POBUNA U HDZ-U

AIM, ZAGREB, 25.3.1995. Iako odluka predsjednika Tudjmana o produzenju mandata mirovnih snaga UN nije nikoga ozbiljnog u Hrvatskoj iznenadila, bila je povodom za nove politicke sukobe koji su vec doveli do mini- parlamentarne krize, ali posljedice mogu biti daleko dublje i pogubnije, posebno za vladajucu stranku. Naime, kao sto se to moglo i ocekivati saborsku rasrpavu na temu UNPROFOR i Kopenhagen opozicija je iskoristila da iznese utemeljene optuzbe o nekonzistentnosti hrvatske politike i dokazivanje kako je Hrvatska zapravo "prodala" svoj suverenitet za premalu saku dolara.

No, zanimljivi proces zbiva se unutar Hrvatske demokratske zajednice, ciji je veliki broj zastupnika blago receno razocaran, jer nisu vjerovali da ce Tudjman tako olako popustiti, odnosno na jaku kartu pokupiti samo sitnis. Evidentno je da je doslo do daljnjeg raslojavanja i jos ostrije podjele na jastrebove i umjerenjake, pa predsjednik Tudjman teskom mukom uspijeva ujediniti svoje jato, koje je do sada jednoglasno kokodakalo (izraz je posudjen od ministra kulture Zlatka Viteza koji je Sabor javno nazvao kokosinjcem). A da u HDZ-u, cija je erozija davno pocela, a posebno ga je pogodio odlazak Mesica i Manolica, mnogo toga ne stima pokazuje stanje na terenu, gdje ova pokret-stranka nezaustavljivo gubi i ugled i vlast. Nedavno je tako u Zupaniji zagrebackoj za novog zupana izabran kandidat opozicije, a najavljuju se promjene i u mnogim opcinama, pa i jos nekim zupanijama, ukljucujuci i sam grad Zagreb.

Nervoza i nezadovoljstvo unutar HDZ-ovskih redova pokazala se i prilikom izbora prvog potpredsjednika Sabora, kada je i pored stranacke odluke da se glasa drugacije, bez vecih problema prosao liberal Goran Granic, inace rodjeni brat ministra vanjskih poslova dr. Mate Granica. Stranacku stegu nisu postivali ni takvi "desnjaci" kao sto su Gordana Turic ili donedavni predsjednik kluba zastupnika HDZ-a u Zastupnickom domu Adam Mestrovic, a pridruzila im se i oveca grupa takozvanih umerenjaka. Oni koji nisu htjeli riskirati da javno iskazu povjerenje Granicu, a zapravo protest protiv Tudjmana, odlucili su se za "cik pauzu". Ishod glasanja bio je iznenadjenje i za samu opoziciju i Granica.

Ali vec nakon dva dana HDZ je pokazao svoje pravo lice. Naime, nakon odluke Vijeca Hrvatske radio televizije da se vise ne prenosi sve sjednice Sabora, vec samo one za koje se procjeni da su vazne, usprotivila se opozicija proglasavajuci to pokusajem smanjivanja i tako minimalnih medijskih sloboda. Uz bok su im stali i mnogi hadezeovci smatrajuci da za neprenosenje sjednica nema valjanih argumenata, jer kada je odluka o izravnim prijenosima donesena ona je argumentirana demokratskim razlozima. Odluka Vijeca HRTV-a podijelila je Klub zastupnika HDZ-a, a nadlezni saborski odbor smatrao je da odluku treba ponistiti. Kad je doslo do glasanja predsjednik Sabora dr. Nedjeljko Mihanovic prekrsio je poslovnik i nije dao na glasanje prijedlog opozicije (u medjuvremenu, nakon tri sjednice Kluba zastupnika, hadezeovci su se primirili i konsolidirali), pa je rezultat bio 50 protiv, a 48 za prijenos.

Sto se to u medjuvremenu dogodilo i kako su to hadezeovi zastupnici medju kojima i neki vrlo utjecajni i ugledni preko noci "promjenili misljenje" tocno se ne zna, ali moglo bi se naslutiti iz bahatosti koju je pokazao potpredsjednik Sabora Vladimir Seks. Naime, iako je po poslovniku potpuno jasno tko mijenja predsjednika Sabora kada je sprijecen da predsjedava sjednicom - to pravo pripada prvom potpredsjedniku, dakle opozicionaru Granicu koji je izabran na tu duznost - Seks to nije dopustio pravdajuci se da je izbor punovazan tek kad se objavi u "Narodnim novinama". Na takvo nasilnicko ponasanje Seksa, sto je uostalom bila i ostala manira HDZ-a, opozicija je reagirala napustanjem sjednice. Ta mini kriza trajala je svega jedan dan kada je Granicu ipak dopusteno da predsjedava, ali je zanimljivo da su Seksovo ponasanje javno osudili clanovi najuzeg vodstva stranke, kao naprimjer Ivan Milas ili Ante Klaric. Nije slucajno da je ovaj "popust" opoziciji dan upravo u trenutku kada u Hrvatskoj boravi jos jedna radna grupa Vijeca Evrope, kao sto se pukoj koincidenciji ne moze pripisati i podatak da je upravo ovih dana Ustavni sud donio odluku o ukidanju poreza splitskom "Feral Tribuneu". Nakon svega sto se dogadjalo oko tog poreza, za kojeg se zna da ga je osobno nametnuo nitko drugi do predsjednik Tudjman, tragikomicno zvuci izjava potpredsjednika Sabora dr. Zarka Domljana da ce "Feralu" biti vraceno 300.000 DEM koje je ovaj tjednik uplacivao na ime poreza, te da to istodobno znaci i pobjedu pravne drzave.

