ZAGREBACKE NOCI

AIM, ZAGREB, 31.3.1995. Ne tako (ne)davno u Zagrebu je "sviralo iz podruma i krova i citav grad" bjese kao "da je lud". Bilo je dovoljno staviti "pet dinara u fliper i pet piva u sebe". Danas su rjesenja za dobra raspolozenja debelu nijansu drugacija. Ulice vise nisu pune kocopernih punkera i masnih dugokosih bitnika. Mladici iz spomenutog pjesmuljka prihvatili su se drugog posla. Odrasli su i odgajaju svoju djecicu. Ali Zagreb i dalje ima pogodna mjesta za ludu zabavu i neke druge dugokose i kratkokose koji vjerojatno za neke davnasnje "obavezne stihove" ni culi nisu. Film, Azra, Idoli, Sarlo Akrobata, Pekinska patka, Haustor, Lacni Franc, Elvis J. Kurtovich tek su maglovita imena iz spomenara njihovog starijeg brata ili sestre.

Zagreb danas zivi u duhu ravea i tehno-glazbe, najcesce nevjesto ukomponiranih u domace dance hitove koje izvode do jucer anonimni mladici i djevojke. Upravo takav tip muzike dominira elitnim zagrebackim klubovima, u kojima je konzumacijska i ulazna cijena elitno gorka. Ne mozemo izuzeti iz zabavljackog zargona i prigradske narodnjacke znamenitosti u kojima caruje ritam Tozovca, Hanke, Halida i svakovrsnih tipova narodne muzike (dance -folk, ovaj ili onaj folk...) Ali o tome nesto kasnije. Elitna mjesta okupljanja uglavnom nisu elitna, vec samo najposjecenija. Oficijalni dance klubovi dozivjeli su svojevrsnu biolosku i socijalnu transplataciju zadnje cetiri godine. Zidarski segrti uvijek imaju dosta posla da zakrpaju rupe revolverskih metaka zalizanih i vjecno kivnih mladjahnih trgovaca i poduzetnika koji su na podijumu ili za sankom zamijenili one koji sebe, ne bez prizvuka nostalgije, nazivaju "istinskim rockerima" ili "rockerima u dusi". Vrijeme zabave obicno je subotom i nedjeljom kada nakon napornog radnog tjedna jogunasti mesetari odluce sebi dozvoliti dociranog vatrenog oduska. Ovo se odnosi uglavnom na popularnu diskoteku THE BEST gdje se okuplja i luduje takozvana krema Zagreba. U njoj se organiziraju prijemi, snimaju televizijske emisije pop ili dance sadrzaja, dolaze cak i poznate licnosti iz javnog kulturnog i politickog zivota.

Oni informiraniji sigurno znaju da je djelicak proslog novogodisnjeg slavlja i predsjednik Tudjman sa svojom familijom i najblizom politickom svojtom posjetio omiljenu diskoteku. Najprije je u veselom novogodisnjem movingu pola sata objasnjavao zasto se Dinamo sada zove Croatia. Nakon sto je zbog toga otrpio dionicu kanonskog fuckanja prisutnih poklonika starog imena, nas predsjednik se ipak nije dao omesti. Otancao je sa svojom suprugom Ankicom koloplet zabavnih pjesmica (ocevici tvrde da je znao sve rijeci). Razdragano pucanstvo je preko svojih televizijskih aparata moglo zamijetiti i zovijalno njihanje kukovima i nekoliko zaista spretnih plesnih figura vrijednih paznje (njihanje guzicom, ruke gore, poskakivanje s noge na nogu, istancani aksli gospodje supruge). Osiguranje je tu noc imalo mnogo posla. Na malom ekranu se mogla vidjeti pijana i euforicna novogodisnja masa koja je htjela stisnuti ruku svome predsjedniku ili je barem ovlas dodirnuti. Vristalo se Franjo, Franjo... Dinamo, Dinamo... Kako te dvije stvari vec dugo ne idu zajedno, Predsjednik se kratko zadrzao.

