KAKO IZACI IZ MOSTARSKIH PAKLENIH KRUGOVA

Interview: Hans Koschnik, evropski gradonacelnik Mostara

AIM, SPLIT, 26.3.1995. Proteklih dana obiljezena je obljetnica potpisivanja Washingtonskog sporazuma i uspostave muslimansko-hrvatske Federacije koja je u ovih proteklih godinu dana pokazivala vise krize nego li uspjeha. Sama godisnjica, vjerojatno zbog niza drugih razloga kao sto je pitanje UNPROFOR-a u Hrvatskoj, "svecano" je obiljezena u Bijeloj kuci, a Federacija je izlaz iz krize potrazila sklapanjem novog sporazuma kojega su u Petersburgu kod Bonna pod pokroviteljstvom njemackom ministra vanjskih poslova Klausa Kinkela potpisali predsjednik i potpredsjednik Federacije, odnosno predstavnici hrvatske i bosnjacko-muslimanske strane Kresimir Zubak i Ejup Ganic.

No, uza sve potpise i dogovore mnogi smatraju da se sudbina Federacije koju stalno potresaju napetosti i sukobi prije svega rijesava u Mostaru gdje su obje strane prihvatile dvogodisnju administrativnu upravu Evropske unije. Tu tesku zadacu u porusenom i podijeljenom gradu, nakon inzistiranja hrvatskog i bosanskog predsjednika da upravitelj bude Nijemac, Khol i Kinkel su povjerili Hansu Koschniku, njemackom politicaru koji se istakao u obnovi porusenih njemackih gradova nakon Drugog svjetskog rata (poput Bremena cija je obnova trajala 20 godina), ali i specijalistom za bivsu Jugoslaviju u njemackom Bundestagu.

AIM: Koliko su realna ocekivanja da ce Mostar rijesiti pitanje Federacije, a time mozda i utrti put za rjesavanje Bosne i Hercegovine?

Koschnik: Mislim da su to suvise ambiciozna ocekivanja. Medjutim, cinjenica jeste da ako ne uspijemo postici da Hrvati i Bosnjaci, a kasnije i Srbi zive u jednom u gradu, onda to nece uspjeti ni u Federaciji. Ali mora postojati istinska teznja za Federacijom, a onda Mostar moze predstavljati osnovu. No, sudbinu Federacije vezivati iskljucivo za Mostar i ocekivati da se iskljucivo tu rijese problemi pomalo je apsurdno.

AIM: Grad je danas podijeljen na dva dijela - hrvatski i muslimanski. Srba i "ostalih" koji su prije rata cinili oko 30 posto stanovnistva gotovo i nema. Mislite li zaista da je to moguce prevladati ili je Vasa misija tek pomoc u normalizaciji zivota i izbjegavanju novih sukoba?

Koschnik: Neosporno je da su sukobi u Mostaru izmedju Hrvata i Bosnjaka imali i karakter gradjanskog rata. To je rat u kome se znalo tko je na koga pucao, tko je koga istjerao iz stana, tko je koga zatvarao ili na bilo koji drugi nacin ugrozavao, diskriminirao. To su teske rane koje zacjeljuju neuporedivo sporije nego da se radilo o nekom "anonimnom" neprijatelju. A posljedice gradjanskih ratova, ne samo ovdje na Balkanu, vec uopce, dugotrajne su. Americi, Finskoj ili Spanjolskoj je trebalo 100 godina da bi izasli na kraj sa posljedicama svojih gradjanskih ratova. Stoga se nema smisla zavarati da se ovdje stvari bilo kakvom upravom i bilo kakvim sporazumom mogu rijesiti preko noci. Osim rusevina postoje ljudska iskustva koja ce dugo, dugo opterecivati. I mi koji dolazimo izvana, iz Evrope, kako ovdje vole reci, nismo ti koji sve znaju bolje. Mi smo dosli pomoci, ali Mostarci su ti koji na kraju moraju oblikovati zivot i duh ovog grada.

AIM: Ima li ikakvih naznaka da bi taj "duh" Mostara mogao poceti raditi u korist grada?

Koschnik: Najveci broj Mostaraca su izbjeglice. Ili iz Mostara ili u Mostaru. Kada bi se vratili oni koji su pod prijetnjom ili svjesno otisli da ne bi, naprimjer, morali pucati na prijatelja ili susjede mi bi imali mnogo vise tog "duha", kohezione snage u gradu. Medjutim, u samom Mostaru zivi sada oko 40 posto izbjeglica. Ne samo oni protjerani sa srpskih teritorija, vec i Hrvati protjerani iz srednje Bosne ili Bosnjaci protjerani sa hrvatkih teritorija. Ti ljudi zauzimaju stanove i onih kojih bi se htjeli vratiti, ali ja ne mogu jedne prognanike zamijeniti drugima. Pitanje prognanika zaista se ne moze rijesiti u Mostaru vec na nivou Federacije i to je jedna od njenih kljucnih zadaca. Tim ljudima, i Hrvatima i Bosnjacima, ne moze se reci idite vi u Stolac ili Jablanicu, vec iz Jablanice i Stolca moraju kazati dodjite natrag. A to je politicko pitanje koje se rijesava na nivou Federacije. Mi smo u Njemackoj nakon Drugog svjetskog rata dobili 14 milijuna izbjeglica iz Istocne Njemacke. No, oni su znali da se nece moci vratiti tamo odakle su protjerani i oni su se vrlo brzo poceli integrirati u nove okolnosti. Ovdje u Mostaru mnogo je ljudi ciji su domovi na 20 kilometara od grada u koje se ne mogu vratiti. To je situacija koja nazalost potice frustracije, a ne stvara duh koji bi mogao pomoci da grad izadje iz svojih paklenih krugova.