Jos jedan zakon uzbudio je duhove i podijelio vladajucu stranku. Naime, pred zastupnike ce drugi tjedan prijedlog akta po kojem bi se novcano kaznjavali oni zastupnici koji neredovito dolaze na sjednice ili ne sjede u dvorani cime dovode u pitanje kvorum. Nadlezni saborski odbor, kojem predsjedava hadezeovac i u kojem ova stranka ima vecinu proglasio je taj zakon protuustavnim. Oko njega je izbila svadja i na Klubu zastupnika, gdje je jedan dio zastupnika zagovarao misljenje kako se time krse elementarna pravila demokratske parlamentarne igre. Kako je objasanjavao akademik dr. Vlatko Pavletic, svuda u svijetu opozicija ima pravo izaci iz dvorane i na taj nacin iskazati svoje neslaganje, pa zasto to ne bi bilo moguce i u Hrvatskoj? Vidjet ce se slijedeceg tjedna kakva ce biti presuda, ali procjene govore da zakon nece proci.

Sve to ukazuje da je Kopenhagen probudio stare podjele i inicirao nove sukobe unutar HDZ-a, te da je Tudjman ostao bez znacajne podrske u Saboru, ali i u javnosti. O tome svjedoci i podatak da je predsjednik Udruge prognanika Ivica Simic odlucio da se vise ne kandidira na to mjesto, jer kako kaze nije vise u stanju objasnjavati svom clanstvu da se zbog visih interesa moraju jos "neko vrijeme" strpiti.

Analiticari se sada pitaju koji ce slijedeci potez povuci vlast, to jest Tudjman, da bi vratili izgubljeno povjerenje i zaustavili raspad HDZ-a. Slozenosti hrvatske politicke scene uveliko je doprinio udarac sto ga je Tudjmanu izravno opalio Alija Izetbegovic, najprije svojim nedolaskom u Washington, potom nespominjanjem Federacije i Hrvata u Bonnu, a zatim izjavom da prvi konkretni korak ka stvaranju prave koalicije mora biti ukidanje Herceg-Bosne.

Tudjmana uz to more i teske unutarnje brige, jer sve je evidentnije da je vladina ekonomska politika dovela privredu do kolapsa, a da lazni (ili sumnjivi) statisticki podaci nikako ne mogu prikriti stalno opadanje zivotnog standarda. Nece zato biti nikakvo iznenadjenje ako opozicija, a ima najava da ce joj se pridruziti i neki HDZ-ovci, kao recimo dr. Sime Djodan, odustane od svoje "konstruktivne opozicione pozicije" i stavi na tapet Nikicu Valentica i Borislava Skegru koji su u dvije godine vladanja jedino uspjeli zaustaviti inflaciju, ali nista osim toga. Mali kredit od 40 milijuna dolara za zdravstvo, obecani ulazak u program PHARE, te reprogramiranje duga od milijardu dolara mala je pomoc onemocaloj privredi.

Ono sto je dugo tinjalo Kopenhagen je samo probudio, to jest poslusnost su otkazali pravi izvorni hadezeovci, sto ce reci desnicari, radikalni nacionalisti, ali pomalo se bude sutljivci. Oni koji su u stranku usli iz raznih oportunistickih razloga na sto ih je prvenstveno tjerala metoda partijske drzave i politicke podobnosti. I dok ovi prvi mogu predstavljati znacajnu politicku snagu jer su jedinstveni, ovi drugi ce se lako rasprsiti po drugim strankama ili ce im boravak u HDZ-u biti tek epizoda koja je posluzila za prezivljavanje.

Po svemu sudeci tako su se obistinila predvidjanja da ce se Tudjman, zajedno sa svojom vladom, naci u opoziciji, makar u Saboru. Ali, on je vec sebi prigrlio i oteo toliko vlasti da mu zapravo ni Sabor, ni HDZ vise i ne trebaju. Zato je, iako se to cini apsurdnim, tesko procjeniti prijeti li Hrvatskoj tiranija ili anarhija. No, nije to toliko ni vazno jer staro politolosko pravilo, mnogo puta u povijesti dokazano, kaze da nakon svake anarhije dolazi tiranija, kao naravno i obrnuto. Bilo bi dobro da se varamo i da je rijec o demokratskom sazrijevanju, ali za takvu tvrdnju za sada nema dovoljno argumenata.

GOJKO MARINKOVIC