HRPE PRAZNIH RIJECI U MOSTARU

AIM, ZAGREB, 12.2.1995. Nakon gotovo godinu dana od potpisivanja Washingtonskog sporazuma Federacija BiH i dalje predstavlja samo papir koji su predstavnici Hrvata i Muslimana potpisali pod pritiskom Sjedinjenih Americkih Drzava. Dosad je sporazum rezultirao prekidom zestokih hrvatsko-muslimanskih sukoba, ali od tada do danas, gotovo nista nije ucinjeno u realizaciji potpisanog. Proteklog tjedna americki diplomat Halbrouk pozvao je visoke duznosnike Federacije te ministre vanjskih poslova hrvatske i bosanske vlade u Munchen. Na istom mjestu i u isto vrijeme sastali su se i predstavnici Kontaktne skupine za Bosnu i Hercegovinu. Americka inicijativa dosla je minutu do dvanaest: u srednjoj Bosni, a osobito u mostarskoj regiji, pojavili su se alarmantni znaci koji su upozoravali na mogucu obnovu sukoba izmedju Hrvata i Muslimana.

U Mostaru koji je trebao biti "kristalizacijska" tocka Federacije proteklih mjesec dana bilo je i previse uzbudjenja, toliko da se grad na Neretvi ponovno nasao u sredistu pozornosti zbog neprijepornih utjecaja dogadjanja u njemu na razvoj hrvatsko- muslimanskih odnosa. Alarm za uzbunu dao je evropski upravitelj Hans Koschnik, upozorivsi kako bi stvari mogle izmaknuti kontroli i ne samo "minirati" cijeli proces ozivotvorenja federalizacije i evropeizacije, nego ga vratiti na mrtvu tocku s koje bi se vrlo tesko ili cak nikako moglo ponoviti do sada ucinjeno.

Odnosi izmedju Hrvata i Muslimana u "gradu opasnog zivljenja" vec dulje vrijeme na zici su izmedju rata i mira. Pokazao je to i fijasko Koschnikova tima pri organiziranju sahovskog turnira u hotelu Ero. Optimisticne zamisli evropskog stozera osujetili su policajci tzv. Herceg Bosne koji nisu htjeli pustiti u hotel sahiste s istocne strane. Nakon inzistiranja policajaca Evropske unije doslo je do tucnjave u kojoj su, prema nesluzbenim izvorima, evropljani izvukli kraci kraj, a sah je ostavljen za neka mirnija vremena.

Ozbiljnost mostarske situacije potvrdio je i uzurbani posjet delegacije hrvatske vlade, koja je odmah nakon naporne azijske turneje brze bolje otputovala u Mostar na razgovor s Koschnikom i lokalnim hrvatskim vlastima o problemima evropeizacije grada i provodjenja Washingtonskog sporazuma. Sudeci po njezinom sastavu, posrijedi je bio prvorazredni politicki dogadjaj, od iznimne vaznosti za hrvatsku politiku u BiH, ali i za Hrvatsku kao mentora i nadzornog organa te politike. Hrvatska delegacija je domacinima ponovila gradivo iz Washingtona, obecavsi jos jedanput potporu politici suradnje Hrvata i Muslimana. Pokusalo se prilicno neuvjerljivo odbaciti teske optuzbe Hansa Koschnika kako je za podijeljenost Mostara kriva hrvatska strana, filozofskim obrazlozenjem kako krivnja nikad nije samo na jednoj strani, te da teskoce, iako velike, nisu nepremostive. Posjet visokih hrvatskih duznosnika, kako se ubrzo pokazalo, i pored mnostva lijepih rijeci, nije nista promijenio u praksi. Gosti iz Zagreba odbili su potpisati sporazum o zajednickoj policiji, zbog cega je Evropska unija vec prosvjedovala Evropskom parlamentu. Poduzece Dalekovod, koje je radilo na popravljanju eletkricne mreze, napustilo je grad a da nisu razminirani ni prilazi za pustanje zajednicke vode. Osim hrpe lijepih rijeci i obecanja Koschnik i ovaj put za zatrazenu pomoc - nije dobio nista.

