RIVALSTVO ILI RAVNOPRAVNOST

Crna Gora-Srbija

Rezultati referenduma iz marta 92. o drzavno-pravnom statusu Crne Gore, kao i dosadasnji izbori za republicki i savezni parlament, ne ostavljaju mjesta za sumnju u opredijeljenost gradjana ove republike za drzavno zajednistvo sa Srbijom. Naravno, na osnovama ("ravnopravnim") koje je ponudila i tumacila vladajuca, Demokratska partija socjalista. Opredijeljenost za zajednistvo pokazivala su i istrazivanja javnog mnjenja, pravljena istina za potrebe vlasti. U posljednjem za oje se zna, a koje datira od prije dvije godine, 73 odsto ispitanika izjasnilo se za zajednicku (federativnu) drzavu, dok se svega njih 13 odsto opredijelilo za samostalnu Crnu Goru. Autori istrazivanja, Institut za drustveno-ekonomska istrazivanja iz podgorice, isticali su da se stranacka pripadnost ili naklonjenost anketiranih pojavljivala kao najznacajniji faktor u diferenciranju njihovih stavova, pa je ispadalo da su clanovi DPS-a ubjedljivo prvi u opredjeljivanju za zajednicku drzavu (88,4%), dok su pristase tzv. "srpskih stranka" (SRS i NS) iza njih, radikali sa 82,6% i narodnjaci sa 80 odsto.

Kako sada stoje stvari po istom pitanju, moze se samo nagadjati, ali je bi istini mogla biti najbliza pretpostavka da, u medjuvramenu, nije doslo do bitnijih promjena u raspolozenju gradjana Crne Gore spram zajednicke drcave "dva oka u glavi". Hoce li do nekih znacajnijih pomjeranja doci u buducnosti, bliskoj ili daljoj, ostaje potpuno otvoreno pitanje na koje se mogu davatisamo hipoteticki odgovori.

Kada se, s vremena na vrijeme, razgrne plast srpsko-crnogorskog "bratstva-jedinstva", skrojen prema kompromisnoj formuli vladajucih partija dvije federalne jedinice, nije tesko uociti ne mala razilazenja, cak konfrontacije izmedju vodecih politickih elita, sto govori da zajednistvo jos nije prevrelo i neizvjesno je kakav ce ukus imati kada se pusti iz zajednicke bacve. Posljednji u nizu takvih konflikata trenutno se vodi oko kadrovske zastupljenosti u diplomatiji, jer crnogorska strana nije zadovoljna procentom svog ucesca. Prema rijecima Svetozara Marovica, predsjednika crnogorskog parlamenta i potpredsjednika DPS-a, ova republika ne trazi odnos pola-pola, ali "insistira na kvalitetnim i sadrzinskim pritetima". Diplomatija je najsvjeziji primjer, no izgleda da i na drugim crnogorski socijalisti nijesu izvojevali "kvalitetan i sadrzinski paritet" kojim bi bio zadovoljen "osjecaj ravnopravnosti u federaciji" i ne bi bila pomucena "iskrena vezanost" Crne Gore za federalno zajednistvo sa Srbijom.

Iskrena vezanost, u koju se ovakvim i slicnim povodima zaklinju najodgovorniji ljudi iz aktuelne crnogorske vlasti, ne mora, izleda, da obavezuje drugu, srpsku stranu. Ono sto se, kroz nekoliko primjera, do sada moglo uociti je da vlast u Beogradu ne podnosi republicki rivalitet i da ga zeli eliminisati, naravno, u vlastitu koriszt. U tome i uspijava ostavljajuci "koalicionom partneru" iz podgorice mogucnost da vise tajno nego javno, ispoljava ozlojedjenost. One koje pamcenje bolje sluzi, sigurno se sjecaju ljutnje koju je izazvala odluka Beograda da se, svojevremeno, za saveznog premijera predlozi kandidat Srbije, Milan Panic, u momentu kada je drugu vodecu saveznu funkciju, predsjednika SRJ, pokrivao takodje srpski kadar, Dobrica Cosic. Iako je tada prepusteno opstinskom odboru DPS-a Podgorice da izrazi svoj revolt zbog "nepostovanja Ustava", specificna tezinaljutnje ovdasnje vlasti nije umanjena. Tim prije, sto je pomenuta partijska celija vladajuce crnogorske stranke, u svom reagovanju, otisla toliko daleko da se zapitala da li se sa SPS-om, ciji "dio rukovodstva povlaci neke politicke poteze", ubuduce "moze racunati kao sa ozbiljnim koalicionim partnerom".

Posto Demokratska partija socijalista nije bila u prilici da mijenja koalicionog partnera, kako iz prakticno-politickih tako i iz ideoloskih razloga, ona je, kaako je vrijeme od stvaranja SRJ proticalo, sve cesce odavala utisak mladje sestre koja je sudbinski zavisna od zelja i interesa one starije. U tim relacijama se i desavaju stvari koje procrnogorske stranke prepoznaju kao "tihohodnu", ali sigurnu sondazu terena za unitarizaciju SRJ, pri cemu ce od crnogorske drzavnosti ostati samo ljustura ili, mozda, ni toliko. Tako predsjednik Socijaldemokratske partije CG, dr Ilija Vujosevic, nedavno primijetio kako "postaje manir DPS-a da bez otpora, ili cak na sopstveni predlog, prenosi jednu po jednu nadleznost na saveznu drzavu", dok Perovicevi liberali u svemu vide potvrdu svoje teze da Crna Gora moze biti ravnopravna sa Srbjom jedino pod uslovom da obije drzave proglase samostalnost i suverenitet. Da stvar poprima ozbiljne tazmjere, nabolje svjedoci cinjenica da se zbog narusene ravnopravnost Crne Gore zabrinula i jedna srpska stranka, Narodna dr Kilibarde, koje istice kako se tom marginalizacijom stare drzave ide na ruku, upravo, onima koji se zalazu za njeno odvajanje od Srbije.

Aktuelni crnogorski kormilari pokusacli su jednom da uslov svoj pristanak na "trecu Jugoslaviju" labavijim vezama sa Srbijom, ali je taj pokusaj osujecen. Sadasnji potpredsjednik srbijanske Vlade i jedan od autora tzv. "zabljackog Ustava", dr ratko Markovic, tada je prebacio Podgorici da zeli konfederaciju, istovremeno upozoravajuci da je Srbiji "rivalske zajednice, pariteta i konsezusa - dosta". Vlast u Beogradu, nekad manje, nekad vise otvoreno, pokazuje da na rivalstvo nece pristati, osim kada joj je to i potrebno, iz taktickih i prakticnih razloga. Na sta je sve spremna da pristane vlast u Podgorici - vidjece se. Prica o zajednistvu, ocito je, tek je na pocetku.

Dusko Vukovic AIM podgorica