Osim prigodnih i iznimno svecanih veceri (kao sto je posjeta naseg predsjednika), u Bestu se organiziraju i modne revije po uzoru na svoje talijanske parnjake. Kao pozadinski muzicki intermezzo lupa domaci tehno ili sladunjave dance pjesmarice. Vikendom je urnebesna dance zabava koju posjecuje mladja populacija, (Mladost - Ludost 2:0) najcesce djeca dobrostojecih familija. Pijuckaju se skupi kokteli i uvozna pica. Ispred kluba parkirana su zanosna vozila. Nigdje se, osim pred Saborom, ne moze vidjeti toliko raznovrsnih tipova raskosnih prometala. Postoji nekoliko mjesta izlaska i za malo starije narastaje i trosace vremena; od dvadesetak godinica pa navise. Jedno od tih mjesta je i diskoteka Sokol gdje se snima i vrlo gledana zabavna emisija za mlade - TOP 20 koju vodi vremesna Mirna Berend (crnokosa teenagerka od tridesetak). Show se prikazuje svaki utorak i na vrhu se izmjenjuju hitovi ET (Ne trazi ljubav), Alke Vujice (Otkad te nema), Daleke Obale (Nema te), Borisa Novkovica i ostalih manje ili vise uspjesnih pjevaca.

Tamo se jos odrzavaju koncerti novih i starih pop, dance i rock zvijezda; Olivera Dragojevica, Gibonnija, Kasandre, Alke Vuice, Sandija, Tonija Cetinskog, ET-a, te najpopularnijeg mladog pjevaca u Hrvatskoj - Alena Vitasovica. Program je stilski raznovrstan pa je tako nedavno odrzan i performanse skoro zaboravljene rege grupe - Naturalne mistike.

Uvijek aktualni Saloon jos uvijek njeguje tradiciju Ruby Tuesdaya. Tada se mogu vidjeti poznata lica iz svijeta muzike, glume i mode. Davor Gobac lokalna je maskota tog populanog utorka. Srijedom su na programu svirke mladih demo-bandova koje su uvijek dobro posjecene. Cetvrtkom svira klupski band Song Killers, inace prateci sastav Dine Dvornika i Dade Topica (prosle godine uskrsnuo koncertom na Salati na kojem je nastupio zajedno sa Vjesticama, Josipom Lisac i domacinom veceri - Dinom Dvornikom). Osim vikendom kada su disco veceri, tjedan Saloona najcesce ugoscuje publiku prosjecnih kriterija koja nije ekstremna ni u jednom tipu mode ili glazbe. U zutoj stampi cesto se mogu procitati reportaze iz Saloona sa jedne od mnogih primanja ili slavlja koju priredjuju uglavnom pjevaci i glumci povodom ovog ili onog nosaca zvuka (ploca, CD) odnosno uloge.

Tu je naravno i Jabuka, najmanji klub u Zagrebu koji je nedavno proslavio 20-tu godisnjicu postojanja. Taj prostor jos uvijek nisu zarobili zvuci dancea. U njemu cemo prije naici na vise ili manje poznate alternativne bendove iz Evrope i Amerike. Tu su i domaci alternativci poput Laufera, Majki, Pips Chips Vidoeclips, Let 3 i njima srodnih. Jabuka je vec nekoliko puta predstavila svoje stalne izvodjace u prostoru mnogo vecem od vlastitoga - Domu Sportova - koncertom zvanim Fiju Briju koji je svaki puta bio zeljno iscekivan i dobro posjecen. Uglavnom, ona jos uvijek drzi status iskonskog rock kluba. Njemu srodan po tipu publike i glazbe je Gjuro II, no u njemu cemo nesto rjedje naci zivu svirku. Prevladavaju veceri sa varijacijama na rock temu. Veoma je posjecena slusaonica srijedom na kojoj se mogu cuti Iggy Pop, Joy Division, Ramones, The Cult, The Cure, Stranglers i ostali bendovi cija slava (unatoc godinama) ne jenjava. Posebno u ljetnim mjesecima Gjuro je nakupina svih onih koji se zele dobro oznojiti u malom kamenom antikvarijatu. Urnebesna tehno i haus muzika cini ljude na plus trideset gotovo ludim. Mjesto da izadju na svjez zrak oni jos mahnitije plesu. Slican djir ocekuje se i ove godine.

Svima znani Kulusic podrzava stare rock vrijednosti pa se u njima mogu vidjeti legende u godinama; poput Ibrice Jusica (i psa) ili Lacnog Franza. Jubi san jubi vasu kcer i Praslovan jos uvijek (a ne bi se reklo) izazivaju uzdahe sjete i odobravanja. Tradicionalne su disco veceri, slusaonice rocka i grungea koji okupljaju razlicite generacije medju kojima ipak ima najvise studenata (od onih regularnih do tzv. vjecitih). Takvu publiku susrecemo i u dvoranama studentskog doma Stjepan Radic; SKUC i Pauk. Dok u prvom prevlada muzika vecma komercijalnijih pjesama, u drugom sastajalistu vise vole stari dobri rock and roll. Sto stariji to bolji. Stoga tamo nije tesko prepoznati i pokojeg zalutalog sezdesetosmasa.

