KAKO POBJECI OD KILIBARDE I PEROVICA

Da li ce se Bulatovic suociti sa opozicionim liderima

Predsjednika Crne Gore Momira Bulatovica vec dugo nema medju onima koji razgovaraju sa medjunarodnim emisarima i posrednicima. Jednostavno ga previdjeju posto su shvatili da on nije taj koji moze biti od neke narocite koristi. Predsjednik Bulatovic vec dugo nije razgovarao ni sa opozicionim prvacima u Crnoj Gori i sve cesce se pojavljuje u ulozi partijskog a ne drzavnog predsjednika. Bulatovic je, krajem prosle godine, ignorisao zelju opozicije da sa njim razgovaraju u parlamentu, gdje su ga dovele optuzbe Narodne stranke i Liberalnog saveza CG da je povrijedio Ustav time sto je naredio da se iz ove Republike protjera vodja srpskih radikala Seselj i njegovi saradnici, koji su se zatekli na ljetovanju po crnogorskoj obali. Predsjednik je tada odrzao besjedu o svojoj nevinosti i odgovornosti koju nosi na plecima, a usput je svoje politicke protivnike omalovazio konstatacijom da jos "u politickom zivotu Crne Gore nije izrasla licnost koja bi svojim autoritetom ozbiljno ugrozila pozicije nosioca najvece drzavne funkcije u Crnoj Gori".

Da li je upravo ova konstatacija, kojom je povrijedjen tudji, a pothranjen vlastiti narcizam, bila neposredan povod za ponudu dr Novaka Kilibarde, predsjednika Narodne stranke CG i Slavka Perovica, predsjedika Liberalnog saveza Cg, da se njih dvojica i predsjednik Bulatovic ogledaju na TV megdanu?Bilo tako ili ne, tek lideri dvije najjace opozicione parlamentarne stranke "izazvali" su Bulatovica na dijalog "o svim znacajnim i otvorenim pitanjima koja su od zivotnog znacaja za sve grazane Crne Gore cije rjesavanje predstavlja bitan uslov za otvaranje procesa stvarne demokratije u Crnoj Gori".Laskajuci i predsjedniku i sebi, dr Kilibarda i Perovic su TV duel zamislili kao suceljavanje misljenja "najznacajnijih politickih licnosti", sto im se ne moze zamjeriti kada se zna da su njih trojica lideri tri najjace politicke stranke u Crnoj Gori.Predsjednik Bulatovic je "izazivacima", medjutim, inditektno zamjerio kroz sugestiju da "razgovor zasluzuje da u njega budu ukljuceni i predsjednici preostale dvije opozicione partije", misleci, naravno, na Srpsku radikalnu stranku u CG i Socijaldemokratsku partiju CG.

Posto je predsjednik Crne Gore, i poslije naknadnih dogovaranja, ostao pri uvjerenju da dr Kilibardu i Perovica ne treba favorizovati, narodnjaci i liberali su shvatili da on, u stvari, zeli da eskivira neugodni dijalog sa dvojicom najjacih protivnika."Predsjednik Bulatovic izgleda da nastoji da izbjegne obecani razgovor na televiziji sa predsjednicima NSCG i LSCG.Pozivanjem i drugih parlamentarnih opozicionih stranaka na razgovor on hoce da unificira opoziciju", procijenio je naum predsjednika Bulatovica lider narodnjaka, dr Novak Kilibarda, dodajuci da je, "polovicnim pristankom", on zelio da u javosti ostavi utisak da je "demokratski vladar". Predsjednik LSCG, Slavko Perovic nije se oglasavao ovim povodom, ali je jasno da on ima slican stav, posto se njegov i nastup dr Kilibarde u ovom slucaju potpuno koordinirani.

Na drugoj strani, socijaldemokrati i srpski radikali ( i jedni i drugi su prihvatili sugestiju predsjednika Bulatovica) imaju razloga da se osjecaju povrijedjeni nacinom na koji dr Kilibarda i Perovic zele da ignorisu njihov politicki znacaj na crnogorskoj politickoj sceni.Predsjednik Socijaldemokratske partije CG, dr Ilija Vujosevic u tome je prepoznao zelju "za ekskluzivnom i privilegovanom pozicijom".On primjecuje da je "partijski monopolizam jednako poguban po demokratiju bilo da dolazi od vladajucih ili opozicionih partija" i izrazava bojazan da bi udruzena opoziciona aktivnost LSCG i NSCG mogla da bude vise usmjerena protiv opozicije nego protiv vladajuce Demokratske partije socijalista.

