PREDSJEDNIK BEZ LENTE
AIM, SPLIT, 8.3.1995. Samoproglaseni hrvatski predsjednik u sjeni i nezavisni saborski zastupnik izabran u Rijeci Vladimir Bebic, ili bombarder s Kvarnera kako se voli predstavljati, spoj je ozbiljno-neozbiljnog pristupa politici kad - donekle zasticen plastom neozbiljnosti - otvorenije i direktnije nego bilo tko drugi u hrvatskoj politici govori o vrlo ozbiljnim stvarima.
Zbog njegovih boksackih "direkta" najkaznjavaniji je saborski zastupnik ali sigurno i najpopularniji medju nezavisnim zastupnicima. Izvjesno je da ce se Bebic kandidirati na slijedecim predsjednickim izborima i da ce neke uveseljavati, neke naljutiti, a mnoge ce i navesti da glasaju za njega. On vec danas salje poruke potencijalnim biracima: "Kad budem predsjednik Hrvatske, bit cu njezin izvozni proizvod. Predsjednik bi postao nedvosmisleni signal - to je covjek koji je zivo bice bez lente, koje voli glazbu, zene, sva zadovoljstva, razumije mlade, koji shvaca buducnost. To je covjek koji nece upropastiti kvalitetu zivota vas i vase djece u ime mitova nacionalne proslosti". I dodaje energicno: "Bebic ce uvijek biti liberalniji od liberala, narodniji od narodnjaka, lijeviji od SDU-ovaca, regionalniji od regionalaca, ostriji od desnicara. Od mene ce pobjeci kao vrag od tamjana samo turbo-nacionalisti i lopovi". Za sada od njega nitko ne bjezi, samo ga tjeraju. Obicno sa saborske govornice gdje pocesto dobije "crveni karton".
AIM: Znaci li to da Sabor jos nije rascistio s crvenom bojom?
Bebic: Ne sjecam se da sam vidio da bi itko od njih barem jednom pocrvenio, pa mislim da im je crvena boja strana.
AIM: Obicno dok Sabor zasjeda, Vi odsluzujete svoju kaznu na terenu, u razgovoru s biracima. Je li to zbog spleta okolnosti ili zbog jos necega?
Bebic: Samodopadno bih rekao - Sabor bez Bebica, naravno Vladimir, a ne Luke, krnji je Sabor. Cast oporbe spasava nezavisni zastupnik Vladimir Bebic. I ne samo oporbe, nego politickog promisljanja u Hrvatskoj uopce. Jedini sam zastupnik koji je glasao protiv Tudjmanove odluke o otkazu UNPROFOR-u. Nemam pristup televiziji. Slucajna pogreska HTV-a, "Latinica", koja je imala zadatak predstaviti me bedastim i nepromisljenim, pretvorila se u moju tadasnju medijsku pobjedu. Kolale su video kazete sa tom emisijom, kao sto kolaju sa snimcima mojih istupa u Saboru. Saborska zasjedanja jedina su sansa da se pojavim pred gledateljima. Zbog toga planiram "udarne" teme i nastupe i nastojim biti prepoznatljiv. Davno sam objasnio zasto moji nastupi u Saboru imaju oblik "zafrkancije". Ali, ujedno vas pitam
- sto uciniti sa klinickim slucajevima ozbiljnosti mojih kolega zastupnika, sto uciniti sa Vicinom glasackom masinerijom, sto uciniti sa ispraznoscu "oporbe"...? Ne poricem kvalitetu mnogih od saborskih diskusija, cak, ponekad je tijek rasprave neugodan po vlast, ali sustina je u glasackoj masineriji HDZ-a i u njihovoj samovolji da ne uvazavaju bas nista, a u tome, na zalost, pomaze im sama oporba tipa Tomca, Sosica, Vrkica, pa i Budise. I naravno, kad je neka tema u Saboru, o kojoj uzasavajuce lose raspravljaju moje kolege, ljudi kazu: steta sto nema Bebica, on bi im skresao istinu kako spada. Kad nisam u Saboru, odradjujem svoj mandat na mnogobrojnim tribinama sirom Hrvatske, nastupima na radiju i u tisku.
