DEMOGRAFSKA OBNOVA HRVATSKE

AIM, SPLIT, 2.3.1995. Pitanje nataliteta postalo je u zadnje vrijeme jedno od dominantnih hrvatskih pitanja. Negativna stopa prirodnog prirastaja nesumnjivo ga takvim i namece. Medjutim, ozbiljnost problema gotovo se svakodnevno dezavuira pateticno-euforijskim pristupima i akcijama koje ne vodeci racuna o realnosti misle da se sve moze rijesiti patriotskim voluntarizmom. Znanost gotovo da nije ni dobila priliku o tome nesto kazati. Kako se pak iz tog ugla vidi ovaj problem upitali smo mr. Zorana Malenicu predavaca sociologije na Pravnom fakultetu splitskog sveucilista?

Malenica: Nema sumnje da je problem nataliteta u Hrvatskoj cinjenica koju jasno izrazavaju podaci da se posljednjih godina desava tzv. nulti ili sada vec i negativni rast stanovnistva, odnosno da je prirodni prirastaj dosao do one tocke kada se u svakoj narodnoj ili drzavnoj zajednici aktualizira pitanje kako osigurati brzi demografski porast stanovnistva. Medjutim, objasnjenja i interpretacije te cinjenice zasto je Hrvatska dosla u tu situaciju su vrlo razlicite, i sto mi se cini posebno problematicnim, u prostoru sire javnosti dominantno povrsne, te bi ih nesumnjivo trebalo podvrci jednoj serioznoj kritici.

AIM: Hocete li nam, prije toga, reci kako stoji s cinjenicama o prirastu stanovnistva, ne samo u ovom trenutku, vec i kakav je bio trend u posljednjih desetak godina?

Malenica: Moze se reci da je vec od 80-tih godina Hrvatska suocena sa niskim stopama prirodnog prirastaja. Tako je, naprimjer, 1985. godine stopa prirastaja iznosila tek 2,3 promila. Godinu dana pred rat, odnosno dvije godine, sluzbeno gledajuci, dakle 1989. ta stopa je iznosila samo 0,7 promila, da bi 1991., dakle u prvoj godini rata, prvi puta dobili negativnu stopu rasta koja je iznosila -0,6 promila. Slijedece 1992. godine stopa prirodnog prirastaja bila je jos niza -1,1 promila, a 1993. -0,5 promila. Pri tome treba upozoriti da je u ukupan broj zivorodjenih ukljuceno i 3570 djece ciji su roditelji izbjeglice iz BiH. Dakle, ako tu djecu iskljucimo iz ukupnog broja zivorodjenih za 1993. onda bi stopa prirodnog prirastaja iznosila -1,2 promila sto znaci da se trend negativnog rasta nastavlja.

U kojoj mjeri su ovi negativni trendovi uvjetovani i ratnim zbivanjima na nasem podrucju?

Malenica: Analiza apsolutnih brojki koje se odnose na zivorodjene i umrle pokazuje da je snizavanje stope prirodnog prirastaja islo na racun brzeg smanjivanja broja novorodjenih nego rasta broja umrlih, izuzev u ratnim godinama 1991. i 1992., kada je, razumljivo, doslo do porasta apsolutnog broja umrlih zbog ratnih zrtava, iako su i te brojke nesto nize nego sto bi bilo realno ocekivati. Naime, procjene su govorile o oko 12 tisuca poginulih sto je vise od porasta umrlih ali je vjerojatno ta nelogicna razlika vezana za mjesto porijekla odredjenog broja poginulih jer je poznato da je u pocecima rata znacajan broj Hrvata koji su se ukljucili u obranu zemlje i izgubili zivote dosao iz Bosne pa i iz inozemstva. Podaci, pak, o broju novorodjenih za ovih ratnih godina pokazuju relativno naglo opadanje stope nataliteta. Primjerice broj novorodjenih 1991. godine bio je 51.129, a 1993. godine 44.965 sto je relativno znacajan pad ako se usporedi sa kretanjima iz kraja 80-tih godina kada je opadanje novorodjenih takodjer bec bilo prisutno ali znatno manjeg intenziteta. Moze se, dakle, zakljuciti da su na opadanje stope nataliteta ratne okolnosti imale znacajan ucinak.

AIM: U aktualnim raspravama o hrvatskom natalitetu znatno se vise naglasavaju neke politicke, pa i ideoloske konotacije nego li objektivne socioekonomske okolnosti sa kojima se suocavalo hrvatsko drustvo. Kakva bi bila socioloska objasnjenja tog nesumnjivo dugotrajnog trenda opadanja hrvatskog nataliteta?

