JOS JEDNO VAGANJE HRVATSKE

AIM, ZAGREB, 4.3.1995. Puna dva dana u proteklom tjednu jedna delegacija Vijeca Evrope boravila je u Zagrebu i intenzivno se bavila pitanjem koje se poteze jos od jeseni 1992. kada je Hrvatska prvi put podnijela molbu da bude primljena u ovu evropsku asocijaciju. Pitanje i jeste i nije jednostavno i glasi: je li Hrvatska - koja je nekoliko puta bila nadomak primitka, ali je potkraj 1993. zbog hrvatsko-bosnjackog sukoba umalo izgubila i status "posebnog gosta" koji je dotad imala - najzad uplovila u stabilnije vode kada je rijec o zastiti ljudskih prava, o cemu Vijece Evrope posebno brine?

Gosti nemaju mandat da odmah iznesu cjelovite dojmove i ogranicili su se da pohvale domacine zbog dobro organiziranih razgovora, a konacni sudovi iznijet ce se u nekoliko narednih mjeseci tijelima Parlamentarne skupstine Vijeca Evrope u Strasbourgu. Tada ce pasti i odluka o datumu eventualnog primanja Hrvatske u ovu organizaciju, koja ne zauzima neko znacajnije mjesto u tlocrtu evropskih institucija, ali slovi kao predvorje (za neke i kao "cistiliste") kroz koje se mora proci do glavnih asocijacija, ukljucujuci Evropsku Uniju. Sama cinjenica da su gosti iz Strasbourga odrzali u Zagrebu, uz malo more razgovora s vlastima, opozicijom, predstavnicima manjina, medija itd. i sastanak Pododbora za ljudska prava (sto je prvi sastanak jednog tijela VE u Hrvatskoj) uzima se kao dobar znak. S hrvatske strane odmah su pale prognoze da bi Hrvatska mogla biti primljena negdje izmedju polovice proljeca (predstavnici vlasti) i jeseni (opozicija).

No, nitko se ne usudi kladiti da ce se u tom roku stvarno nesto dogoditi. Ono malo sto su clanovi Pododbora izjavili hrvatskim medijima - zakoni su vam dobri, ali je praksa ispod toga - nedovoljno je da se nesto sa sigurnoscu moze reci. Zna se jedino da je paznja gostiju sada bila suzena na manji broj otvorenih pitanja nego dosad - nacin na koji je organizirana policija, nezavisnost sudstva i, obavezni, mediji - no u nacelu je i jedno dovoljno da se kandidatu spusti ulazna rampa. Tako su gosti izrazili zabrinutost, kako se to uobicajeno kaze, sto se nezavisnom tjedniku "Feral Tribune" vec pola godine odbija zamasan, potencijalno unistavajuci, porez na sund, samo zato sto "sustavno kritizira vlast" kako je svojedobno izjavila ministrica kulture Vesna Girardi-Jurkic koja je i potpisala tu odluku. Jedan clan Vijeca Evrope otrgao se toj suhoj diplomatskoj formi i na sastanku s predstanicima vlasti, kome je prisustvovao i glavni urednik "Ferala", izjavio je da takvo obrazlozenje izaziva u njemu "gnusanje" i da ga je osobno sram sto mora voditi razgovore s takvim povodom.

Ljutnju ovog clana delegacije ne treba shvatiti tako da kod primanja u Vijece Evrope postoje neki apotekarski kriteriji i da iz te izjave izravno slijedi nova kosarica Hrvatskoj. Poznato je da je u Vijece Evrope vec primljena Rumunjska koja se blago receno ne moze smatrati uzornom stovateljicom evropskih standarda demokracije. Izgleda da je i u hrvatskom slucaju odluceno da se na zabada nos bas u svaki ugao iz kojeg dolaze sumnjivi mirisi, pa je navodno hrvatskim vlastima receno da je dovoljno da aboliraju "Feral Tribune" i u Strasbourgu ce odmah pokazati volju da se pojacaju za novog clana. Vjerojatno je da se ovim zeljelo odobrovoljiti Hrvatsku i pokazati joj da ce sistem nagradjivanja azurno profunkcionirati i ako pokaze vise kooperativnosti u revidiranju odluke o otkazu UNPROFOR-u. No, njeno ponasanje specificno je po upravo endemskoj nepredvidivosti i nema nikakvih jamstava da ce ona pristati i po ovako niskim cijenama kupiti ono sto drugi placaju visestruko skuplje (Rusija je zbog Cecenije skinuta s liste kandidata za prijem u Vijece Evrope, i sasvim je neizvjesno kada ce se na nju vratiti iako je vec bio utanacen datum njenog prijema - 8. svibnja). Stovise, ne iskljucuje se da, kao vise puta dosad, bas sada iskrsne neka afera zbog koje bi se opet sve zakompliciralo, a napola otvorena vrata Vijeca Evrope nanovo se treskom zatvorila (i porez "Feral Tribuneu" uveden je dok su hrvatski prvi ministar i njegov pomocnik, Valentic i Granic, ljetos bili u Bruxellesu na vaznom razgovoru u Evropskoj Uniji).

