ALIJA IZETBEGOVIC NA GLAVNOM ODBORU SDA

OPET MULTIKULTURNA I CJELOVITA BiH

AIM SARAJEVO, 28.03.95. Alija je Izetbegovic, istovremeni predsjednik Predsjednistva BiH ali i predsjednik Stranke demokratske akcije, sa svojim uvodnim izlaganjem istupio na Glavnom odboru te stranke u Sarajevu. Pored najinteresantnijih dijelova Izetbegoviceva istupa koje smo zabiljezili, vjerovatno je zanimljiva i cinjenica da se na skupu

• na kojem su se obreli svi celni ljudi partije ali i oni koji pretendiraju da nesto u BiH znace - nije pojavio jedino premijer bosanskohercegovacke Vlade i potpredsjednik SDA Haris Silajdzic! Obracajuci se stranackom clanstvu Izetbegovic je, izgleda ne razdvajajuci stranacku od drzavne uloge, govorio o trenutacnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, te i zakljucio da "od drzavnih organa, posebno Vlade, ocekujemo realizaciju odluke posljednje sjednice Glavnog odbora SDA sadrzanu u dokumentu - Zadatci drzavnih organa u 95. godini, kako ih vidi SDA". Ostali akcenti Izetbegoviceva govora glase:

O ciljevima:

• Nas cilj ostaje cjelovita demokratska Bosna i Hercegovina. Federalni ustroj je moguc i pozeljan, ali kao federacija kantona a ne nacionalnih teritorija. Ovo posljednje bi podsticalo dalju tendenciju etnickog ciscenja.

• Nas cilj je demokratska drzava - visenacionalna i visepartijska. Ovo opredjeljenje daje nasem partijskom modelu izrazitu prednost pred ocigledno retrogradnim jednonacionalnim, jednovjerskim i jednopartijskim konceptom paravojski koje nas okruzuju. Nas demokratski koncept, uslov je nase politicke, pa i vojne pobjede u ovom ratu. Bez tog koncepta nema cjelovite Bosne.

• Neprihvatljivi su zahtjevi da mi neprijatelju u svemu odgovorimo ravnom mjerom. Prvi razlog, i razlika, je principijelne naravi: mi smo demokrati oni su fasisti. Druga razlika je sto oni hoce cijepanje Bosne i za sebe traze jedan dio tako rabljene Bosne, a mi hocemo cjelovitu Bosnu u medjunarodno priznatim granicama. Ovakva Bosna moguca je samo kao demokratska drzava. Politicka iskljucivost i radikalizam imaju svoju cijenu a to je redukcija politickog cilja sa cjelovite Bosne na njen dio. Ta zavisnost je prvo sto moramo znati ili, ako ne znamo, to trebamo nauciti i objasnjavati narodu. Mi ne mozemo imati nas cilj, a njihovu politicku logiku. Stoga mi ne mozemo rezonovati na sljedeci nacin: oni ruse dzamije, mi cemo rusiti crkve; oni protjeruju nas narod, mi cemo protjerivati njihov, itd. Uostalom, mi smo drzava, oni su paradrzava, nasa Armija je vojska, njihove oruzane formacije su paravojske.

O ratu i miru:

• Kada je rijec o ratu i miru, nastavicemo se drzati nase devize: pregovarati gdje god mozemo, braniti se i ratovati gdje moramo. Ne smijemo propustiti ni jednu sansu za mir. Rat ne smije da traje ni edan dan duze nego sto je neophodno. To je nas dug prema narodu koji je prosao kroz nevidjene patnje. Treba njegovati istinski patriotizam, jer postoji i onaj drugi. Pravi je ako podrazumijeva vlastito zrtvovanje, a ne prvenstveno zrtvovanje drugih. Ova druga vrsta patriotizma je vrlo cesta i prisutna. Narocito je osjetljivo pitanje pravde, odnosno neravnomjernog rasporeda tereta rata. Znate ono: "Nekom rat, nekom brat".

• Nesreca nije bila neminovna, laz je da je nacionalna mrznja izazvala rat na prostoru bivse Jugoslavije. Istina je obrnuta i rat se koristi za podsticanje mrznje. Istrazivanja potvrdjuju da je uoci sukoba kod stanovnistva postojao visok stepen nacionalne i vjerske tolerancije. Rat je zapoceo kao medijski rat. Zestokom propagandom stanovnistvu je nametnut stereotim o vjekovnoj nacionalnoj netrpeljivosti i cak mrznji. Danas se taj stav namece strancima. Prema istrazivanjima koja su provele neke srbijanske organizacije i grupe, najizrazeniji radikalizam pokazivale su pristalice tri politicke stranke, Socijalisticke partije Srbije, Seseljeve srpske radikalne stranke i Karadzicevog SDS-a.