Napetost u gradu ponovno je presla granice podnosljivosti nekoliko dana po odlasku izaslanstva Vlade RH, kada se cinilo da je pronadjen izlaz iz slijepe ulice. Oko sjedista Uprave EU osvanule su izvanredne mjere sigurnosti, a potvrda zategnute situacije stigla je i od ambasadora EU, Klausa Metchera, koji je neposredno pred novi summit Zubak-Ganic izrazio pesimizam u takvoj mjeri da je stanje u gradu uporedio s onim iz travnja

1. godine, razdoblja najzescih hrvatsko-muslimanksih sukoba. Ovog puta, razlog je bilo uhicenje nekolicine vojnih i civilnih osoba u oba dijela grada.

Na sastanku Zubak-Ganic dogovorena je zamjena zarobljenika "svi za sve" te da se na sastanku odgovornih razrijesi opskrba istocnog dijela Mostara elektricnom energijom. Jos jedan u nizu dogovora koji, sudeci po dosadasnjem mostarskom iskustvu, nece uroditi rezultatima. Naime, nakon polugodisnje uprave Evropske unije situacija u gradu je skoro identicna proslogodisnjoj. U zapadnom, hrvatskom dijelu, cvjeta trgovina, kupuje se, izlazi u moderno uredjene kafice. Istocni dio je jos uvijek porusen, i dalje bez struje i vode a hrana se nabavlja iz parkiranih kamiona. Na hrvatskoj strani teror ne prestaje. Od potpisivanja Washingtonskog sporazuma u zapadnom je Mostaru bilo 17 nerazjasnjenih ubojstava, nedavno su ubijene dvije starice, a muslimanske obitelji i dalje se istjeruju iz kuca i stanova. I sve to nakon Koschnikove uredbe o zabrani iseljavanja ljudi.

Uspjesi Koschnikova tima su malobrojni: nakon dugih pregovora dogovorena je gradnja Carinskog mosta koji bi trebao povezati hrvatsku i muslimansku stranu, a bez problema je napravljen i projekt za most u Potocima koji ce povezati dvije hrvatske strane i cije je ostvarenje najavljeno za ozujak. Uz rjesenje sitnih komunalnih problema, kao sto je ciscenje ulica, suradnja u borbi protiv stakora i miseva, to su rijetki primjeri uspjesne suradnje dviju strana. Evropska je Unija ulozila ogromna sredstva, a istocni dio jos uvijek je bez struje samo zato sto se mjesecima ceka razminiravanje dva kvadrata oko jednog elektricnog stupa. Slicni primjeri podrivanja rada evropske uprave od strane mostarskog HDZ-a nisu rijetkost. Hrvatska strana nastoji stvoriti sliku o nemogucnosti zajednickog zivljenja dva naroda. Sve otvorenije to pokazuju i hrvatske vlasti, a jedan od primjera je i nedavna izjava hrvatskog ministra vanjskih poslova Mate Granica, izrecena nedugo nakon obecanja datih Koschniku, da je najbolje rjesenje za Mostar dijeljenje grada, odnosno uspostavljanje dviju opcina.

Medjunarodna zajednica shvaca da bi slom bosnjacko-hrvatske federacije nepovratno razorio mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu i zato ne zali ni truda ni novaca da je ojaca i ucvrsti. Kontaktna je skupina uspjela u Munchenu utvrditi zajednicko stajaliste o Federaciji, a izradjen je i program koji obuhvaca devet tocaka. Po uzoru na Mostar i njegovu evropsku upravu, i Sarajevo bi takodjer trebalo dobiti upravitelja zaduzenog za posredovanje u rjesavanju nesuglasica. Njemu bi pak pomagalo stalno povjerenstvo, zaduzeno za nadzor razvoja Federacije. Strucnjaci za ustavno pravo trebali bi pomoci pri formuliranju institucija federacije, a medjunarodne organizacije omoguciti povratak prognanika. Predvidjeno je i trenutacno reagiranje na moguce napetosti kao i skolovanje duznosnika federacije na posebnim seminarima. Predstavnici Hrvata i Muslimana u Munchenu su jos jednom potvrdili da ne odstupaju od projekta Federacije i njenih nacela, prihvatitvsi zdusno program koji bi imao ubrzati njezinu brzu uspostavu. Dosadasnje sporove koji su, prema njihovim tvrdnjama rezultat razlicitih interpretacija sadrzaja sporazuma, od sada ce rjesavati arbitrazna komisija. Onemogucivsi im na taj nacin prostor za medjusobno optuzivanje, medjunarodna je zajednica pritisnula obje strane da pocnu provoditi sporazum. Nakon toga bit ce jasnije sto je sporno - interpretacija ili sam sadrzaj.

BRANKA VUJNOVIC