AIM: Sto ljudi u razgovorima s Vama kazu o Tudjmanovoj odluci da otkaze UNPROFOR-u?
Bebic: Obicni ljudi iskazuju tjeskobu, da ne kazem strah od razbuktavanja rata. Pitajte decke na prvoj liniji fronte i njihove obitelji sto misle i reci ce vam da UNPROFOR garantira (a to mu je i osnovna misija) da meci i granate ne fijucu i da ljudi ne ginu. Kad je Tudjman pateticno proglasio svoj otkaz UNPROFOR-u, ciljao je, kao navodni lukavi, promisljeni, iskusni i odgovorni drzavnik, na narodnu masu koja je vec izludjena statusom quo. Naravno, nije Tudjmanu do promjena situacije na bolje, nego upravo do daljnjeg kompliciranja svih odnosa, kako bi bolje mogao loviti u mutnom. Nije Vladimir Bebic nego Franjo Tudjman, umirovljeni starjesina JNA, i on i njegova obitelj u razdoblju od 1991. do danas postali su jedna od najbogatijih obitelji Evrope, i to u Hrvatskoj "izmucenoj ratom". Istovremeno, zar to nije sasvim slucajno, enormno su se obogatile obitelji Alije Izetbegovica i Slobodana Milosevica. Objektivno, vrlo malo obicnih ljudi podrzava tu Tudjmanovu odluku. Problem je u tome sto ne vide u potpunosti transparentnost njegovog cina.
AIM: Rekli ste na jednom javnom skupu da ste nekako najblizi Socijaldemokratskoj uniji Branka Horvata jer ste i Vi i SDU jedini politicki cimbenici u Hrvatskoj koji se protive odlasku "plavaca". Dijelite li misljenje Branka Horvata da time Hrvatska gubi 4,5 milijuna inozemnih nocenja?
Bebic: Ne znam koliko ce Hrvatska izgubiti nocenja odlaskom "plavaca", ali znam, odu li "plavci", Hrvatskoj prijeti vrlo mrkla noc. Prije dvije godine na Saboru sam izjavio da je UNPROFOR tisucugodisnji san hrvatskog naroda. Sada bih dodao da je Vladimir Bebic jedini koji moze odigrati ulogu princa i probuditi usnulu ljepoticu. Vladimir Bebic i radnicka klasa mogu Hrvatsku uciniti drzavom casti i dostojanstva.
AIM: Dogodine ce biti izbori. Vi ste prvi koji ste istakli predsjednicku kandidaturu. Kakvi su Vam izgledi da iz sjene izadjate na sunce i na ciju podrsku racunate?
Bebic: Pritisak vlasti na medije je ogroman. Tudjman i HDZ sve cine da suzbiju izraz pluralnosti u Hrvatskoj. Ali, istinu ne mozete sakriti. Pravednost ne mozete zaustaviti. Vladimira Bebica prepoznale su vec sada kao najveceg konkurenta Tudjmanu mnoge strane informativne agencije, cak i CNN, a kod kuce, na HTV nemam pristup. Racunam na mlade, na zene, na regionalce, na ljevicu i centar, na Srbe i pripadnike ostalih etnickih skupina, na radnistvo, na inteligenciju... Racunam na svih 107 % biraca. Za mene nece glasati turbo nacionalisti i lopovi, ali oni ionako imaju vec uplacenu povratnu kartu za Paragvaj. Svoj politicki program sazeo sam u cetiri tocke, razumljive svakom cestitom covjeku. One su nedjeljivi niz i proizlaze jedna iz druge. One su odraz cjelovitog holistickog promisljanja o prirodi i drustvu. Prvo, uspostava mira. Drugo, unutarnja stabilnost. Trece, medjunarodna afirmacija. Cetvrto, razvoj.