Od ocekivanog dijaloga predsjednika Bulatovica sa dr Novakom Kilibardom i Slavkom perovicem najvjerovatnije uskoro nece biti nista, ali je preliminarna "razmjena misljenja" bila dobra ilustracija aktuelnih zbivanja na crnogorskoj politickoj pozornici.

Narodna stranka CG i Liberalni savez CG i ovim zajednickim nastupom potvrdili su da je njihova nova politika medjusobne miroljubive koegzistencije u uzlaznoj fazi, a njihov zajednicki nastup protiv vladajuce partije ozbiljan poduhvat.Bez obzira na uobicajena carkanja tokom parlamentarnih rasprava, narodnjaci i liberali se vec duze doimaju kao jedinstven opozicioni blok.Da njihova saradnja brine crnogorsku vlast dokaz su cesta prebacivanja sa te strane da je rijec o "neprincipijelnoj koaliciji", ciji je jedini cilj razvlascivanje Demokratske partije socijalista.Naime, vlast je dugo bila u lagodnoj poziciji onoga ko pravi tampon-zonu izmedju politickih krajnosti, olicenih u Narodnoj stranci i Liberalnom savezu.Zblizavanjem ove dvije opozicione stranke ta lagodnost je pocela da isparava, cime je vladajuca partija dovedena u situaciju da mora da mijeja strategiju odbrane.Mnogi su skloni da zakljuce kako bi predsjednik Bulatovic izasao na TV duel dr Kilibardi i Perovicu da se ova gospoda nijesu udruzili.Sada kada nije u prilici da ih nagovori na svadju, nego ih ima obojicu protiv sebe, on je izabrao takticki manevar prosirivanja kruga sagovornika.U svijetlu ove hipoteze moze se zakljucivati da je predsjednik Bulatovic htio sebe da relaksira tako sto bi liberalima suprotstavio socijaldemokrate, a narodnjacima srpske radikale.

Izmedju Liberalnog saveza CG i Socijaldemokratske partije vec dugo traje sukob, koji socijaldemoktari objasnjavaju teznjom liberala da ih potpuno istisnu kao ozbiljnog konkurenta i monopolisu borbu za suverenu Crnu Goru, a liberali kao namjeru da socijaldemokrate istjeraju na cistac i jasno kazu zasta se zalazu.Kao zagovornik definitivnog politickog svrstavanja, LSCG ne moze da "svari" SDP CG koja je izabrala pragmaticniju politicku strategiju.Ni odnosi izmezu narodne stranke CG i Srpske radikalne stranke u CG nijesu nista bolji.Narodnjaci su radikale od pocetka dozivljavali kao politicke uljeze na prostoru Crne Gore, koji im kvare izborne kombinacije i kompromituju napore za jacanje srpske nacinalne svijesti kod Crnogoraca.

Narodna stranka i Liberalni savez nastoje da se predstave kao dvije jedine autenticne politicke snage u Crnoj Gori koje mogu, zanemarujuci razlike, da eliminisu opasne politicke eklektike olicene u preimenovanim komunistima, i Crnu Goru izvedu na put demokratije.Nudeci dijalog predsjedniku Bulatovicu, a pritom ignorisuci socijaldemokrate i srpske radikale, lideri dr Kilibarda i perovic zeljeli su jos jednom da podcrtaju svoj i znacaj svojih stranaka, kao i marginalnost ostatka opozicije i njenih prvaka.

Predsjednik Bulatovic je, odbijanjem uslova za razgovor pred kamerama drzavne televizije, pokazao da ne prihvata igru najjacih politickih oponenata i da podjednako (ne) voli sve opozicionare.Posto je trenutno u Crnoj Gori sve pod kontrolom, predsjednik Bulatovic i nema nekog narocitog razloga da razgovara sa politickim protivnicima.Dijalog na najvisem nivou izmedju vlasti i opozicije nije se ni do sada njegovao, osim u nekim dramaticnijim situacijama, kada je vlast zeljela da pacifikuje opoziciju i na njena ledja prevali dio odgovornosti.

Dusko Vukovic AIM Podgorica