Vec dvije pune godine poklonici kompjuterskog zvuka silovitog hard-core tehna imaju svoje oficijelno mjesto na obali jarunskog jezera - Aqarious. Svake subote i nedjelje mladi dotjerani raveari, isluzeni vojnici, usminkane ljepotice i slucajni namjernici dozivljavaju ekstazu. Najcesce pomocu ekstazya koji, kako kaze jedna tinejdzerka, budi ono najbolje u covjeku. Do prije tri godine house i tehno bili su poznati samo manjini. Kako vrijeme prolazi, samo manjina jos ne zna ili nije okusala "sve slasti tehno-ekstaze". Tko stanuje na isturenijem dijelu Zagreba (brdoviti Balkan), moze ponekad, ako je vedro, vidjeti kako laserske zrake plesu nebom. Te zrake, kazu ljudi, stvaraju kod uzivatelja te muzike dodatnu iskru zadovoljstva i ludosti, zbog kojih je valjda sve ovo i nastalo.

Ali nije Aqarious jedino mjesto gdje zaljubljenici u neobuzdani ples mogu provesti svojih sedam osam sati ekstaticnog lumperaja. Ako Aquarious mozemo odrediti kao regularno/legalno mjesto (porezi, prijave i ostalo), onda se na primjer klub/kavana u Kasini pokraj Samobora moze nazvati undergroundom prostorom u kojem se od petka do nedjelje luckasti vrtuljak danonocnog plesa podgrijava na zeravici zabranjenog voca. Klub u Kasini posjecuju najbizarniji slojevi i najrazlicitiji tipovi i tipice, od intelektualnih skribomana, gardista na odmoru, uzornih studenata, otprije poznatih fanatika tehno buke, tinejdzerskih namjernika iz Slovenije i Istre, pa do skrusenih, pristojnih i bogatih maminih sinova i kceri koji bi zeljeli, eto prvi put, provjeriti kako sve to izgleda u zivo, na taze.

Iz pouzdanih izvora saznali smo da je Kasina omiljena jer tamo nema ekscesnih susreta ove ili one vrste (nokaut, cipelarenje). Osim jednom, kada su se potukli pijan covjek i "opusten" covjek. Nakon tog nemilog dogadjaja vlasnik je izdvojio znacajnu sumu novca za renoviranje. Od tada je pijanim gostima teze uci. Kasina je omiljena i zbog toga jer se postuje simetrija dolazenja na red sa zeljama za ovu ili onu tehno pjesmicu. Drugim rjecima, distribucija zvuka nije centralizirana. Ljudi se osjecaju kao u komuni. Nije nerijetko vidjeti i kreativni peting na "radnom mjestu" (plesni podijum, WC, ispod sanka, garderoba).

Gotovo u samom zagrebackom centru, nedaleko koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, izmedju nepravilnog reda stambenih zgrada strsi, poput kakve egzoticne amazonske biljcice u Imotskom, tehno club Space Agressor, sakupljaliste iskricave intelektualne mladezi koji citave bogovjetne dane provode u stimuliranom (ili manje stimuliranom) opustanju uz glazbicu po zeljama. Umjereni house djir najcesce prolazi. Ozracje je familijarno, svi se vole i ljube provodeci tamo kao u dnevnoj sobi vlastitog stana znacajan dio svog vremena. Od znacajnijih gradskih klubova preostaje jos samo Heaven 88, veliki klub ispod maksimirskog stadiona u kojem se vec nekoliko godina odvijaju brucosijade svih fakulteta. Uz komercijalnu glazbu, dakle uglavnom domaci dance, ovaj se klub moze podiciti cinjenicom da je prvi u Zagrebu organizirao gay vecer sa pravim (prema rijecima ocevidaca prijevremeno zavrsenim) striptizom nekolicine lijepo gradjenih mladica.