AIM: Kako uspostaviti mir?
Bebic: Po pitanju mira neskromno se smatram najpogodnijom licnoscu za pregovore sa Srbima u Hrvatskoj Krajini. Do mira ce doci kada mi sa svoje i Krajisnici sa svoje strane eliminiraju nacionalsoviniste i kad Krajisnici bez paternalizma Srbije i diskriminatornosti Hrvatske samostalno budu oblikovali svoje politicko bice. Njihovi politicki vodje ne sagledavaju potrebu za zajednistvom, susretljivoscu, komunikacijama i trzistem. Naprosto nisu dovoljno obrazovani, jer su to ljudi izasli iz razdoblja tehnologije obrade dinarskog krsa, a njihovi polticki sugovornici i ljuti protivnici su uglavnom obradjivali hercegovacki krs. Krajina ce doci na svoje mjesto kad "hrvatska kvaliteta zivota" ucini svoje. Zajednistvo iziskuje vrijeme i znanje, postenje i pravednost. Integracija je proces kojeg sadasnja vlast ne moze niti zamisliti. Ali, ne sumnjam u uspjeh razgovora i pregovora sa Srbima u hrvatskim Krajinama koje cu osobno voditi. Jastrebovi i orlovi moraju otici i to je pretpostavka mira.
AIM: Kako biste rijesili hrvatsko-srpske odnose u Hrvatskoj, a i u medjudrzavnim odnosima?
Bebic: Odavno sam rekao: Srbima u Hrvatskoj gdje zive u vecini treba dati sve osim vanjskih poslova, vojske i carine. Dakle, potpunu teritorijalnu autonomiju, pravosudje i upravu, policiju, kulturnu autonomiju. Plan Z-4 daje im i pravo na vlastiti novac. Zbog hrvatske kune. Podsjetio bih vas da sam jedan od nekolicine koji je glasao protiv uvodjenja naziva "kuna" za nas novac. Plan Z-4 predstavlja integraciju Srba u Hrvatskoj, pa pogodite, da li ce oni, kad budu glasali glasati za Tudjmana na izborima za predsjednika drzave. Nece. Sjecate li se mladoga Bobetka kada je bacio torbu srpskom zastupniku Tanjgi u Saboru, kad se raspravljalo o eventualnoj autonomiji Srba u Hrvatskoj? Ja cu vam reci sto je bilo u torbi: tajni program HDZ-a kojeg nitko do sada nije vidio i pistolj. U tom tajnom programu su sigurno razradjeni odnosi sa Srbima do u detalje, pa je tako predvidjena uloga zastupnika Krpine kao predsjednika Odbora za mirnu reintegraciju.
Kod odnosa izmedju Srba u Hrvatskoj i Hrvatske pojavio se dualizam nacela prava na samoodredjenje naroda i nacela nepromjenjivosti granica. Suvremeni pogledi na nacionalne manjine i rjesenja koja su u svijetu sve vise u realizaciji karakteriziraju neku etnicku skupinu razlicitu od vecinske etnicke skupine u nekoj zemlji malim narodom - dakle, Srbi u Hrvatskoj nisu nacionalna manjina, nego mali narod s pravom na samoodredjenje. S obzirom na krvava povijesna iskustva, promjene granica mogu biti samo kroz civilizirani postupak, a jasno je da svijet ne moze dopustiti bilo koju promjenu granica bez stopostotnog konsenzusa (ne kompromisa). Podsjecam na rjesenje iz Deklaracije ZAVNOH-a iz
- godine u Topuskom - Hrvati i Srbi u Hrvatskoj... Deklaracija koja je pedeset godina anticipirala buducnost i koja predstavlja istinski nastanak hrvatske drzavnosti. Tragedija je Srba u Hrvatskoj sto su instrumentalizirani od Milosevica. Hrvatska nema sanse kao nacionalna drzava Hrvata (...i drugih koji u njoj zive...). Oni koji su nam podvalili "nacionalni interes" moraju konstatirati da takva Hrvatska nema vise od cetvrtine teritorija. Mrtvi ljudi, ranjeni, rusevine, unisteno gospodarstvo. Stvarna steta i izgubljena dobit mjere se desecima milijardi dolara, decenijskim zaostatkom za svijetom. Sto je sacuvao Tudjman pod svaku cijenu? Koje nacionalne interese je ostvario i sacuvao pod svaku cijenu? Nista. Osim vlasti i koristi od vlasti za sebe. Nema drzave, nema ljudi. Teritorija nema, mladi i strucni ljudi kao nikada do sada odlaze u inozemstvo. Raspad i kaos nadiru, posljednji su trenuci da se spasi ono sto se spasiti da. Ono sto pokvari jedna budala, niti sto mudraca ne moze ispraviti. Sto reci o proslostoljetnoj politici trgovanja teritorijima?
