KOME SMETA BOSANSKOHERCEGOVACKI HELSINSKI KOMITET?

STRAH OD ISTINE

AIM SARAJEVO, 23.03.95 Sa samo nekoliko, doduse korektnih recenica, bosanskohercegovacka sredstva informisanja obiljezila su Osnivacku skupstinu Helsinckog komiteta za zastitu ljudskih prava. Tek da se zna, da se zabiljezi kako je i na ovom prostoru formirana i pocela da djeluje ova nevladina i vanstranacka medjunarodna institucija ciji je osnovni cilj zastita ljudskog prava i dostojanstva bez obzira na rasu, vjeru ili naciju. Ostalo je uglavnom cutanje. Ovo se pogotovu moze reci na odnos drzavne vlasti prema bosanskohercegovackom Helsinskom komitetu, koja se (zvanicno) nije usprotivila postojanju ove institucije ili bar za sada ne iskazuje ni spremnost za suradnju, ponasajuci se prema KOmiteu s blagim ignosrisanjem. Nema u tome niceg cudnog - ne vole vlasti nigdje pa ni ovdje da im se neko mjesa u oblast ljudskih prava, samouvjereno i narcisoidno smatrajuci da su jedino oni nadlezni da odredjuju granice tih prava.

Za razliku kod vlasti, osnivanje bosanskohercegovackog Helsinskog komiteta za zastitu ljudskih prava je kod obicnih gradjana dobilo punu podrsku. Oni u njemu vide tracak nade i svjetla u objektivnijoj zastiti njihovih prava, ne krijuci gorcinu da do safa nisu imali kome da se obrate ili da su se obracali gluvima za nedace. Gotovo dirljivo obicni ljudi ovom Komiteu ispovjedaju o svojim pogazenim pravima na stan, radno mjesto, licnu bezbjednost i sigurnost, a sve to, nazalost, spada u surovu bosanskohercegovacku ratnu realnost.

Ali, na samom startu svog postojanja i dok se jos nije zahuktao u radu, Komitet dobija prvi udarac. Sa ocekivane strane - od vladajucoj stranci bliskog lista "Bosnjacki avaz", a od pera potpuno anonimnog redakcijsko-stranackog junose. Recept napada na Komitet prilicno je prepoznatljiv za balkanske prilike: treba oblatiti i etiketirati ljude koji se nalaze na celu Komiteta, dovodeci u sumnju njihov intelektualni, ljudski i moralni kredibilitet. Izrazi se pri tom ne biraju, pa nisu vrijedni ni pomena, bitna je jedino junosina dilema - da li nam je ova institucija na teritoriju legalne bosanskohercegovacke vlasti uopste potrebna uz vec postojeci ured T. Mazovjeckog i postavljenih obdusmena nadleznih za ljudska prava!? "Tako je nasa drzava - kaze autor - koja inace slovi kao uistinu demokratska, postala svojevrsni rekorder po broju institucija koje se bave zastitom prava covjeka. Problem je - zakljucuje umni tekstopisac

• u tome sto se time prejudicira navodno ugrozavanje ljudskih prava u drzavi, zrtvi nevidjene agresije, koja je demokratskom strukturom vlasti, prakticnim parlamentarizmom i izmjegavanjem ocekivanog revansicma, te postivanjem vlastitih zakona i Ustava, mnogim inozemnim dusebriznicima za ljudska prava odrzala istorijsku lekciju na tom polju civilizacijskih tekovina".

Nije sporno, pa zato i ne treba dokazivati, da su ljudska prava neuporedivo vise ugrozena i pogazena na podrucjima pod kontrolom Karadzicevih pristasa ili u tzv. Herzeg-Bosni, ali ovako idilicna slika stanja na podrucju legalne vlasti gdje navodno vladaju "demokratija, demokratske strukture vlasti, prakticni parlamentarizam, zakon i Ustav..." neukusna je cak i za stranacki pripagandni plakat. Tim prije sto je demantiraju cinjenice koje govore upravo o odsustvu svega nabrojanog u citiranom pamfletu, od etnickih cistki preduzeca, obrazovnih i zdravstvenih institucija, preko bespravnih useljavanja u stanove i privatne kuce, potom lopovluka, sverca, ogranicenosti slobode kretanja, pa do forsiranja stranacki podobnih a strucno nesposobnih ljudi na svim rukovodecim radnim mjestima! Nazalost, moglo bi se nabrajati i dalje ali cemu kad svaki dobronamjerni gradjanin to zna jer ih vecina sve na vlastitoj kozi i osjeti.

Povodom "Avazovog" napada na Helsinski komiteta, njegov predsjednik Srdjan Dizdarevic umjereno odgovara:

• Oni najekstremniji, koji razmisljaju u kategoriji kolektiviteta nacije i stranke, imaju agresivan odnos prema svakom pokusaju afirmacije pojedinca i prema insistiranju na dosljednom uspostavljanju pravne drzave i demokratije. "Avaz" je progovorio tim glasom.

Nesto odredjeniji u odgovoru na "Avazov" napad bio je Hrvoje Hrvatin. On u listu "Hrvatska rijec" cijeni napore ljudi za osnivanje Helsinskog komiteta, podsjeca na ugrozenost pojedinca i njegovih prava, podsjeca na nevjericu ljudi u objektivnost ureda Mazovjeckog i zakljucuje da su u Bosni i Hercegovini potrebni mnogi mehanizmi za zastitu ljudskih prava: "Po njihovom radu i plodovima u buducnosti prepoznat cemo i njih i nas bosanskohercegovacki Helsinski komitet. Za pozeljeti je da stvarno odrade u narodu ono sto im samo ime kaze, te da stvarno svaki ugrozeni gradjanin smije zakicati na njihova vrata i zatraziti pomoc. Daj Boze da nam nikada ne zatrebaju..."

Da li je "Avazov" napad na tek formirani bosanskohercegovacki Helsinski komitet za zastitu ljudskih prava samoinicijativan ili dirigovan sa odredjenog mjesta, otvoreno je pitanje. No, i takav nije pokolebao ljude koji rade u Komitetu i zele da svoju aktivnost prosire na citavo podrucje Bosne i Hercegovine, sto znaci i na teritorije pod Karadzicevom kontrolom i tzv. Herceg- Bosnu. Dizdarevic o tome kaze: "Nas obavezuje povjerenje ljudi i mi ga necemo iznevjeriti. Postoji rjesenost, postoji odlucnost i sve prisutnija podrska koja ohrabruje. Znamo da ce proces vezan za ljudska prava teci mukotrpno, ali povratka i odstupanja nema."

Istine se, naravno, boji onaj ko za to ima razloga. Uostalom, ljudskih prava i sloboda moze biti samo premalo, nikada previse.

MLADEN PAUNOVIC