AIM: I jedna i druga strana uglavnom su pune primjedaba, nezadovoljstva i kritike na racun administracije Evropske unije u Mostaru koju Vi predvodite. Kako ste Vi zadovoljni njenim djelovanjem?

Koschnik: Da. Hrvati misle da ja cinim nesto samo za Muslimane, a Muslimani opet da cinimo samo za Hrvate. A oko 3000 Srba, koliko ih je ostalo, pak misle da nista ne cinim za njih. Ocito se sa time mora zivjeti kada ste posrednik medju nacijama. Nema smisla reci, pogledajte to sam ucinio za zapadnu stranu, ali sam to ucinio i za istocnu. Pobrinuo sam se da ni Srbi ne budu iskljuceni, nego da i oni ucestvuju. Domaci visoki funkcioneri su upuceni u sve to, ali nece da to kazu svojim gradjanima, a ja ne mislim da je pametno ako ja stalno pricam o tome. Ima puno i onih u Evropi koji pitaju: A zasto da mi dajemo toliko novaca za Mostar. Ima i na drugim mjestima u svijetu dovoljno jada i bijede i stoga vodim racuna da ne dolijevam ulje na vatru. Ljudi u istocnom dijelu grada, muslimanskom, devet su mjeseci zivjeli bez vode i struje. Ali ne samo zbog ratnih razaranja, koja su provodili i Srbi, ali se sada to zaboravlja, vec i za to sto su bili odsjeceni. Uspio sam konacno rijesiti taj problem tako da je glavni vodovod razminiran. E, sada bih ja imao slijedecu mogucnost: Da zahvalim HVO-u sto je konacno razminirao vodovod ili pak reci da sam ih sedam mjeseci morao moliti da to ucine. Slicnih situacija bih mogao naci i na bosnjackoj strani i pokazati da bi s njihovom vecom kooperativnoscu neki drugi problemi mogli biti brze rijeseni. Ili, naprimjer, kriminal je u Mostaru dosegao zaista drasticne razmjere, ali nikakve suradnje jedne i druge policije oko toga nema, iako bi se na taj nacin sigurno mogle donekle stvari podvrci kontroli. A to je stvar koja se politicki moze rijesiti na nivou Federacije i prije nego se uspostavi zajednicka policija. Ja tvrdim da su se kriminalci ujedinili, ali policije nece ni da suradjuju.

AIM: Te podjele najjasnije dolaze do izrazaja bas oko razgovora o politickom rjesenju Mostara, kako se obicno nazivaju pregovori i suprotstavljena stajalista hoce li Mostar biti podijeljen na dva dijela ili pak jedinstven grad. Kako Vi vidite taj problem?

Koschnik: Trudimo se da sa rukovodstvom obiju strana u gradu otvorimo razgovore o buducnosti Mostara. To je grad Mostaraca i oni trebaju znati kako ce ga organizirati. Ali tu odluku ne moze donijeti evropska administracija. Tko kaze da moraju biti dva grada i nista drugo, taj odustaje od washingtonskih sporazuma, ali od tih sporazuma odustaju i oni koji bi htjeli grad ustrojen po starim principima vlasti. Medjutim, mi jesmo tu da nadjemo rjesenje u okviru jednog grada i ja cu uloziti svu svoju energiju da pomognem da se do takvog, obostrano prihvatljivog rjesenja dodje.

AIM: Namjesnik ste Evropske unije. Kako vidite tu takozvanu evropsku odgovornost za ono sto se ovdje dogodilo?

Koschnik: Evropska se unija ne moze smatrati odgovornom za rat i ubijanje. Ali postoji evropska odgovornost, jer prilikom raspada Jugoslavije nisu u vezi toga zauzeti uvjerljivi i cvrsti stavovi koji su mogli neke stvari sprijeciti. Medjunarodna zajednica pristupila je tom problemu na pocetku s vrlo razlicitih pozicija - od Amerikanaca koji su smatrali da treba sacuvati jugoslavenski federalni, ne i politicki sistem, pa do nas Nijemaca koji smo smatrali da odluku da Slovenija, Hrvatska, Makedonija ili BiH zele biti samostalni treba postivati kao legitimno pravo njihovih maroda. Trazenje zajednickog stava medjunarodne zajednice i posebno vodecih evropskih drzava trajalo je predugo i zapadnoevropska unija ima svoj dio odgovornosti sto kroz sve ove godine nije uspjela zaustaviti plamen rata na Balkanu.

AIM: Jeste li jos optimista kada je u pitanju Vasa misija u Mostaru? Vjerujete li da se ipak nesto moze napraviti?

Koschnik: Da, optimist sam i dalje, ali ne u prvotnim rokovima. To je dugorocan proces, a neuspjeh bi vodio u nove teske konflikte i razaranja, u ljudske tragedije. Ipak vjerujem da su oba rukovodstva toga svijesna i da to nece htjeti i u toj mjeri sam optimist. Takodjer, predsjednik Tudjman i njegova vlast su mi garantirali da Hrvatska ima strateski interes da evropska administracija postigne uspjeh. Mozda ce netko od hrvatskih rukovodilaca u Mostaru promisliti zasto je to receno i u Zagrebu i ovdje, ali to vise ne mogu ja odgovarati.

PERO JURISIN