AKO VECINA CRNOGORACA IZGLASA SUVERENU CRNU GORU JA CU TO PRVI PRIHVATITI

Intervju: Gospodin Amfilohije, mitropolit SPC u Crnoj Gori

podnaslov: Mitropolit Amfilohije govori o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, politickoj dimenziji svojega rada, crnogorskoj naciji i suverenosti Crne Gore, vezi sa Arkanom, anatemisanju "separatista", ratu u Bosni...

tekst:

Ovo je peta godina od kako mitropolit Srpske pravoslavne crkve AMfilohije Radovic stoluje na Cetinju, kao vrhovno svesteno lice. Kada je stupao na mjesto Petra I, Afilohije je obznanio svoje najvaznije zadatke: vracanje Crnogoraca "vjeri pradjedovskoj", obnavljanje hramova i svjestenstva, "pomirenje mrtve brace ispod zemlje". Koliko je, po sopstvenom misljenju, u tome, dosad, uspio?

AMFILOHIJE: Covjek nikad nije zadovoljan sobom i svojim radom. A na kraju, iako je zadovoljan nije on mjerilo. Mjerilo su drugi, a prije svega istorija.

AIM: Nijeste skrivali svoju zelju da postanete pomiritelj Crnogoraca. Nije, medjutim, malo onih koji tvrde da ste ucinili upravo suprotno. Da ste podijelili Crnogorce na vjerskom planu, i zaostrili njihove politicke suprotstavljenosti.

AMFILOHIJE: Crnogorci su podijeljeni i malo odranije. Nase diobe nijesu od juce. Ima dioba koje su dobre i blagoslovene, koje daju mogucnost uzajamnog prozimanja i napredovanja. A ima dioba koje su opake i za porodicu, i za selo, i za grad, drzavu, narod. Kod nas je ta razdijeljenost nesto sto nosimo u svojim genima. Vrijeme ce pokazati jesam li ja doprinio tim diobama. Jedno je sigurno, koliko ja mogu biti svjestan sebe, da mi je najdublja zelja bila ne da ih stvaram, nego da pokusam da se te diobe zacijele, da jedan u drugome vidimo brata. Da je to lako - nije.

AIM: Postoje sasvim konkretne stvari koje vam zamjeraju.Jedna od njih je sto ste negirali postojanje crnogorske nacije.

Amfilohije: Vi dobro znate da to pitanje nije postavilo moje prisustvo u Crnoj Gori. Ono ovdje postoji neprekidno od rata naovamo. Djelimicno postoji i od prije rata. Vi znate da u istoj porodici imate jednoga koji se osjeca samo kao Crnogorac, a drugi se osjeca i vise od toga - kao Srbin...

AIM: Kako to mislite "i vise od toga - Srbin"?

AMFILOHIJE: Pa, ima jedan osjecaj sire pripadnosti od mjesta gdje se rodio.

AIM: Nije malo onih koji smatraju da je termin srpstvo u Crnoj Gori imao iskljucivo vjersko znacenje. Mogu vam citirati, recimo, Sima Matavulja, Srbina, koji veli da je "na Primorju srbin od iskoni bio samo pravoslavni", ili Ceha Jozefa Holeceka koji kaze: "Pitas li ga za vjeru Crnogorac ce odgovoriti da je srbin, pitas li ga za narodnost, odgovorice da je Crnogorac"... Zakljucno sa aktuelnim ministrom vjera Slobodanom Tomovicem, koji u "Komentaru Gorskog vijenca" koji na tim osnovama objasnjava odnos srpstvo- crnogorstvo. To je danas izrazito politicko pitanje u koje ste se Vi ukljucili i zbog toga trpjeli kritike, cak i od predsjednika Bulatovica, tamo negdje pocetkom 91.

