VALENTIC NA ODLASKU?

AIM, ZAGREB, 27.3.1995. Za desetak dana Vlada premijera Nikice Valentica napunit ce dvije godine mandata, i to je sada najstarija vlada pod Tudjmanovim predsjednikovanjem. Po vrlo rasirenom misljenju, to je i najuspjesnija vlada u Hrvatskoj proteklih pet godina, pa ipak nece biti iznenadjenje ako ona uskoro - podnese ostavku.

Samo djelomicno to ima nekakve veze s rezultatima koje je postigla. Vlada je presjekla nabujale tokove inflacije i unijela elementarni financijski red u privredi, ali to je mozda i jedini cisti poen ugradjen u njenu "slavu". Pokusaji da se ucini i kvalitativni korak naprijed, i rijesi pitanje najvecih gubitasa, a posebno da se pokrene zaspali zamasnjak proizvodnje nisu dali ni priblizno toliko ploda, zapravo nisu dali nikakvog ploda. Tako se moze reci da je ova vlada djelomicno uspjela samo u onome cime su se bavile sve vlade na ovim prostorima posljednje desetljece- dva - posebno ona Ante Markovica ciji duh jos vizljasto kruzi ex- Jugoslavijom - a to je "stabilizirati" negativne ekonomske tokove, ali bez snage, i djelomicno volje, da ih se preokrene. Sve te vlade gubile su bitku najprije s partokratskim a onda i naciokratskim centrima drzavne moci, a Valenticev kabinet ima lijepu priliku da mu se dogodi oboje.

On je pod snaznim pritiskom radikalne desnice HDZ-a da umjesto politike "nula inflacije" vodi politiku "nula cetnika", tj. da postane vlada isukanog maca koja ce efikasno zavrsiti rat, a sve drugo ce joj biti manje vazno, ili joj uopce nece biti vazno. Konkretno, to znaci, kako je svojedobno formulirao Sime Djodan, da Vlada mora stampati onoliko novca koliko je potrebno zemlji u ratu, a ne onoliko koliko se iskaze kao potreba trzista. Vlada se dosad othrvala takvom zahtjevu, ali je cijena koju je za to platila bila toliko visoka da se na kraju njena reformska i demokratska pozlata osula na drugom mjestu, ali gotovo jednako temeljito. Valentic je morao progutati da su neke vazne funkcije u Vladi obavljali, ili jos obavljaju, ljudi s kojima se politicki nimalo ne slaze, ali nad kojima nije imao nikakvu kontrolu (Susak, Seks, Skegro...). Morao je takodjer pristati da neke "sporedne" ali prestizne resore, koji izravno grade "make up" zemlje u svijetu, prepusti po Tudjmanovom izboru, cistim autsajderima, kakvi su bili bivsa ministrica kulture i prosvjete Vesna Girardi-Jurkic, ili njen sadasnji nasljednik na tom mjestu, glumac Zlatko Vitez. Prva je uvela pravno potpuno neutemeljen porez na promet nezavisnom tjedniku "Feral Tribuneu", koji je ovih dana Ustavni sud stavio van snage, a drugi je ovih dana izazvao velebitsku buru negodovanja izjavom da TV-prijenosi saborskih sjednica, ukinuti po nesumnjivoj direktivi samog Tudjmana, stvarno i nemaju smisla jer je Sabor - notorni "kokosinjac".

Zbog ovoga opozicija trazi da Vitez odstupi s mjesta kojemu ni elementarnom pristojnoscu nije dorastao, a s time se manje-vise otvoreno solidarizirala i vecina HDZ-ovih zastupnika, medju kojima oni radikalniji i u ovome vide priliku da izmire racune s Vladom. Govori se o "kooptiranim" clanovima izvrsne vlasti koji su izdali izvorne principe HDZ-a, pri cemu svima - osim Vladi - dobro dodje da se zaboravi da je Vitez ne Valenticev nego Tudjmanov izbor. Radikalna desnica kroz ovo pitanje i neka druga (neocekivani izbor liberala Gorana Granica za potpredsjednika Sabora, uz diskretnu podrsku zastupnika vladajuce stranke) iskazuje nezadovoljstvo i pritajeni bijes zbog Tudjmanovog "kompromiserstva" u Kopenhagenu, ali zasad nema odlucnosti da ispise pravu adresu krivca za to.