Nocni se zivot vrti i oko poznatoga cetverougla B.P Club - Atrij

• Hard Rock Caffe - Thalia. Koncepcija zabave uglavnom se svodi na cakulanje uz zaglusljivu glazbu, naravno izuzevsi B.P. u kojem redovno mozemo pratiti domace i strane jazz izvodjace (upravo se odrzava Off Spring Festival). Ovaj je klub zasluzan za odgoj mnogih mladih ljubitelja jazza, kako izvodjaca (Soul Fingers) tako i publike. Dobro je znano i to da se niti u jednom od ovih kafica ne mozete posteno napiti ukoliko vam dzep nije barem poput Vezuva. Posjetitelje ce najbolje opisati tekst Chrisa Novoselicha, basiste Nirvane, objavljenog u nezavisnom magazinu Arkzin, koji svoj posjet Hard Rocku opisuje recenicom koja otprilike glasi: "Ljudi koji dolaze u Hard Rock Caffe u Seatllu nose sinteticke kosulje za 50 centi i piju jeftino pivo. U Zagrebu nose Armanijeva odijela i piju Martell." Tu je i znacajan broj kafica koji se nalaze u Tkalcicevoj ulici, cije radno vrijeme u vecernjim satima prestaje oko 23h. Zapravo je Tkalciceva interesantnija u toplim nedjeljnim danima kada na svoje bezbrojne osuncane terase izmami gomile ljudi najrazlicitije dobi. Uvecer, ona je carstvo imucnijih djevojaka i mladica, vlasnika kafica i njihovih prijatelja. Uglavnom, ukoliko zelite vidjeti i biti vidjeni svakako morate uvecer proci Tkalcicevom. Od znacajnijih preostaje jos krug kafica na Opatovini koji su po strukturi posjetitelja donekle slicni Tkalcicevoj, ali njihova je prednost duze radno vrijeme.

Iz carstva urbanih mladih i nesto starijih konzumenata premjestamo se na gradsku periferiju. Tamo, kao i u svakoj ex- jugoslavenskoj periferiji, caruju carevi - narodnjaci. U Dubravi, Sesvetama, Zapresicu i Luckom otvorili su se, nakon visegodisnjeg utihnuca, lokali izvorne narodne i novokomponirane narodne muzike. Najpoznatiji nocni klubovi narodne muzike su NK Dubrava, Bistro kod Kene, Bijela ruza, Staro Precko. Lucko ima klub Croatia gdje pjeva najpoznatija osoba ove jos uvijek nepriznate estrade - Dragica Brkic zvana Gumena. Poznata je i po tome sto je u proslomjesecnoj emisiji Nightmare Stagea, zajedno sa Zeljkom Malnarom otpjevala nekoliko pozdravnih hitova posvecenih ministru Mati Granicu kad se ovaj spremao za sluzbeni posjet Beogradu. "Samo za ministra Granica" - najavljuje Malnar i drobi u ruci plasticnu casu. Na repertoaru gospodje Dragice nasle su se pjesme Harisa Dzinovica, "Ostaricu necu znati", "I tebe sam sit kafano" i njima slicne kojima vas novinar, na zalost, nije upamtio ime. Najatraktivnija glazbena skupina u cijeloj industriji narodnjacko-zabavnog zanra je sluzbeni bend kluba NK Dubrave - "Zivcani slom". Smatraju ga najkavalitetnijim i najtrazenijim. Zanimljio je da kao vokalni solista i ovdje pozitivno fingira - Dragica Brkic zvana Gumena. U "Bistrou kod Kene" svira "Hrvatsko proljece", paradoksalno glede naziva, ali nacionalno izmijesan band, kojemu su takve i pjesme.

U "Starom Preckom" svira se i pjeva Sevdah. Stari pjevac Jahija sa svojim prijateljima iz "Kvinteta Zagreb", iako po naruzdbi svira ono sto pozelite, najvise voli po svom izboru otpjevati stare odnjegovane sevdalineke Himze Polovine, Silvane Armenulic i Tome Zdravkovica. Kavana Bijela Ruza iz Dubrave postala je avangarda narodnjackog preporoda koji je nedavno uslijedio neocekivanom silovitoscu. Tamo je najveselije i dolazi najvise mladih ljudi. Do nedavno nije bila rijetkost prisustvovati kosmarnom ekscesu kada mladi hercegovacki ratnik prisloni tetejac na rebarca, recimo, nase Dragice i poludi jer se na jednom mjestu u pjesmi pevaljki okliznula ekavica. Ta se pjesma zvala "Lepe ti je, lepe ti je Zagorje zelene", tako da se donedavno, i ta stara zagorska pjesma, morala radikalno pohrvatiti. Pocetkom ovog rata (1991.) na podrucju Zagreba, bilo je vise mjesta gdje se mogla zapjevati ili zasvirati stara ili nova narodnjacka glazba. Kako je rat bivao sve ludji tako su se i muzicari poceli seliti u Sloveniju, Njemacku ili su nasli neki drugi posao. Danas je drugacije. Vecina ih se ponovo vratila starome zanatu.

ALEN ANIC