AMFILOHIJE: Znate sta, bavljenje politikom je tema za sebe. Svima nam je jasno da je iskljucivanje Crkve iz politike vezano za period u kome se smatralo da je to monopol jedne odredjene partije. Mitropolija crnogorska se itekako upustala u sve oblasti ljudskog zivota. Ako bi to oduzeli Svetom Petru, Petru Drugom, Mitrofanu banu...onda sta bi od njih ostalo? Ali drugo ste pitanje, veoma znacajno, ovdje postavili - poistovjecenje srpstva i pravoslavlja. Cinjenica je da postoji takvo poistovjecenje. Medjutim, apsolutizovanje toga poistovjecenja nastalo je kod onih ljudi koji se bave tom problematikom u vremenu otudjenja od Crkve, od njenog duha i sadrzaja. Narocito poslije rata...

AIM: Ovi citati su iz proslog vijeka...

AMFILOHIJE: Ja znam. Ali to poistovjecenje ne obuima sav taj problem. Onaj ko zna sta je to Crkva i sta je to hriscanstvo, on zna da se nikad u istoriji nije mogla poistovjetiti bilo koja nacionalna pripadnost sa vjerskom. To je apsurd. Da je neko citao ono sto sam ja pisao o tome, shvatio bi kakav je moj odnos prema relaciji nacije i vjere.

AIM: Sta je po Vama nacija, pa da vidimo ispunjavaju li Crnogorci uslove iz te definicije?

AMFILOHIJE:To je duga i siroka tema...

AIM: Definicije su obicno kratke..

AMFILOHIJE: To je toliko velika tema da ona ne moze biti definisana. Nekad se nacija poistovjecuje sa jezikom i krvi, kulturnim miljeom...Neophodno je da dodje do dubinske promjene u nasem obrazovanju da bi razbistrili neke pojmove, pa i vjersko i nacionalno.

AIM: Zamjera Vam se i sto ste prije tri godine na proslavi Badnje veceri bacili anatemu na "one koji hoce da razdvoje Srbiju od Crne Gore".

AMFILOHIJE: Time je, mozda, na pomalo grub nacin izrazena sustina Jevandjelja. Sam sebe proklinje svaki onaj koji se odvaja od svoga brata, od svoje porodice. Mi danas imamo najstrasnije krvoprolice u Bosni i Hercegovini na principu takvoga odvajanja. Da li je moguce u vremenu prepunom mrznje i duhovne neuravnotezenosti rijesiti odredjene probleme na pravi nacin? Ili cemo se, ja to osjecam svim bicem, naci u polozaju u kojem je BiH. A ako to sazrije, ako vecina Crnogoraca izglasa suverenu Crnu Goru, ja cu to prvi prihvatiti. Nekad teza rijec ima namjeru da sprijeci zlo, tome je jedino Bog svjedok.

AIM: Izuzetno aktuelno i vazno je pitanje autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve.

AMFILOHIJE: Opet je to tema za pravnike. Ja sam teolog i bavio sam se crkvenim pravom, ali nijesam pravnik. Kao i svaka druga rijec, tako je i pojam autokefalnosti kroz istoriju mijenjao svoj sadrzaj. Danas se i Crkva na Sinaju, a to je u stvari samo jedan manastir, smatra autokefalnom. Zato je bitno znati ustrojstvo i istoriju pravoslavlja. I sve ono sto utice na oblikovanje pomjesnih crkava. Da bi neka crkva bila autokefalna potrebno je da postoje neki preduslovi za to. Potrebna su, recimo, najmanje tri episkopa. Crnogorska crkva nije imala vise od dvojice. To je samo jedan od razloga, ne i jedini. Autokefalnost se zasniva na pomjesnosti. Nacionalna pripadnost moze da bude jedno od svojstava te pomjesnosti, ali uopste ne mora da bude. Imate autokefalnu Kiparsku crkvu, a to su Grci stoprocentno.

AIM: Znaci li to da su Crnogorci znali sta rade kad su u Ustavu Svetog sinoda CPC, u prvom clanu napisali "Avtokefalna pravoslavna crkva Knjazevine Crne Gore..."(1903. god.). Da li je moglo to da stoji po kanonima? Da li je tacno da je od ukidanja Pecke patrijarsije 1776. CPC postala de facto i de iure samostalna, autokefalna i da joj je to priznala i Carigradska patrijar{ija i Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve?

