostati i Hrvatska bi morala napokon postati gradjanska drzava, drzava svih njenih gradjana koji su potpuno ravnopravni, bez izuzetka. Takav jedan politicki sustav se mora prosiriti ne samo na teritoriju gdje sada hrvatska vlast postoji, nego se mora prosiriti i na Krajinu. Ima li vasa stranka kakav politicki program, neki nacrt, plato nekih buducih mogucih politickih ideja i rjesenja? Jednostavno, sto nudite kao stranka? Zeljeli bi ispoljavati interese takozvano radno zavisnog stanovnistva. Onog dijela stanovnistva koji zivi od svoga rada. A taj dio stanovnistva je socijalno nesiguran. Poznato je da je izvrsena krupna promjena u socijalnoj strukturi hrvatskog drustva. Nestao je srednji sloj. S jedne strane ste dobili jedan uzak sloj bogatasa na bazi koristi od rata i pretvorbe, a s druge strane veliki dio naroda koji jedva sastavlja kraj s krajem. Nasa polazna osnova jeste to da usporedo s prestankom rata i uspostavom stvarnog mira, ekonomski i socijalni problemi izbijaju u prvi plan i to je ona karta na koju mi sada igramo. A ta karta pretpostavlja socijalnu sigurnost zaposlenih, ne jedan latinskoamericki kapitalizam kako se to sada kod nas dogadja i najgoori oblici uz prvobitnu akomulaciju i pljacku dustvene imovine, nego jedna trzisna privreda sa prevladavajucim privatnim vlasnistvom i radnici koji ce biti zasticeni modernim evropskim socijalno-radnim zakonodavstvom. Takodjer bi smo isli na bitno smanjivanje drzavnog vlasnistva u privredi, a vi znate da je danas drustveno vlasnistvo samo zamijenjeno drzavnim. Boricemo se za podjelu dionica svim radnim ljudima. Kao sto su to svojevremeno napravili u Ceskoj? Upravo tako. Stojim na stanovnistu da je drzava, sa onim sto danas radi, jos jednom opljackala radne ljude, koji su zapravo sve sto Hrvatska ima stvorili, jer to nije stvorila komunisticka niti hadezeovska Vlada nego taj radni narod. Prema tome, to njemu treba vratiti. To je njegovo. To je socijalni program. Mene vise interesira program politickih principa. Imate li o tome nesto za reci? Nas polticki program se zalaze, da podjem od Ustava, za promjenu Ustava u smislu uspostavljanja istinskog parlamentarnog sistema u kome bi vlada odgovarala Saboru i u njenim rukama bi se skoncentrirala ta izvrsna vlast. Sef drzave bi bio nesto poput engleske kraljice, eventualno sa mozda malo vise ovlasti. Drugo, Hrvatska je danas najcentraliziranija zemlja u Evropi. Kako po prikupljanju materijalnih sredstava tako i po raspolaganju sa ljudima. Mi bi smo isli na regionalizaciju Hrvatske sa prirodnim regijama, ane ovim vise manje vjestackim zupanijama koje su sada stvorene, i uz povecavanje ovlasti i regija i lokalne samouprave. Trece, Hrvatska se razvija kao totalitarna drzava, a pod totalitarizmom, da ne bi bilo nesporazuma, smatram takav sistem u kome drzava pod svoju kontrolu preuzima sva podrucja drustvenog zivota, nastoji ih regulirati i samim time smanjiti ono podrucje slobodnog djelovanja gradjanina i njegovih oblika organiziranja. Promijenili bi taj kurs koji vidite u Zakonu o visokom skolstvu, o telekomunikacijama, pa cak i u Zakonu o vatrogastvu. To mozda i nije tako lose kako izgleda. Poznato je da centralizacija proizvodi nemoc. Krajnju nemoc pokazuju izbori. Sto vise budalastina, vece su sanse za opoziciju? Nije uvijek bas tako, ali dobro zvuci! Kad smo kod centralizacije, sigurno ste primjetili njihovu pogresku, koja je ponekad i dobronamjerna, oni poistovjecuju jedinstvo Hrvatske sa stupnjem centralizacije, sto nije jedno te isto. Kakav je danas polozaj ljevice na hrvatskoj ideoloskoj sceni? Mi smo se kao sto je poznato zalagali za ujedinjenje socijaldemokratskih stranaka u Hrvatskoj ne smatrajuci, doduse, ni to konacnim uspjehom, vec smo mislili da bi to bila jedna jezgra koja bi se prosirila na sve one koji su, da tako nazovemo, socijaldemokratski misleci ljudi; i na one koji nisu pripadali