SLUCAJ SLAVINOVICI

IZETBEGOVIC PROTIV ZAKONA I USTAVA

AIM TUZLA, 11.02.95. "Sedmog februara u 15,30 sati ja sam s traktorom dosao pred kucu. Vratio sam se s posla. U mom dijelu kuce tog prijepodneva nije bilo nikoga. Zaprepastio sam se kada sam vidio odvaljena ulazna vrata. U kuci sam nasao cetiri lica u uniformi Armije BiH. Poceo sam da protestujem, vristim, psujem. Provalnici su za casak izasli iz kuce, a za pet-deset minuta doslo ih je oko petnaestak. Na silu su pokusali ponovno uci u kucu. Ja sam se usprotivio. U rukama su imali letve i motke i tim predmetima su me tukli po rukama. Ja sam se branio i u jednoj ruci sam imao noz, a rekao sam im da imam i oruzje i da samo preko mene mrtvog mogu na silu uci u moj dom. Jedan iz grupe je imao bombu o pojasu, jedan se masio za pistolj, treci je drzao sjekiru koju sam mu oteo iz ruke. Udarali su me letvama, zadiobio sam rane i krv se prolila po mom kucnom pragu..." - prica je Petra Peranovica jednog od vlasnika sedam privatnih kuca u Slavinovicima, gradskoj cetvrti Tuzle, koje su nasilno uzurpirane. Naime, tog su dana pripadnici Podrnjske muslimanske brigade Armije BiH, pod prijetnjom oruzjem i fizickim zlostavljanjem zakonskih vlasnika, nasilno provalili i uselili u kuce cetvorice Hrvata, dva Srbina i jednog Bosnjaka, pod izlikom da ni sami nemaju gdje stanovati i da iza njih stoji glavom Alija Izetbegovic!

Na ulicama Slavonovica i Tuzle potom su protestovali gradjani a gradonacelnik Tuzle Selim Beslagic ultimativno je zatrazio od komande Drugog korpusa da odstrani provalnike iz tudjih kuca. No kako do toga ni poslije par dana nije doslo, a ime Alije Izetbegovica kao "pokrovitelja" ovakvog akta se sve cesce spominjalo, Beslagic upucuje otvoreno pismo Izetbegovicu u kojem mu izmedju ostalog kaze: "U posljednje vrijeme sve cesce smo izlozeni incidentima u vidu anarhicnog ponasanja nekih pripadnika Armije BiH sto se ogleda u nasrtajima na prodavaonice, stanove i opcenito privatno vlasnistvo... U posljednjem takvom incidentu ciji su vinovnici pripadnici Muslimansko-podrinjske brigade dogodila se gruba nezakonitost u vidu nasilnog useljavanja u kuce koje su u privatnom vlasnistvu. Tom prilikom zakoniti posjednici silom su izbaceni na ulicu. Na interveniranje policije vinovnici ovakvog anarhicnog ponasanja izjavili su da ste im Vi rekli da mogu ciniti to sto cine!"

Nakon ovakvog Beslagicevog pisma Izetbegovicu, te javne izjave kako se provalnici po pravilu pozivaju na ime predsjednika Predsjednistva zapocinje nova bosanskohercegovacka afera jos jednom usmjerena ka razotkrivanju uzurpacije vlasti od strane vladajuce SDA. Sazivaju se sastanci medjunstranackog savjeta SO Tuzla na kojem ce sve stranke, naravno izuzev koalicijskih SDA i HDZ, osuditi ovakav cin i okarakterisati ga "samovoljom grupe boraca", razgovara se sa komandom Drugog korpusa cija je policija nadlezna za delozaciju provalnika, protestno se oglasava Forum gradjana Tuzle, a u ovom se gradu pojavljuju Bakir Alispahic ministar Vlade R/F BiH i Ejup Ganic, potpredsjednik Federacije BiH. No, prije no sto se slucaj Slavinovica uspjeo razrijesiti, kao grom iz vedra neba stize Izetbegovicev odgovor Selimu Beslagicu. Mada ce opovrgnuti da je "blagoslovio" vojnike u njihovoj provali u tudje stanove, Izetbegovic je njihov cin zapravo podrzao objasnjavajuci kako se "drze prazni ili poluprazni stanovi dok izbjeglicke porodice sa po sest ili osam clanova stanuju u nekom sobicku ili kolektivnom smjestaju". Nimalo ne mareci sto se u konkretnom slucaju radi o privatnom vlasnistvu, a u nekolicini provaljenih privatnih kuca su vlasnici sve vrijeme i boravili a potom uz fizicke napade izbaceni iz njih, Izetbegovic ce Beslagicu napisati: "Poznato mi je da u Tuzli ima veci broj stanova ciji su stanari vec duze vrijeme odsutni, otisli u nepoznatom pravcu, neki od njih i na neprijateljsku teritoriju, a stan ostavili nekome na cuvanje".

