DELOZACIJE PREKO LEDjA NEMOCNIH I NEPODOBNIH

AIM, ZAGREB, 19.2.1995. Rok od devedeset dana u kojem se Sabor na trazenje Ustavnog suda Hrvatske trebao ocitovati o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti spornog clanka 94. Zakona o stambenim odnosima upravo je prije nekoliko dana istekao. Sabor se, usprkos najava, jos uvijek nije izjasnio o inicijativi Ustavnog suda. Ucinila je to Vlada RH u Izvjescu o problematici upravnih i sudskih postupaka iseljenja iz stanova koje je uputila Zastupnickom domu Sabora na razmatranje. Vlada je ocjenila da sporna odredba clanka 94. nije u neskladu s Ustavom RH i stoga Saboru, ocito, predlaze da se slozi s tim.

Svoju ocjenu da clanak 94. Zakona o stambenim odnosima, kojim je propisana iskljuciva nadleznost tijela drzavne uprave za deloziranje osoba koje su u stan uselile bez pravomocne odluke o davanju stana na koristenje ili koje druge valjane pravne osnove, Vlada obrazlaze cinjenicom da Zakon o opcem upravnom postupku osigurava potpunu pravnu zastitu stranaka u upravnom postupku jer su njime propisana nacela, kao sto su: nacelo zakonitosti, nacelo materijalne istine, nacelo saslusanja stranaka, nacelo ocjene dokaza, pravo na zalbu i dr. Osim toga, protiv rjesenja tijela drzavne uprave moze se podnijeti tuzba o kojoj odlucuje Upravni sud RH, cime je zajamcena sudska kontrola zakonitosti pojedinacnih akata upravnih organa.

Pokrecuci postupak za ocjenu ustavnosti spornog clanka, Ustavni sud Hrvatske je prvo konstatirao da Zakon o stambenim odnosima cetiri godine od usvajanja Ustava nije uskladjen s novim pravnim i gospodarskim ustrojem Hrvatske. U njemu su jos uvijek sadrzane pravne kategorije, poput drustvenog vlasnistva i prava davanja stana na koristenje, koje vise ne postoje u novom hrvatskom pravnom poretku. U clanku 94., koji je u Zakon unesen sada vec davne 1985. godine, upravo je o tome rijec: "Ako netko useli u stan bez pravomocne odluke o davanju stana na koristenje ili koje druge valjane pravne osnove, stambeni ce organ, na zahtjev zainteresirane osobe ili po sluzbenoj duznosti, rjesenjem narediti iseljenje".

Po misljenju Ustavnog suda upravni postupak iz tog clanka Zakona predstavlja sumarni i do krajnjih granica ubrzani postupak, kojem je cilj iseljenje iz stana osobe koja je u njega bespravno uselila. Po tome je taj postupak slican sudskom postupku za smetanje posjeda i mozda bi odgovarao potrebama pravne zastite u jednostavnijim slucajevima nasilnog ili potajnog useljavanja u tudji stan, kada osoba ni ne tvrdi da ima pravo na stan, pa prednost treba dati pravnoj zastiti osobe koja je protupravno lisena stana. Kako je pokrecuci postupak za ocjenu ustavnosti toga clanka bio potaknut delozacijama iz vojnih stanova ciji su stanari imali rjesenja o davanju stana na koristenje, koja su istina pravno sporna, Ustavni sud je ipak ocijenio da nije primjereno da se njegove odredbe primjenjuju u tim slucajevima jer se u njima radi o sporu o pravu na stan koji bi se trebao raspetljati u sudskom postupku.

Kako je tek sada kada je Vlada u Izvjescu o upravnim postupcima iseljenja iz stanova predocila zbirne podatke vidljivo da su slucajevi delozacije iz vojnih stanova zbog rjesenja donijetih od strane organa bivse JNA nakon 24. srpnja 1991. godine kad ti organi vise nisu bili ovlasteni za njihovo donosenja (Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju RH), pa i na osnovu drugih spornih akata, tek manji dio problema s kojima se suocavaju upravni organi, pitanje je zasto su upravo oni pretvoreni u sredisnji problem koji se najprije i najazurnije zeli rjesiti. Naime, u razdoblju od 1.6.1990. do 30.9. 1994. godine ukupno je pokrenuto 16.471 upravnih postupaka iseljenja iz stanova. Od toga se 3.131 postupaka odnosi na stanove u vlasnistvu Republike Hrvatske, a 13.340 na ostale stanove. U cijem su sve vlasnistvu ti "ostali stanovi", Vlada nije precizirala u Izvjescu, iako su oni u 81 posto slucajeva bili predmet upravnog postupka iseljenja.

