MINISTROVA OSTAVKA ILI SUMRAK PRAVNE DRZAVE

AIM, OSIJEK, 7.3.1995. Dilema je li predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman, predsjedajuci 9. veljace sjednicom Vlade, izvrsio "drzavni udar" ili je - naprotiv - cvrsto stao iza predsjednika Nikice Valentica kako bi ojacao njegovu poljuljanu poziciju (Valentic je, proslih mjeseci, visekratno prijetio ostavkom), mogla bi dobiti odgovor u raspletu "pravosudne krize" koja je pocetkom ozujka uzdrmala hrvatski politicki vrh. Ostavka ministra pravosudja i uprave, Ivice Crnica, kojom je kulminirala visemjesecna kriza vezana uz izbor Drzavnog sudbenog vijeca, a potom i sudaca Vrhovnog suda Hrvatska, vapi za odgovorom hoce li biti reagiranja na ministrovo upozorenje da Hrvatska klizi u "neke nedemokratske i totalitarne procese", u kojima on ne zeli sudjelovati. Kako ostavka ministra pravosudja, narocito kad je obrazlozena opasnostima na koje je upozorio Crnic, za predsjednika svake vlade mora predstavljati zvono za uzbunu, ocekivalo se kako ce reagirati Valentic. Hrvatskom je premijeru trebalo pet dana da se oglasi: Crnicevu ostavku ne prihvaca, jer je ministar svoju duznost obnasao "vrlo korektno gotovo tri godine". "U pogledu aktualnih dogadjaja u sudstvu", kaze Valentic, "te izbora Drzavnog sudbenog vijeca i izbora sudaca (Crnic) je ukazivao na ucinjene formalne propuste. Vlada RH kojoj sam na celu, uvijek je do sada principijelno i temeljito branila stavove ministra, sto je omogucavalo ukupnu ucinkovitost rada Vlade i djelatnu autonomnost ministara".

No, Valenticevo obrazlozenje kojim odbija prihvatiti Crnicevu ostavku ima i manevarski prostor, koji kao da nagovjestava da se stvari o tako vaznim pitanjima ipak donose negdje drugdje. On naime, kaze: "Zbog slozene situacije u kojoj se nalazi Republika Hrvatska u ovom povijesnom trenutku i teskog stanja u kojem je pravosudje Republike Hrvatske, spreman sam ponovno razmotriti ostavku ministra Crnica, ali u sklopu ukupnog razjasnjavanja stanja u pravosudju na temelju ustavnih i zakonskih pretpostavki, te onih kadrovskih rjesenja koja jamce i formalnu i stvarnu nezavisnost sudbene vlasti, keo jedne od temeljnih vlasti u svakoj pravnoj drzavi".

No, vratimo se razlozima ostavke ministra Crnica, koja je u drzavnim medijima gotovo presucena, kao mali neugodni incident kojeg valja sto prije zaboraviti. Cini se da je sve pocelo kada je proslog proljeca, u prvim razgovorima oko sastava Drzavnog sudbenog vijeca (DSV), visoki duznosnik vladjuceg HDZ-a, Ivic Pasalic u jednom razgovoru ustvrdio kako Hrvatskoj trebaju suci koji ce provoditi drzavnu politiku. Pasaliceva je izjava tada podsjetila mnoge na glasovitu misao Josipa Broza, kojom je svojedobno zamjerio sucima sto se drze zakona kao pijan plota. Naime, vec je tada mnogima bilo jasno da se sprema velika cistka u sudstvu, koja ce, kao i u drugim djelatnostima gdje je kadrovska metla vec obavila svoj posao, na kljucna mjesta dovesti podobne i vlasti odane ljude, bez obzira na njihovu strucnost i odlike kakve suci moraju imati u svakoj zemlji koja iole drzi do samostalnosti sudstva i njihove neovisnosti o aktualnoj vlasti.

Da stvari nece ici kako treba bilo je vidljivo vec iz samog sastava Drzavnog sudbenog vijeca, tijela koje je trebalo biti sastavljeno od najuglednijih sudaca, a izabrano na prijedlog visokih odvjetnickih i pravnih institucija. No, cini se da je "izbornik" Drzavnog sudbenog vijeca bio isti onaj duznosnik HDZ- a, Ivic Pasalic, koji je profilirao zadatak hrvatskog sudstva, te da je svoju listu nosio na ovjeru u Predsjednicke dvore. Ante Potrebica, predsjednik DSV-a, da bi valjda primjerom pokazao jednakost svih gradjana Hrvatske, zalagao se da njegov polozaj u Drzavnom sudbenom vijecu osigurava dva izborna glasa, sto je Ustavni sud Hrvatske morao ponistiti. Igre su se nastavile i oko javnosti rada DSV-a: samo iznimno, njegove sjednice mogu biti bez nazocnosti javnosti, no Potrebica je tako uredio poslovnik koji mu omogucava da javnost iskljuci kad god mu se to prohtije.