ni jednoj stranci, ali su lijevo orijentirani; na sve oni koji su po svm drusvenom polaozaju zainteresirani za jednu lijevu slobodarsku politiku; pa i na one koji su se pasivizirali ili su razocarani (ne)djelovanjem, programima i dosadasnjom politikom socijaldemokratskih stranaka. Posto to nije uspjelo, mi smo stvorili novu stranku, kojoj su se prikljucili s jedne strane, stranka socijalista, zatim znacajne frakcije iz SDP-a i jedna mlada frakcija iz SDU-a i sada se u clanku upisuje citav niz novih ljudi o kojima sam maloprije govorio. Koji su razlozi da ujedinjenje ljevice nije uspjelo? Po mom misljenju, razlozi nisu samo sukobi stranackih lidera i materijalni polozaj SDP-a koi je naslijedio imovinu bivse SKH, nego i koncept i scenario. Naime, mi razlicito ocjenjujemo politicku situaciju u Hrvatskoj. SDP je na stajalistu da desnica jaca, sto je tocno. Koja desnica? Ona galamdzijska, neoustaska ili ona druga, blize vlasti? Opasnom desnicom ja prije svega smatram desnicom u HDZ-u, jer su na vaznim drzavnim funkcijama njihovi ljudi. Oni bas zbog toga mogu utjecati na razvitak ili zaustavljanje demokracije. Oni sto galame po raznim tribinama nisu bitni. To su skriboni koji pisu vise stranica nego svaki od nas. Mi stojimo na stajalistu da nasuprot toga treba jacati ljevicu. SDP je tvrdio da to nije dobra politika jer to stvara uvjete da sutra, recimo, u slucaju neuspjeha programa Valenticeve reforme, dovesti ce do strajkova i socijalnih nemira i da bi to pruzilo sansu tim desnim snagama da represijom, ne samo da se okrenu protiv radnika, sto je vise nego moguce, nego bi nastojali unistiti i SDP koji bi na neki nacin morali izrazavati interese te socijalne grupacije. I zbog toga oni nisu za ujedinjenje ljevice, da ne bi cjepali Hrvatsku na takav nacin, nego su vise za odlazak prema politickom centru i zajedno sa drugim strankama centra smanjivati tenzije koje postoje izmedju ljevice i desnice, da bi to sprijecilo ovakav razvoj dogadjaja. Mi opet smatramo da su to Andersenove bajke i da jedna socijaledmokratska stranka mora biti spremna podijeliti sudbinu onih koje predstavalja. Ako represija bude upravljena prema radnim ljudima Hrvatske, onda neka bude upravljena i protiv nase stranke. Sto je danas lijevo, a sto desno? Svjedoci smo neke cudne anemije politickih programa, gotovo da svi barem malo nalice jedan na drugog? To je vrlo tesko reci, mozda su klasicne podjele iz prijasnjih vremana vec pomalo istrosene, ali cini mi se da se u sadasnjem trenutku taj politicki korpus vise dijeli po tome sto imate snage u svim strankama koje su za jedan autokratski i totalitarni rezim i one snage koje su za jednu demokratsku, pravnu i socijalnu drzavu. Nedavno je Zimmerman, bivsi americki ambasador u SFRJ, napisao u americkoj publikaciji Foreign affeirs da mu je Tudjman prije vise godina rekao; "Ja Milosevicu mogu vjerovati". Vjeruje li jos? Sto vi mislite? Jedna od pogresaka hrvatske politike je bas u tome sto ona prije svega igra na kartu sporazuma sa Milosevicem. Prije svega, oko podjele Bosne misleci da ce se na takav nacin najuspjesnije rijesiti jugoslavenska kriza. To je pogresno. Ja znam da treba sa Milosevicem pregovarati, mora se pregovarati sa onim koji je na vlasti u Srbiji, ako hocete stvoriti sa Srbijom neke dobrosusjedske, normalne odnose. Medjutim, igranje samo na tu kartu se pokazuje pogreseno u ovoj danasnjoj situaciji. Budisa je u Feral Tribuneu izjavio da Njemacka i Rusija, na primjer, mogu biti i fasisticke, ako to pozele, ali one zbog toga ne moraju propasti. Dok je sa Hrvatskom druga stvar. Ukoliko ne bude demokratska, mogla bi kao drzava nestati. Sto vi mislite? To je nasa jedina nada. Demokracija. Po sadasanjem razvoju dogadjaja mi bi morali biti veliki pesimisti. Tesko je u ovakvom evropskom okruzenju ici prema jednom, recimo to tako, fasistickom pravcu. To ne moze proci, a pored