Malenica: Da, cak i sluzbena hrvatska vlast, primjerice sam predsjednik Republike u svojoj poslanici naciji s kraja prosle godine kao i dio naglaseno nacionalistickih krugova u vladajucoj stranci uzroke nepovoljnog hrvatskog nataliteta vide prije svega u nepovoljnom ekonomskom i politickom polozaju hrvatske nacije i republike Hrvatske u bivsoj Jugoslaviji, dakle, velika ekonomska emigracija 60-tih, pa velika politicka emigracija 70- tih godina nakon sloma hrvatskog proljeca, neuvazavanje navodnih hrvatskih ekonomskih prioriteta, navodna svojevrsna eksploatacija itd. Iako se ovi momenti ne mogu zanemariti oni u svakom slucaju nisu dostatni da bi se objasnili negativni trendovi hrvatskog nataliteta. Ja smatram da su ovi momenti samo dodatni elementi koji mogu donekle objasniti nesto nepovoljniji trend nataliteta u Hrvatskoj nego li, naprimjer, u Sloveniji ili nekim drugim sredina u bivsoj Jugoslaviji. No, temeljne uzroke nepovoljne demografske situacije u Hrvatskoj treba traziti prije svega u cinjenici da je Hrvatska u svom drustveno-ekonomskom razvoju sredinom 80-tih godina kada se ovi negativni procesi intenziviraju dosla u onu fazu svog razvoja kada gotovo zakonomjerno dolazi do usporavanja demografskog rasta, pa i do nultog ili negativnog rasta. Da je tome tako pokazuju upravo komparativni podaci iz tog vremena za druga podrucja bivse Jugoslavije. Tako je, naprimjer, silazna stopa nataliteta prisutna 80-tih godina ne samo u Hrvatskoj vec i u ondasnjoj tzv. Srbiji bez pokrajina, a posebno je izrazena u Vojvodini koja vec krajem tog razdoblja ima negativni prirastaj. Taj trend je sa nekim manjim odstupanjima prisutan i u Sloveniji. Ovi podaci zapravo pokazuju da su ovi dijelovi bivse Jugoslavije, dakle sa svim razlikama, ipak njen razvijeniji dio, usli u procese demografskih promjena koje karakteriziraju drustva srednjeg stupnja razvijenosti, drustva koja su prosla ubrzani proces industrijalizacije i modernizacije i kada se kao sto sam rekao u pravilu javljaju neki negativni demografski procesi u koje spada i opadanje nataliteta.

AIM: Da izadjemo iz okvira bivse Jugoslavije. Kako bi izgledala komparacija tih procesa u Hrvatskoj sa drugim evropskim zemljama? Je li Hrvatska usamljeniji slucaj ili je to mozda i siri evropski trend?

Malenica: U tom pogledu postoje i druga evropska drustva, vrlo razvijena drustva kao sto su naprimjer Italija ili Njemacka koje sada imaju problema sa svojim prirodnim prirastajem, cija je stopa blizu nule. Mislim da je Italija 1993. godine imala negativnu stopu prirodnog prirastaja. Ali uopce postoji jedan trend, vrlo zanimljiv, da se sindrom niskog nataliteta sada sa razvijenog evropskog sjevera spusta na jug. Nazalost, kada govorimo o tim trendovima koji naravno imaju svoje izuzetke i odstupanja, mi sada u Hrvatskoj nismo u situaciji testirati jednu drugu tezu, jedan drugi proces koji je bio prisutan u nekim drugim evropskim drustvima, kao sto je to slucaj sa Francuskom, Nizozemskom, pa i nordijskim zemljama koje su daleko ranije prosle tu fazu najnize stope prirodnog prirastaja i onda je kod njih poceo obrnut proces pa te zemlje danas imaju prirast koji ide od 3 pa do 5 promila. Naime, da je hrvatski drustveni i ekonomski razvoj normalno tekao ovih godina umjesto rata koji je sve to zakocio i vratio nazad ne iskljucujem mogucnost da bi trend nataliteta u Hrvatskoj vec pokazivao uzlaznu fazu. Medjutim, nema sumnje da ce ova neizvjesna ratna situacija dalje zaostriti i produbiti negativna kretanja prirodnog prirastaja. Uopce ce se u ovoj situaciji zaostriti negativna demokrafska kretanja. Doci ce, ako vec nije i doslo i do opadanja prosjecne ocekivane duzine zivota, porasta stope smrtnosti dojencadi kao i do opadanja opce kvalitete zivota sto ce vjerojatno dovesti do povecnja smrtnosti i ljudi u srednjoj zivotnoj dobi. Naprimjer, u Rusiji je prosjecna ocekivana duzina zivota pala za cak desetak godina. Kod nas stvari vjerojatno nece ici tako drasticno, ali nema sumnje da ce ova situacija pada zivotnog standarda, opadanje nivoa zdravstvene zastite, naglasena zivotna neizvjesnost utjecati istovremeno na povecanje stope mortaliteta i opadanja stope nataliteta. Dakle, ako mi i zelimo podrzati jednu pronatalitetnu politiku koja se danas na razlicite nacine pokusava nametnuti moramo bar voditi racuna o ovim objektivnim okolnostima da bi se ta politika uopce na jedan suvisao nacin mogla oblikovati.