AMFILOHIJE: Moglo je da stoji mirne duse. Niko normalan nece reci da je 1776. bilo normalno vrijeme. Bilo je to vrijeme turskoga ropstva, raspada svega i svako se snalazio kako je znao i umio. I u Vojvodini su zivjeli potpuno samostalnim zivotom, jer da tako nijesu zivjeli njih bi unijatstvo progutalo. Bukovinsko-dalmatinska eparhija imala je svoju autokefalnost, ako hocete taj izraz da upotrijebimo. Mitropolija crnogorsko- primorska pogotovo, jer je miropolit bio stozer oblikovanja Crne Gore, nosilac oslobodilackog pokreta. Ali je ta i takva autokefalnost bila iznudjena silom prilika.

AIM: Nijeste mi odgovorili jesu li Sinod Ruske crkve i Carigradska patrijarsija priznali autokefalnost CPC?

AMFILOHIJE: Oni su priznali stanje kakvo jeste, postujuci postojec prilike. Priznali su da moz da bude autokefalna dok se ne stvore normalni uslovi za zvot crkve. A ti su se uslovi stvorili 1920. Imajte, dakle, u vidu da je sporan sadrzj pojma autokefalnost.

AIM: Po hriscanskoj novozavjetnoj etici bliznji je svako ko cini dobro, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Zasto se SPC vratila starozavjetnom hriscanskom moralu po kome je covjeku bliznji samo onaj iste vjere i nacionalnosti?

AMFILOHIJE: Koliko ja znam SPC nikad nije odstupila od propovijedanja ljubavi. Ono sto se dogadja danas sa nama i sto po mnogo cemu, sad vise nije rijec o Crkvi, nego o pojedincima koji u skladu sa svojim mocima pokusavaju da se suoce sa vitalnim problemima svoga vremena, sto se sredina u kojoj smo se nasli, dobro ste rekli, vratila starozavjetnim nacinima rjesavanja razlika, to je nasa zemaljska tragika. Ja znam da je i meni i vama jedini spas u ljubavi. Ali isto cesto ima svoju paradoksalnu, stravicnu logiku. Ne cinim ono sto bi trebalo da cinim, nego ono sto znam da ne bi trebalo. Lijepo je govoriti o ljubavi, ali da dodje neko pa vas osamari...

AIM: Da se vratimo jos nekim Vasim potezima koje Vam Crnogorci uzimaju kao grijeh. Vidovdanski sabor u Beogradu pozdravili ste ispred "srpskog Cetinja". Arkanovim placenicima dozvolili ste da na Petrovdan 91. naoruzani udju u Cetinjski manastir...

AMFILOHIJE: Treba da znate da na Cetinju ima itekako dosta Srba. Zar ja u ime toga dijela Cetinjana nemam pravo tako da pozdravim!? A taj slagvort oko Arkana slusam neprekidno. Prije svega, ko sam ja da sprijecim bilo kome da dodje na Cetinje? Cetinjski manastir je otvoren za svakoga. Arkan je Zeljko Raznatovic iz Rijeke Crnojevica! Koji je Crnogorac dolazio na Cetinje bez oruzja.

AIM: Oruzje se nekada ostavljalo pred ulazom u Manastir.

AMFILOHIJE: Crnogorci su ostavljali oruzje pred crkvom. A ko je spreman danas da razoruza nekog Crnogorca!? Je li to duznost Mitropolita?

AIM: Zasto je SPC prihvatila da bude ukljucena u projekt pravljenja velike Srbije, imajuci u vidu da je do ostvarivanja toga cilja trebalo da dodje protjerivanjem, ubijanjem, etnickim ciscenjem? SPC je dala veliki doprinos tom projektu.

AMFILOHIJE: Tako pojednostavljeno gledati na to pitanje mogu jedino Amerikanci, koji ne znaju ni gdje se nalazimo. Ali ljudi koji su rodjeni u ovoj muci i jadu i koji nose to u svojim kostima vjekovima, mislim da ne bi smjeli, bar ako zele odgovorno da se ponasaju, da o tim teskim problemima govore i da se olako bacaju blatom na krv mucenika.

Darko SUKOVIC

AIM /Podgorica/