Tudjman je, pak, nezadovoljan i radikalima i cijelom strankom, za koju ima indicija da drasticno gubi popularnost u javnosti (pretpostavlja se da je on zato i izbacio kamere iz Sabora). Zato trazi od nje da se odrekne moderiranja sluzbene politike te da izglasa dodatni paket zakona koji ce ucvrstiti njegovu osobnu vlast (upravo izglasani novi zakon o oruzanim snagama daje Tudjmanu status Vrhovnika, sto je ocito pojam dobiven "krizanjem" Poglavnika i Marsala. U HDZ-u nemaju "petlje" oprijeti se vlastitoj marginalizaciji, ali nastoje, mozda i uz diskretnu podrsku Tudjmana, skrenuti pritisak koji ide na njih na Vladu. Tako se na kraju moze dogoditi da dodje do presutnog kompromisa i da Tudjmanovi odabranici u Vladi odu, ali da se u javnosti apostrofira kako su otisli - Valenticevi ljudi.

Sasvim je drukcije s ljudima u Vladi koje je odabrao sam Valentic. Na njih idu izravni pritisci koje nitko ne skrece a sam premijer nemocan im se suprotstaviti. Ministar pravosudja Ivica Crnic, koji je nedavno podnio ostavku zbog besprimjernih mijesanja politike u pravosudje, dozivio je od Valentica, s kojim ga vezu ne samo bliski stavovi nego i osobno prijateljstvo, da mu zbog osobitih zasluga odbije ostavku. Ali da tome odmah, mlako i neuvjerljivo, doda kako ce se zbog slozenih prilika ostavka ipak razmotriti. Prije ovoga Valentic je progutao i odlazak iz HDZ-a drugog intimusa Mladena Vedrisa, a najavljuje se da bi ovih dana mogao biti izbacen iz sedla i treci covjek s kojim ima najtjesnje odnose, generalni direktor INA-e Franjo Greguric.

Zanimljivo je da je Greguric prosao gotovo navlas isti put - kroz trnje do zvijezda i natrag - kao Valentic. Obojica su preuzeli kormilo Vlade u trenucima koji su tretirani kao teski i prelomni i obojica su to obavili tako da se govorilo kako bi se tesko naslo nekog treceg koji bi bio toliko uspjesan. Uz to, Greguric je stekao karizmu i kao predsjednik prve visestranacke Vlade, koja je "obranila Hrvatsku", i zato je dugo drzala celno mjesto na listama popularnosti u zemlji. Kada se i povukao Greguric je hvaljen kao covjek koji u svakom trenutku moze biti ponovno postavljen na tu funkciju, ili bilo koju drugu od najveceg povjerenja. No poslije, u previranjima sto su ih u vladajucoj stranci izazvali Mesic i Manolic, Greguric je oznacen kao kolebljivac koji se nije dovoljno ostro ogradio od njih, ni dovoljno jasno podrzao "izvorasku" grupaciju u HDZ-u.

Ima indicija da su te sumnje bile namjerno podgrijavane kako bi radikali HDZ-a lakse prikopcali na INA-u svoje financijske pumpe i pretvorile je u svog mocnog mecenu. Kao simbolicni znak da je to obavljeno, na jedno od direktorskih mjesta u ovom naftnom gigantu doveden je razalovani gubernator "Herceg-Bosne" Mate Boban. Po opcem sudu on nema pojma o poslu koji mu je povjeren, no poruka koju je trebalo emitirati njegovo imenovanje tim je jasnija. Vjerojatno zato da ne bi pricao sto je vidio za svog direktorovanja u INA-i, Greguricu je navodno stavljeno na znanje da mora otici zato sto je za bivse vlasti bio predstavnik zagrebacke "Astre" u Moskvi. A "zna se" da su takve funkcije mogli dobiti samo oni koji su radili za KOS ili Udbu.

Surovost ovih i slicnih optuzbi je u tome da su one toliko olake i primitivne da ocito ni oni koji ih fabriciraju ne drze do njihove uvjerljivosti, ali im je dovoljno i to sto se nitko ne usudi to provjeravati. Na taj nacin hijerarhija moci u drustvu pocinje najizravnije ovisiti o tome koliko je tko spreman raspisati tjeralica, a u tome se s radikalnom desnicom HDZ-a nitko ne moze nositi, mozda cak ni pripadnici "divlje", ulicne desnice, kakvi su neoustase Schwartz, Bujanec ili Kujundzic.

Mora se ipak reci da su optuzbe koje se sada cuju pogodile pravu metu utoliko sto Valentic, Vedris. Greguric i slicni stvarno i nisu pripadnici HDZ-a u onom "izvornom" smislu koji se sada zeli reafirmirati. Oni su politickim habitusom, pa cak i nekim detaljima osobnog habitusa (nacin odijevanja, hobiji koje njeguju itd.) blizi nekim drugim strankama, Budisinom HSLS-u, Mesicevom HND-u ili Cacicevom HNS-u. Ali ih je osjecaj za pragmatizam, na koji su inace ponosni, sada toliko prevario da se na njih izravno odnosi ona - tko spava u mekinjama, riskira da ga pojedu svinje.

MARINKO CULIC