toga, ja se slazem sa Budisom ukoliko Hrvatska ne bude demokratska drzava, nece moci opstati. Prije mjesec dana bili ste u Tuheljskim toplicama na trodnevnom seminaru. U organizaciji seminara pomogli su van laburisti iz Nizozemske i socijaldemokrati iz Austrije preko svojih Instituta i Zaklada. Gdje je nasa ljevica u tradiciji evropske ljevice? Radi li se na povezivanju socijaldemokracije? Radi se, kako ne. Mi cemo biti pozvani socijsldemokratsku Internacionalu u Pragu u lipnju mjesecu. Mi smo bili i na Kongresu evropskih socijalistickih stranki u Barceloni. Bili su SDU, SDP i mi. Tamo smo ostavili nabilji utisak. Eto, nedavno je kod mene i Racana bio Hans Kosnick. Razgovarali smo nekoliko sati. On nama nije dosao kao administrator Mostara, nego kao jedan od lidera Socijaldemokratske partije Njemacke. Dosli su nam u posjet i talijanski socijaldemokrati. Svi su jako zainteresirani da dodje do okupljanja, ujedinjenja svih socijaldemokratskih stranaka. Kako mislite izvesti, ukoliko jednom dodjete u poziciju moci, onaj opasni politicki salto mortale i nivelirati napetosti i sukobe izmedju gradjana Hrvatske na teritoriju Krajine i nas ovdje? Imate li neku snosljivu i prihvatljivu ideju buduce koegzistencije? Od pocetka je po mom misljenju oficijelna hrvatska politika tu grijesila. Mislim na Srbe. Naime, poznato je da su Srbi u hrvatskoj Krajini koja je uvijek bila sastavni dio Hrvatske. U prvo vrijeme bila je vezana za Bec, a kasnije za Hrvatsku. Nikada nije bila dio Srbije. Ali je zato uvijek postojala teznja iz nekih centara evropske moci, iz Rima, Peste, Beca, pa kasnije iz Beograda, da se ti Srbi instrumentaliziraju u borbi protiv teznje Hrvata da stvore svoju drzavu. Stupanj te instrumentalizacije i njene dimenzije su zavisile od odnosa demokratskih politickih snaga u Hrvatskoj prema srpskom pitanju. Ja sam uvjeren da su mnogi Srbi krenuli na milosevicevu stranu bas usred pogresaka hrvatske politike. Ako pogledate kako je HDZ nastupio na prvim izborima, on se pravio ka da srpsko pitanje u hrvatskoj ne postoji. A ako su i govorili o Srbima onda su govorili u pejorativnom smislu. Tako se nije smjelo govoriti. Morali smo od pocetka voditi politiku koju su vodili partizani. Dijelimo smo Srbe, u politicko-ideoloskom smislu, na cetnike i partizane. Da vodimo jednu politiku diferenciranja medju njima. to se nije napravilo. Nisu se poduzimali cak i neki ozbiljniji koraci. A ja sam uvjeren da bi ekonomska integracija Krajine u Hrvatsku, pa i taj narod koji je cesto pod pritiskom i terorom, postepeno poceli drugacije razmisljati. A Bosna? Kakve bi tamo politicke forme trebalo ostvariti da se rat ne nastavi i da ljudi napokon pocnu mirno i slobodno zivjeti? Mi smo od pocetka bili protiv toga da Bosna postane Unija etnicki cistih zajednica/drzava. To u Bosni jednostavno ne moze funkcionirati. Prema tome, jedna bosanska federacija koja bi se prosirila i na srpski dio, koja bi se temeljila na kantonima/provincijama, cije formiranje ne bi samo bilo vodjeno etnickim kriterijima, nego i povijesnim, ekonomskim, kulturnim i tako dalje. Morao bi se primjeniti princip gradjanske drzave i drustva u modernom evropskom poimanju tih stvari. To bi bila sansa za Bosnu. Drugacije nece ici. U stvari, moze i drugacije, ali mira onda nece dugo biti. i neuspjeh suradnje Bosnjaka i Hrvata mogao bi dovesti do novog rata. A onda ni Hrvatska nece biti postedjena. Rat je situacija u kojoj se grupe ljudi nastoje sto vise istrijebiti i u kojoj jacaju ekstremne snage na svim stranama, pa prema tome i zbog toga je mir za sve zemlje od neophodnog znacaja. I za Hrvatsku takodjer. Ne samo sto bi ona u slucaju rata bila medjunarodno izolirana, osobito ako bi ona izazvala neki rat, nego i zato sto bi proces demokratizacije bio potpuno zaustavljen i doslo bi do jacanja ekstremistickih snaga i tada bi se bilo puno teze vratiti na pravi put.

nnn