O PREVLACI NISTA NOVO

AIM, ZAGREB, 14.2.1995. U aktualnim uzavrelim hrvatskim raspravama o povlacenju UNPROFOR- a iz Hrvatske i o planu Z-4, problem Prevlake, odnosno hrvatske granice sa Crnom Gorom ostao je posve po strani. O njemu se barem ne govori u javnosti, osim ako se ne podrazumijeva da je i to pitanje dio cjelokupnog rjesenja i da ga i ne treba posebno razmatrati. Na proslotjednoj konferenciji za novinare predsjednik Tudjman je najavio da za vrijeme skorasnjeg boravka ministra Mate Granica Beogradu nece doci do priznanja Hrvatske, ali ce se razgovarati o pripremama za priznanje. I dodao: "Ne dolaze u obzir nikakvi razgovori o granicama". Odnosi se to, valjda, i na Prevlaku. I premda Tudjman stalno rezolutno ponavlja stav o nepromjenjivosti hrvatskih granica, jos uvijek je dosta skeptika koji sumnjaju u iskrenost njegovih rijeci.

Od Tudjmanovog razgovora sa Milosevicem u cetiri oka u Karadjordjevu, osim navodnog njihovog dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine, neprestano se podgrijava i sumnja da je tom prilikom Tudjman pristao i na trgovinu pojedinim dijelovima hrvatskog teritorija. Pritom se najcesce spominje upravo Prevlaka i Konavle, kao podrucje koje je Tudjman spreman prepustiti bilo SR Jugoslaviji, bilo Karadzicevoj tvorevini u BiH u zamjenu za onaj njen dio koji se nalazi u dubrovackom zaledju. Najnoviju sumnju da je o tome postignut dogovor izrazio je dr. Ivo Banac.

I Banac, medjutim, posredno pribavlja dokaze. Najprije ih pronalazi u komentaru glavnog urednika "Slobodne Dalmacije" Josipa Jovica, koga bije glas da cesto tumaci sluzbene stavove vlasti. Jovic, naime, razmatrajuci moguce posljedice povlacenja UNPROFOR-a, zakljucuje da je novi hrvatsko-srpski rat realan, pa i da ga Hrvatska moze izgubiti. Stoga bi po Jovicu bilo mudro da se Hrvatska, da bi izbjegla rat, nagodi sa Srbijom, odnosno Jugoslavijom. I potom precizira da bi u zamjenu za mirnu reintegraciju sadasnjih UNPA podrucja u drzavni teritorij Hrvatske, trebalo prepustiti Karadzicu citavu bosansku Posavinu i dati mu izlaz na more juzno od Dubrovnika. Kako i Tudjman nije bjezao od javnog govora o zamjeni teritorija i razmjeni stanovnistva koje bi mogle biti u geopolitickom i geostrateskom hrvatskom interesu, istina inzistirajuci na prethodnom medjusobnom priznanju u medjunarodno priznatim granicama, Banac zakljucuje da Jovic samo plasira u javnost vec ranije zacrtano rjesenje.

No, Banac ne ostaje samo na Jovicu. Vec od ranije je znano da u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, pogotovo u njenom hercegovackom lobbyu, ima puno onih koji zagovaraju zamjenu teritorija sa Karadzicem kako bi na taj nacin zaokruzili svoju Herceg-Bosnu, ali, dodaju, i prosirili dubrovacko zaledje i tako taj dio hrvatske u buducnosti ucinili sigurnijim. Ovih dana, dubrovacki dogradonacelnik Mladen Vukojevic (brat poznatijeg Vice Vukojevica, saborskog zastupnika i perjanice hercegovackog lobbya) na sjednici dubrovackog poglavarstva zalagao se za izgradnju novog aerodroma zapadno od grada umjesto sadasnjeg u Cilipima, jer da ovaj potonji "izostankom putnika koji su putovali prema Crnoj Gori i istocnoj Hercegovini" nema vise buducnost. Kako su perspektive mostarskog aerodroma jos crnje, Vukojevic zakljucuje da bi izgradnja novog aerodroma "prometno 'probudila' citavo podrucje zapadnog dijela zupanije, kao i najveci dio Herceg-Bosne, od Ljubuskog prema istoku". Banac u tim prijedlozima Vukojevica ne vidi nista drugo do pocetak realizacije dogovorene zamjene teritorija i prepustanje juznog dubrovackog primorja Karadzicu.

Sto ce se doista dogoditi s Prevlakom nakon 31. ozujka i povlacenja UNPROFOR-a iz Hrvatske, ako se sa takvom odlukom slozi i Vijece sigurnosti UN, moze se samo nagadjati. Tudjman, istina, najavljuje mogucnost da Hrvatska pristane da nakon povlacenja UNPROFOR-a "neki promatraci budu na hrvatskim granicama" kako bi medjunarodna zajednica bila prisutna tokom mirne reintegracije UNPA. I dok predstavnici hrvatske vlasti uporno ponavljaju da povlacenje mirovnih snaga UN-a nece odmah oznaciti pocetak novog hrvatsko-srpskog rata, predstavnici medjunarodne zajednice u Hrvatskoj tvrde suprotno. Americki ambasador Galbraith je uvjeren da je rat neizbjezan, jer onog casa kada se plave kacige povuku sa sadasnjih linija razgranicenja, i hrvatska i srpska vojska krenut ce u zauzimanje njihovih polozaja. A onda je neizbjezan oruzani sukob koji ce se pretvoriti u totalni rat u koji ce se ukljuciti i jugoslavenska vojska i to, po Galbraithu, tako sto ce uci u Baranju i istocnu Salvoniju koje bi u tom slucaju za Hrvatsku najvjerojatnije bile izgubljene.

Iako i Galbraith ne spominje Prevlaku, nije tesko povuci paralelu sa njegovim predvidjanjem scenarija za Baranju i istocnu Slavoniju. Mada je zbunjuce sto se u svim tim scenarijima o danu poslije povlacenja mirovnih snaga UN-a o eventualnim zbivanjima na Prevlaci uopce ne govori. Prevlake nema ni u planu Z-4, sto se moze tumaciti i cinjenicom da se planom razradjuju modusi srpske politicke i teritorijalne autonomije u Hrvatskoj, a ona je ipak nesto drugo. Sto tocno, ostaje i nadalje enigma. Barem za hrvatsku javnost.

ZORAN DASKALOVIC