Tuzla je, naime, zahvaljujuci prvenstveno koalicionoj vlasti gradjanskih stranaka i gradonacelniku Beslagicu, istodobno i lideru Unije bosanskohercegovackih socijaldemokrata, slovila sve vrijeme rata kao grad gdje se (jedinstveno za BiH) ocuvala pravna drzava, a time sprijecavalo nasilno upadanje u stanove, cak i od strane brojnih izbjeglica protjeranih iz istocne Bosne. No, kako je bas takva Tuzla smetala ali i iznova izmicala Izetbegovicevoj kontroli, koja prije svega podrazumjeva postivanje nepisanih zakona vrhovnistva SDA a ne vladavinu legalnih propisa, Alija ce Izetbegovic svoje pismo Beslagicu zavrsiti bukvalnim pozivom na anarhiju i krsenje zakona. "Vas ne treba da podsjecam da ce narod na svoj nacin uspostaviti pravdu ako to vlast ne ucini", tvrdi Izetbegovic dodajuci da "sve drugo mozda jeste zakon i paragraf, ali nije pravda."

Nakon otvorenog poziva Izetbegovica na uspostavljanje "narodne pravde", u Tuzli je zagospodario strah. Posto ni Drugi korpus nije zelio delozirati svoje borce iz nasilno provaljenih kuca, pri cemu provalnici cak i ne kotiraju na zvanicnom zahtjevu njihove brigade kao prioriteti za dodjelu stanova, dolazi do samoorganizovanja gradjana pogotovo hrvatske nacionalnosti u susjednim naseljima Grabovica, Dokanj i Brijeske, koji ispred svojih domova uvode nocne straze! Naravno, cinjenica kako bi nesigurnost i anarhicno stanje u Tuzli odgovaralo Izetbegovicu za konacno obaranje Beslagica i gradjanski orjentirane gradske vlasti, sto mu vec vise puta ne polazi za rukom, jasno ukazuje zasto se na "pravdi jaceg" insistira upravo u Tuzli i zasto se uz SDA jedino HDZ nije usprotivio provaljivanju u kuce, iako su u vecini vlasnici upravo Hrvati. Medjutim, upravo gradske vlasti Tuzle kod gradjana potenciraju na suzdrzanosti pri iskazivanju njihovog nezadovoljstva na Izetbegovicevog pismo, te sprjecavaju demonstracije sirih razmjera od onih koje je nekoliko stotina gradjana MZ Slavinovica iskazalo protestom na ulicama Tuzle. Na burnoj raspravi Opstinskog vijeca Tuzle Selim Beslagic je vladajucim strankama SDA i HDZ, kojima je Tuzla zajednicka bolna tacka, porucio da ako im smeta i zele da ga obore to moraju uraditi po zakonu. "Neka gospoda samo zakazu vanredne izbore pa ce gradjani izabrati koga zele, ali se jedna legalno izabrana vlast u gradu nece rusiti nezakonitim sredstvima", ustvrdio je Beslagic. I njegova stranka UBSD oglasila se povodom Izetbegovicevog pisma rijecima kako ono "nazalost nije na liniji onoga za sta se predsjednik Predsjednistva cesto samo deklarativno zalaze" te kako Izetbegovicevo vrednovanje neke pravde iznad Ustava i zakona "nije nista drugo nego poziv na rusenje legalne vlasti Tuzle i opstu anarhiju".

Kompletan slucaj kulminirao je javnim udruzivanjem gradjana Tuzle koji su izjavljivali da nije rijec o nacionalnim podvajanjima nego pokusaju jos jednog pritiska na tuzlansku politicku opciju, te konstatacijom da je Armija BiH po prvi puta dosla u opasnost da ide protiv svoga naroda koji ju je stvarao. Nakon toliko dignutih tenzija preko noci se desilo ono sto se samo par dana prije od strane Drugog korpusa i vlasti u Sarajevu predstavljalo kao gotovo nemoguce - 54 osobe, koliko je "novih stanara" nasilno uselilo u sedam privatnih kuca, bez ikakve se prisile ili delozacije mirno iselilo iz provaljenih kuca!? Cini se da pri ulasku u njih ipak nisu izmisljali da imaju neciji blagoslov za to. Ocito, nakon signala za useljenje ista im je osoba dala i signal za iseljenje, vjerovtano shvativsi da je i ova bitka u Tuzli izgubljena. Nazalost, kako vjetar iz SDA puse, slijede daljni pkusaji.

RUSMIR SPAHIC