SARAJEVSKI PRIJATELJI

POGRESNI LJUDI

AIM SARAJEVO, 18.02.95. Pitam jednog prijatelja: ko je ovaj Muharem Cero, ministar za izbjeglice u bosanskoj vladi? Ne zna. Pitam drugog, treceg, cetvrtog. Niko ne zna! Kako, majku mu, da niko ne zna za tako vaznog ministra, za licnost koja je na celu problema o izbjeglicama? Hoce li taj veliki problem sta sa izbjeglim i prognanim ljudima biti na celu ili zacelju - to uveliko zavisi od kljucnog ministra.

A onda se dosjetim jadu - raspitujem se kod pogresnih ljudi. Svi moji prijatelji, poznanici, ljudi s kojima sam zivot proveo u Sarajevu, sve su to pogresni ljudi. Ne znaju nista jer njih niko nista ne pita, niti im ko sta kazuje. Dobro, sada je na celu nova vlast, nema vise onih starih poznatih komunistickih glavesina, dosli su ljudi s novim idejama. Ali, vecina mojih prijatelja i poznanika nisu ljudi s idejama nego su zanatlije, majstori, strucnjaci svoga posla pa bi ih neko morao za taj njihov posao da upita, da tu svoju struku pokazu. No, nema o tom govora.

Pogresni ljudi u pogresnom vremenu, na pogresnom mjestu. Zapravo, ti pogresni ljudi, a pametni u svom zanatu i poslu, nisu ni na kakvom mjestu. I sta covjek da radi kada nema mjesta? Fino uzme kufer i trazi drugo mjesto.

Lako je uzeti kufer (u njega ionako nemaju sta da stave, sve im je u glavi i u knjigama), ali nije lako naci drugo mjesto. Ma i naslo bi se, ali ti ne daju da se pomaknes. Znas da si pogresan covjek, u pogresnom okruzenju, jer za tebe niko i ne haje, ali ti ne daju da ispravis tu svoju gresku na drugom mjestu. Zakljucali grad, pa da bi virnuo iz njega treba ti hrpa dozvola i papira. Kobajagi, treba ovdje strucnih ljudi, mora se zaustaviti odliv kadrova, a kad neko od njih kaze: eto, necu da se odlijevam, oni njega poliju hladnom vodom. Niti mu daju posao kakav valja, niti da jede i pusi kako Bog zapovijeda, a najgore je sto mu ne daju da cita: nigdje nove knjige i casopisa.

A pogresni ljudi, sta ce drugo, nego prave novu gresku. KAd su vec grijesni zato sto su strucni, jedan grijeh vise nista ne smeta. Te ti oni pocnu izvrdavati propise i papire, falsifikovati kljuceve za izlazak iz grada preko kapija brana i barikada. Tako iz dana u dan sve vise tih moji dragih pogresnih Sarajlija nekako izmigolji, ode u bijeli svijet. Znam ja da svijet nije bijel, nego saren, cesto i crn, a znaju i ovi grijesni ljudi, ali nada je negdje drugdje, perspektiva s Ajfelovog tornja, Branderburske kapije i Menhetna mnogo dalja.

Tako, kad prosetam ulicama Sarajeva sve manje srecem svoje pogresne sugradjane, a sve vise slusam glasove kako je ko, na koji nacin i gdje "puhnuo". Kad, malo po malo, odu svi ti ljudi s greskom ostace oni - bezgresni. E, onda ce nastati ljepota u ovoj drzavi. Jedni ce da vladaju a drugi da dirindze kao sto je to svugdje u svijetu, ali niko nece postavljati pitanja. Plaho je biti na fotelji a da nema niko da te pita odakle bas ti na fotelji i sta radis u njoj?

Poznato je da se znanje i struka sticu godinama, ne moze mlad covjek da bude akademik i profesor fakulteta. Ama, i mladi ljudi u Sarajevu postali mnogo pametni. To sto odose strucnjaci u taj sareni svijet, nekad kariran nekad na zatvorske pruge, je i razumljivo jer te pogresne ljude ne drzi mjesto (mjesto su uzeli bezgresni), nego ode i mladez. Kazu - ne vide ovdje perspektivu! Ono jeste, kad iz Sarajeva pogledas u perpektivu na bilo koju stranu vidis odozgo cetnike s uperenim snajperima i pripremljenim minobacacima. Medjutim, nije losa perspektiva samo kad pogledas na Trebevic, nego kad se zagledas u sebe i oko sebe. Stoga je nasa mladez mnogo pametna.

Naravno da je meni mrsko sto pogresni ljudi odlaze, a ostaju ispravni, pravovjerni i - jednovjerni. Ali nije mi mrsko zbog drzave Bosne jer njoj valjda tako odgovara kad veliki patrioti sto se o njoj brinu tako hoce, nego mi je krivo zbog samog sebe. Ispade da sam cist kao suza, da nisam pogresan dok ostajem, da sam na liniji a cijelog sam zivota volio da vrludam, da grijesim i kupam se u grijehu. Jos mi je jedina mala nada ostala da me ovi pravovjerni kao neposlusnog izbace u neku ambasadu ili predstavnistvo kao sto to rade sa svojim bliskim neposlusnicima.

Pomenuo sam na pocetku ministra Ceru zato sto mi je mnogo jasan njegov mudar stav. Hoda oko nasih izbjeglica po inostranstvu, skuplja podatke i govori kako je mnoko kompleksan problem njihovog povratka. Naravno, gdje ce strucan, pogresan covjek da se vrati kad mu nema mjesta - drugi vec odavno na njegovom sjedi. A i da dodje nema gdje ni da legne jer u njegovom stanu duskaju i hrcu oni ispravni. Ispravili su se na vratima i ne daju nikom da udje.

SEJO FETAHAGIC