Rasireno je misljenje da ovo nizanje ekscesa bas kada ih ne treba nije slucajno i da iza toga stoje radikalno desni krugovi HDZ-a, koje je, zbog ruralne nadmoci koje pokazuju prema Evropi, liberal Ivo Skrabalo nazvao "evroprimitivcima". Skrabalo je misljenja da veliki problemi koje Hrvatska ima s Ujedinjenim narodima, vezano uz otkaz UNPROFOR-u ali i sire, proizilaze iz toga sto se za primanje u svjetsku organizaciju ne trazi poseban trud - dovoljno je biti drzava, ma kakva bila - dok se za ulaz u Vijece Evrope traze finije demokratske manire kakve pripadaju krugu u koji se ulazi. Ako za to nema spremnosti jasno je da ce se sumnja koncentricno siriti, pa ce hrvatski otkaz UNPROFOR-u biti shvacen ne kao takticki potez (kako se to dozivjele i neke beogradske novine), nego kao izravna prijetnja ratom. A vec se i u Hrvatskoj uvrijezuje svijest da se ratovi danas dijele na "dopustene" i "zabranjene". Potpredsjednik Sabora Zarko Domljan nedavno je izjavio da se samo demokratskim zemljama dopusta da upotrebe "sva sredstva", dok se nedomakratskim krivo gleda i koristenja "vodenih topova".

Izgleda da dogadjaji posljednjih dana zure potvrditi tu tezu. Proslog tjedna zagrebacki "Globus" objavio je da su prekinute pripreme UNPROFOR-a za napustanje Hrvatske, a dan dva prije hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granic izjavit ce da Hrvatska ostaje kod otkaza UNPROFOR-u, ali nudi "zamjenski model" kojim bi neki oblik medjunarodnog nadzora ipak ostao. Hrvatska postavlja uvjet da te snage nadziru njenu granicu s BiH i SRJ, suprotstavlja se da one budu razmjestene na liniji razdvajanja s "Krajinom", a kao jamstvo mirne reintegracije ponovno ce se aktivirati zakon o oprostu pobunjenim Srbima. Sudeci po posljednjim izjavama, medjunarodni posrednici su, nakon jednomjesecnog odbijanja da o tome uopce razgovaraju, sada ipak spremni razmotriti promjenu mandata mirovnih snaga, ali zahtjevaju da Hrvatska povuce otkaz UNPROFOR-u, vjerojatno zato da se pregovori ne bi vodili u vremenskom tjesnacu u kojem nitko ne moze jamciti da neka iskra nece izazivati novi veliki rat. Osim toga, trazi se da Hrvatska povuce svoje "da, ali" rezerve prema planu, koje zajedno s kninskim "ne, ali" mogu unedogled odlagati pocetak pregovora o mirnom rjesenju.

Prema priznanju autora Z-4 oni su pozurili s objavljivanjem plana pod dojmom hrvatskog otkaza mirovnim snagama, cime se u odredjenoj mjeri komplimentiralo stratezima u hrvatskoj diplomaciji. No, sada se taj otkaz sve vise dozivljava kao prejak potez koji je radikalizirao srpsku stranu i omogucio Milosevicu da se skriva iza Tudjmanove odluke. Tako se kapital otkaza plavim kacigama, ako ga je uopce bilo, ubrzano topi, a nade da ce Hrvatska velikim diplomatskim manevrom nadrasti vlastita ogranicenja, ubrzano venu.

MARINKO CULIC