Hrvatska mora biti gradjanska drzava slobodnih individua zasnovana na drugim vrijednostima, a ne na iracionalnim i imaginarnim kao sto je nacija. Padom Tudjmana i dolaskom Bebica Milosevicu se klima prijestol i zbog nedostatka ravnoteze s brvna pada u vodu, a zajedno s njim i Izetbegovic.
AIM: O planu Z-4 moze se i do izbora raspravljati. Kakav bi bio stav o njemu kad biste bili predsjednik Republike Hrvatske?
Bebic: Izricito izjavljujem: Podrzavam mandat UNPROFOR-a kao nuznu fazu demilitarizacije u kojoj se odrzava kakav-takav mir izmedju zaracenih strana i podrzavam plan Z-4 kao slijedecu fazu utjecaja medjunarodne moci i dobru priliku za mir i demokratizaciju u Hrvatskoj. Zamislite one hrpe kvazi- intelektualaca u nekakvoj komisiji za Ustav Zupanijskog doma (Tomac, Aralica i drugi), zamislite Smiljka Sokola. Graknuli su da je plan Z-4 neprihvatljiv za Hrvatsku. Nas predsjednik Tudjman svasta prica, samo da bi ostao na vlasti: na posljednjoj konferenciji za tisak hvalisao se kako je on jos prije dvadesetak godina bio za skandinavizaciju prostora bivse Jugoslavije i balkanskog prostora uopce. Da bi sam sebi skocio u usta izjavivsi kako je plan Z-4 neprihvatljiv. Naravno, nije rekao da je plan Z-4 radjen na predlosku rjesenja za etnicku skupinu Svedjana u Finskoj. Shvatili su oni itekako dobro poruku: plan Z-4 podvala je hrvatskoj vlasti od strane medjunarodne moci (Velike Britanije, SAD, Njemacke, Francuske, sada neprijatelja Hrvatske). I sad se vade na neprikosnovenost Ustava Republike Hrvatske. Na Ustavni zakon o pravima manjina. Shvatili su oni da je plan Z-4 stezanje sanitarnog kordona oko balkanskih zagadjivaca.
AIM: Biste li u slucaju da zasjednete u predsjednicke dvore revidirali pretvorbu? Biste li dirnuli u to osinje gnijezdo?
Bebic: Da. Namjeravam predlozite propise Saboru koji ce izmijeniti pretvorbu. Naime, pretvorba je izvrsena munjevito u onom dijelu u kojem je vlast to htjela: pljacka naroda u korist par privilegiranih familija - Tudjman, Kutle, Todoric i drugi. Pretvorbu kvalificiram kolosalnom pljackom, najvecom u Hrvata od VII. stoljeca. Premijer Valentic je vjest demagog cijim rijecima ljudi vjeruju. Valenticev "program" jesu administrativne mjere koje ocjenjujem kao korisne malverzacije, na cemu je Valentic poodavno, jos u samoupravnom socijalizmu doktorirao i postao kapitalist. Imovina nije kradja, ali veliki dio kradje postaje imovina, kaze jedna poruka.
GORAN VEZIC