Crnicevo nezadovoljstvo, koje je svoju kulminaciju dobilo u ostavci na ministarsko mjesto, bilo je izazvano i ponasanjem predsjednika Vrhovnog suda Milana Vukovica. Kada je dosao na red izbor sudaca za Vrhovni sud, Vukovic je odbacio sve prijedloge koje mu je poslalo ministarstvo, a s Potrebicom je odlucio, bez ikakvih sirih objasnjenja, smanjiti broj sudaca Vrhovnog suda sa 37 na 25. Ovih dana Vladimir Primorac, donedavni sudac i zamjenik predsjednika Vrhovnog suda, reci ce u intervjuu za nezavisni "Feral Tribune" kako iza skandaloznog izbora novih sudaca "stoji sam vrh vladajuce stranke". "Svjedoci smo situacije kada se Hrvatska ponovno pretvara u jednostranacku drzavu, kada je jedna stranka izjedacena s citavim narodom. To je gore nego sto je sama populisticka demokracija... Jasno je da drzava ovog casa ne zeli nezavisno pravosudje. Ona zeli ljude koji ce biti suci od povjerenja vladajuce stranke. Jednom sam rekao da je hrvatsko pravosudje na smrt bolesno. Nazalost, ta se dijagnoza pokazala vise nego tocnom", rekao je Primorac, objasnjavjuci kako se moglo dogoditi da upravo najbolji suci Vrhovnog suda, ali ni ministar Crnic, koji se takodjer javio na natjecaj za suca Vrhovnog suda, ne budu ponovno izabrani.

Svi oni koji su se, na bilo koji nacin, na nekoj od sjednica ili u javnim istupima usudili suprotstaviti Potrebici i Vukovicu, nisu izabrani za suce Vrhovnog suda. U obrazlozenju svoje ostavke, koju je uputio premijeru Valenticu, Crnic upozorava kako u izboru za Vrhovni sud, "Vukovecive 'kandidati' (u pravilu) dobivaju 100 posto glasova, a ostali (u pravilu) niti jedan glas". "To su rezultati", kaze Crnic, "koji neodoljivo podsjecaju na 'olovna' vremena moralno-politicke podobnosti. To neprikriveno govori o bahatoj sigurnosti onih koji stoje iza Vukovica i Potrebice, da mogu provesti svoju volju na ustrb svehrvatskih interesa".

Tko su oni "koji stoje iza Vukovica i Potrebice" Crnic u svom pismu Valenticu na navodi, ali nema dvojbe da je rijec o "jastrebovima" unutar vladajuce stranke, koji vode rovovsku bitku unutar hrvatskog politickoga prostora za svaku vazniju poziciju. Stjepan Mesic, donedavni predsjednik hrvatskog Sabora, koji je, zajedno s Josipom Manolicem, nakon napustanja HDZ-a jedan od najzescih i najotvorenijih oponenata Tudjmanove vlasti, ustvrdit ce u povodu krize hrvatskog sudstva da je rijec o "sindromu juznoamericke diktature koji se ne moze odrzati na europskom tlu". Jedan od celnika Hrvatske seljacke stranke, Predrag Haramija, tim ce povodom reci: "Ako se zapoceta praksa DSV-a, koje u svojim prvim imenovanjima primjenjuje nove, izgleda samo njima znane kriterije podobnosti za sudacku funkciju, nastavi i u zupanijskim, trgovackim i opcinskim sudovima, te drzavnim odvjetnistvima, nastupit ce potpuna paraliza rada ovih institucija ili pak vladavina bezakonja". Jozo Rados, jedan od celnika najjace oporbene stranke u Hrvatskoj, HSLS-a, dogadjanja u hrvatskom pravosudju takodjer tumaci kao "narastanje totalitarizma", dok Radomir Cacic, predsjednik Hrvatske narodne stranke izrazava "posebnu uznemirenost manipulacijom medijima, odnosno zatvaranjem dijela sjednica DSV-a po ukusu nekih njegovih clanova i mukom Ustavnog suda o tom voluntarizmu".

"Da se nesto slicno dogadja u nekoj od demokratskih zemalja, svi bi se digli na noge, velika rasprava bi se pocela voditi u parlamentu i izvan njega", rekao je Vladimiri Primorac u vec spomenutom intervjuu "Feral Tribuneu". "A kod nas i oporba vise manje suti. Suti i najveca oporbena stranka HSLS. Suci se osjecaju napustenima i samima. Kao da nitko nije svjestan ozbiljnosti ovoga sto se dogadja u pravosudju. Kao da nitko nije svjestan da se radi o tome kakva ce zapravo Hrvatska biti".

Hoce li dramaticnost onoga sto se u hrvatskom pravosudju dogadja oporba shvatiti kao svoju priliku da pred javnost izadje s alarmantnim upozorenjem o opasnostima "nedemokratskih i totalitarnih procesa" koje je u svojoj ostavci nagovijestio (bivsi) ministar Crnic. Kako je Vijece Hrvatske radio televizije odlucilo da HTV vise ne prenosi sjednice Sabora ubuduce ce mnogo toga sto bude izgovoreno u parlamentu ostati nedostupno javnosti. Kontrola najveceg dijela medija i gusenje preostalih nezavisnih listova, mogli bi sve probleme s kojima se suocava danasnja Hrvatska djelotvorno rijesiti poznatom parolom da se ono cega nema u medijima, naprosto nije ni dogodilo. "Nedemokratski i totalitarni procesi" tada vise nikoga nece zabrinjavati, jer ih u fingiranoj medijskoj stvarnosti, dakako, uopce nece biti.

DRAGO HEDL