• Opce je misljenje posebno stranih posmatraca da je Karadzicevim Srbima jedino preostalo da pokusaju da upotrebom vojne sile uplase vlade na Zapadu i da su vojne akcije jedini odgovor u situaciji i kojoj se nalaze. Moramo racunati s tim i preuzeti rizik.

O primirju:

• Od medjunarodne zajednice i njenih institucija mi ne trazimo da se donose nove mjere. Mi trazimo da se postojece rezolucije i odluke striktno sprovode. Necemo pristati na produzetak primirja, jer produzenje primirja legalizuje okupaciju zemlje. To ne znaci da planiramo ofanzivu.

• Embargo na oruzje u odnosu na BiH je pravno i prakticki neobranjiv i neodrziv. Pravno, jer je suprotan pravu na samoodbranu koja je prirodno pravo i izricito priznato clanom 51. Povelje UN. Prakticki, jer odrzava postojecu neravnotezu u naoruzanju i tome protuzama rat. Embargo je i nemoralan jer koristi napadacu, a steti napadnutoj strani, zrtvi.

Poruka Zapadu i Srbima:

• Od nas se ne moze traziti da prihvatimo trajnu okupaciju 70 posto nase teritorije. Srbi koji cine 30 posto stanovnistva hoce 70 posto teritorije BiH, mi ostali koji cinimo 70 posto stanovnistva zadrzali bismo 30 posto teritorija. To je srpska pravda. Od nas se takodjer ne moze traziti da svoj narod ostavimo u izbjeglickim logorima sirom svijeta, sto bi bila izravna posljedica naprijed navedene okupacije.

• Ako Zapad hoce mir na Balkanu, mi mu zelimo uspjeh, ali to ne moze postici na nas racun. Za to je, kao minimum, potrebno slijedece: prisiliti srpskog agresora da prihvati razumno politicko rjesenje (to je sada plan Kontakt-grupe pet zemalja iz jula 94. godine, i ubjediti Milosevica da prizna BiH (cime bi pokazao da se odrice teritorijalnih pretenzija prema BiH, odnosno velike Srbije).

• Ako medjunarodna zajednica iz bilo kojih razloga ne uspije u ovom, mi cemo zahtjevati od svih nasih prijatelja u svijetu da nam pomognu u ostvarivanju naseg prava na samoodbranu, u cemu je podizanje embarga na oruzje najvaznija mjera.

O povezivanju Srba:

• Konfederalna veza izmedju tzv. srpskog entiteta u Bosni i Srbiji nije prihvatljiva. Ona ni pravno nije moguca. Konfederacija je moguca samo izmedju dvije suverene drzave. Eventualne specijalne veze bosanskih Srba i Srbije moguce su uz uvjet istih takvih veza izmedju Bosnjaka u Bosni i sunarodnika u Sandzaku

O humanitarnoj pomoci i Bihacu:

• Humanitarna pomoc ili svima, ili nikome. Nema krajiskim Srbima hrane ako i dok zaustavljaju konvoje za Bihac. To je nas zahtjev, moralno potpuno opravdan.

• Nema nikakvih novih pregovora sa srpskom stranom o pitanjima iz sporazuma o primirju dok ne obustave napade na Bihac i ne otvore "plave puteve". Dok ne ispostuju sto je vec dogovoreno.

O zenskom pitanju i odbrani:

• Ukljucivati zene u rad, aktivnosti i borbu. Skolovati zene. Samo obrazovana zena moze podici generaciju koja ce povesti narod pravim putem i podici Bosnu iz rusevina.

• Nalazimo se pred odlukom da organizujemo teritorijalnu odbranu kako bi svaki covjek, i svaka zena, bio ukljucen u odbranu zemlje. Ustvari, bio bi to rezervni esalon Armije. Prijedlog je vec sacinjen i ja vas molim da ga podrzite u zakonskoj proceduri koja slijedi.

I na kraju:

• Ovo je tesko i istovremeno slavno doba Bosne. Teskoce su ogromne, ali i sanse su vece nego ikada u povjesti. Mi vjerujemo da ce svjetlo odnijeti pobjedu nad mrakom i zivot nad smrcu, zavrsio je svoje uvodno izlaganje na Glavnom odboru SDA njen predsjednik Alija Izetbegovic.

MIRSADA BOSNO