AIM: Kako procjenjujeta hrvatsku pronatalitetnu politiku u ovom trenutku?

Malenica: Ponajprije mislim da mi u ovom momentu nemamo nikakvu pronatalitetnu politiku. Ono sto se pokusava takvim predstaviti vise je politizacija ovog problema nego li ozbiljan pokusaj stvaranja bar nekih osnovnih pretpostavki za razumijevanje, a onda i nekakav pristup rjesavanju ovog problema. Ako uzmete ono sto je trenutno u tom pogledu najdominantnije taj pronatalitetni pokret koji zastupa poznati don Ante Bakovic onda bih ja rekao da se on vise pokusava baviti geopolitikom nego li demografskom politikom kao drustvenim problemom. Naime, njegova teza o neophodnosti da se Hrvati sto vise mnoze kako bi mogli opstati u odnosu na agresivne susjede Srbe, Muslimane..., jeste logika koja propagira radjanje da bi u mogucim sukobima imali sto vise topovskog mesa, a ja ne vjerujem da to kod prosjecnih hrvatskih gradjana moze biti dostatni motiv za vecim potomstvom. Ali ako i zanemarimo te pristupe mnogo je nerazumjevanja kod onih koji bi ad hoc rjesavali ovaj problem. Mnogi smatraju kako bi Hrvatska u iducih naprimjer desetak godina trebala znatno povecati svoje stanovnistvo, za 30, 50 posto, pa ga cak i udvostruciti. Dakle, da bi imali prirodni prirastaj od 10 ili cak 15 promila. To je apsolutno neshvacanje ovih procesa i pada mi na pamet poznata studija Lestera Thurowa "Glavom u glavu" koji kaze da se ni jedno drustvo, ni jedna drzava koja je u odredjenom razdoblju imala vrlo visoke stope prirastaja nije mogla adekvatno razvijati i postati ekonomski razvijeno drustvo. Jer ukoliko jedna drzava, jedna nacija, jedno drustvo ima vrlo visoku stopu prirodnog prirastaja, ako je ta stopa iznad 10, 15, pa i vise promila, kao sto je to danas slucaj, naprimjer, sa Egiptom, Bangladesom i nekim drugim vanevropskim zemljama onda bi te zemlje morale imati i enormno visoke stope ekonomskog rasta da bi se mogle normalno razvijati. Tzv. demografske investicije moraju biti vrlo velike a to znaci da godisnje stope ekonomskog rasta u tim drustvima moraju biti izuzetno visoke - 10 do 15 posto godisnje, ako se zeli imati normalan ekonomski razvoj drustva.

AIM: Vidite li izlaz za Hrvatsku iz ove situacije negativnog prirodnog prirastaja?

Malenica: Dok traje rat ili dok imamo situaciju ni rata ni mira, dok postoji nesigurnost gradjana u odnosu na tu situaciju mi vjerojatno bilo kakvom pa i vrlo radikalnom kampanjom, pa cak i aktivnom pronatalitetnom politikom koja ce uloziti odredjena ekonomska sredstva vjerojatno necemo uspjeti postici znacajnije rezultate. Ako zaista zelimo osigurati da se Hrvatska oporavi onda moramo sto prije postici mir, postici elementarnu sigurnost, osigurati ekonomsku obnovu Hrvatske i onda ce u jednom relativno kracem roku, cak i normalno, doci do demografskog rasta. To pokazuju i iskustva iz ranijih ratova kada nakon njihova potpunog zavrsetka dolazi do znantnog povecanja prirodnog prirastaja kako bi se makar donekle nadoknadili ljudski gubici u ratu. Tek u toj situaciji Hrvatska moze onda i pristupiti formiranju jedne natalitetne politike koja nece pocivati na nikakvoj euforiji vec na racionalnim, evropski uobicajenim stimulativnim mehanizmima koji naravno ovise i o ekonosmkoj snazi jedne zemlje.

STOJAN OBRADOVIC