Od ukupno pokrenutih postupaka (16.471) na useljenje bez ikakvog akta odnosi se 9.706 ili 58,9 posto, na useljenje temeljem nevaljalog akta 1.283 ili 7,8 %, na useljenje temeljem akta donijetog nakon 24.7.1991. godine 322 ili svega 2 posto, na iseljenje zbog zamjene stanova 353 ili 2,1 %, na iseljenje podstanara 529 ili 3,2 % te na iseljenje clanova domacinastva stanara 4.278 ili 26 posto slucajeva. Od ukupnog broja pokrenutih upravnih postupaka njih 34,2 posto su obustavljeni, odbaceni ili odbijeni, 21 posto (3.466) je izvrsenih rjesenja, 28,3 neizvrsenih i 16,5 posto je nerjesenih predmeta. Kao razlozi neprovodjenja izvrsenja upravnih rjesenja u Izvjescu je redom navedeno: trazitelji izvrsenja ne podnose prijedloge za provodjenje postupka izvrsenja; uplitanje u postupke izvrsenja s razlicitih razina bilo na strani podnositelja zahtjeva ili protustranke, jer postupci iseljenja obuhvacaju sirok broj osoba od teskih socijalnih slucajeva, prognanika, invalida domovinskog rata, obitelji poginulih i samohranih majki; nemogucnost osiguravanja drugog smjestaja za prognanike; odsustvo pripadnika policije kod provodjenja izvrsenja; prilike zatecene u stanu kod zapocetog izvrsenja (bolest clanova domacinstva izvrsenika, te organizirano ometanje izvrsenja).

U Izvjescu Ministarstva obrane o problematici upravnih i sudskih postupaka iseljenja iz stanova navedeno je da se od 38.924 stanova kojima ono upravlja njih 6.544 "koristi bez pravomocne odluke o davanju stana na koristenje ili koje druge pravne osnove, izdane od strane nadleznog tijela Ministarstva obrane". Revizija koju je provelo Ministarstvo "pokazala je da su kod 2.574 stana stanari stekli status hrvatskog branitelja i ispunjavaju kriterije Ministarstva obrane za dodjelu stana na koristenje". Taj kriterij nije zadovoljen u 2.462 stana u kojima su ispunjeni uvjeti za delozaciju temeljem clanka 94., a u 1508 preostalih stanova nalaze se clanovi obiteljskog kucanstva ili rodbina nositelja stanarskog prava koji mogu "naslijediti" stanarsko pravo.

Ministarstvo je pred upravnim organima ukupno pokrenulo 2.041 postupaka, od toga najvise (1.752) na temelju clanka 94. ZSO. Pred redovnim sudovima je pokrenuto 2.401 postupak i to 2.011 temeljem clanka 99. ZSO zbog nekoristenja stana duze od sest mjeseci i 390 temeljem clanka 102a. ZSO zbog sudjelovanja u neprijateljskoj djelatnosti protiv RH. Ukupno je izvrsena delozacija iz 246 vojnih stanova, od toga 220 na osnovu clanka

1. ZSO. Po Izvjescu Ministarstva obrane iz studenog 1994. godine od ukupno 38.924 stanova s kojima ono upravlja u 474 stana stanuju stanari na osnovu rjesenja bivse JNA izdanog nakon 24. srpnja 1991. godine, a u 335 stanari na osnovu zamjene stana koju je potvrdila bivsa JNA takodjer nakon 24. srpnja 1991. godine. A u 3.272 stana nalaze se stanari koji nemaju nikakvog dokumenta. Upravo ti podaci ukazuju da je Ministarstvo obrane u jednom razdoblju krenulo u delozacije stanara cije bi se pravo po misljenju Ustavnog suda, istina jos uvijek nesluzbenom, trebalo osporiti ili potvrditi u sudskom postupku, premda je istodobno u pet puta vise stanova imalo ciscu situaciju - stanare koji su se u njih uselili bez ikakvih rjesenja. Time se samo potvrdjuje da su drzavni organi i u delozacijama utvrdili politicke, socijalne i moralne prioritete, a onda u skladu s tim primjenjivali pojedine zakonske odredbe. Kada su i one neprecizne i nedorecene, zbog toga sto su preuzete iz ranijeg sustava i doradjene, te se mogu najmanje dvojako tumaciti, onda je pozivanje na njih i na vladavinu prava u najmanju ruku deplasirano.

Jer u takvim uvjetima nema ni vladavine prava, ni nacela diobe vlasti na zakonodavnu, izvrsnu i sudbenu, niti nacela jednakosti gradjana pred sudovima i drugim drzavnim organima. Onog casa kada su drzavni organi prepustili brojnim stambenim komisijama i pojedincima da izdaju rjesenja za useljavanje u prazne stanove u drzavnom vlasnistvu (i ne samo u njih), i to najcesce "od oka", potakli su anarhiju, ciji je rezultat da su se u gotovo dvije trecine stanova sadasnji stanari uselili bez ikakvih rjesenja. Naknadno uspostavljanje kriterija tragom politickih, socijalnih i moralnih prioriteta, pa i potreba Hrvatske vojske ili drugih dijelova drzave, niti uz pozivanje na zakonska rjesenja ne mogu rezultirati drukcije nego brojnim novim nepravdama. Ako su i djelomicno tocne procjene prof. Gojka Bezovana da trenutacno Hrvatskoj nedostaje gotovo 300 tisuca stanova, u uvjetima drzavnog voluntarizma, kloniranih zakona, obogaljene sudbene vlasti i jos mnogo cega, u Hrvatskoj ce jos dugo trajati stambene nepravde i konflikti. Zato se i sadasnje uskladjivanje jednog clanka Zakona o stambenim odnosima sa Ustavom, najcesce i svodi na poligon za politicka prepucavanja. A sve ce se slomiti preko ledja onih koji su slabiji i u manjini, jer su manje ili vise politicki nepodobni.

ZORAN DASKALOVIC