ODJECI PREDSJEDNICKE KRIZE

KOLEKTIVNI SEF IZ DVA DIJELA

AIM SARAJEVO, 9.02.95. "Ne radi se ni o kakvom personalnom sukobu niti borbi za vlast", saopcili su, na koncu, svih sedam clanova Predsjednistva BiH, nakon sto se danima i domaca i svjetska javnost bavila razlozima i dometima podjele bosanskohercegovackog suverena. Zajednicko saopcenje koje je trebalo svu pricu o podjelama kolektivnog sefa drzave preokrenuti tek u dokaz o "demokraticnosti i pluralizma naseg drustva", samim je svojim sadrzajem pokazalo kako je u politickim previranjima u BiH zapravo okoncana tek prva runda desavanja koja ce morati uslijediti.

Svojevremeno je izvjesna Fata, predvodeci predratni miting zena protiv tadasnje JNA i domace televizije okarakterizirane kao projugoslavenske, pokusala izmiriti dvije nepomirljive opcije svojih mitingasa - onih koji su pozivali na unistenje TV i onih koji su apelirali na razum i mir - sada vec antologijskom kovanicom: "Hajdemo onda, ali mirno i dostojanstveno, demolirati televiziju!" U izmirljivom saopcenju svih clanova Predsjednistva, Fatinom se mudroscu, pokusalo ukonponirati ono sto zanima Izetbegovica i Ganica s interesima pobunjene petorke. Metodom jednostavnog rasclanjivanja mogu se gotovo precizno odrediti dijelovi saopcenja na kojima su jedni, a na kojima drugi inzistirali. Naime, zajednicki papir s jedne strane obiluje gradjanskim, demokratskim i pluralistickim odredicama za BiH, jednakosti svih clanova Predsjednistva ili inzistiranjem na ustavnoj pozicji i kritickoj analizi rada drzavnih organa, dok s druge strane potcrtava kako javna polemika o problemima Armije nije pozeljna dok smo u ratu, a Izetbegovicu se kao "predsjedniku Vojnog savjeta" uvazavaju specificne obaveze koje ima u rukovodjenju Armijom!?

Pitanje zasto su ljudi koji zajedno sjede u Predsjednistvu i formalno imaju ista prava, koristili medije za medjusobno razracunavanje, uopce nije sporno. Naime, vec dvije godine Predsjednistvo djeluje po shemi - Izetbegovicu i Ganicu pripada ekskluzivno pravo na odlucivanje, ostalima zauzvrat privilegije koje fukcija sa sobom nosi. Obostrana dobit omogucavala je Izetbegovicu da unutar zemlje preuzme kontrolu nad policijom, vojskom, diplomacijom ili privrednom strukturom, a izvan BiH da uz saroliko Predsjednistvo odagna svaku optuzbu o stvaranju muslimanske drzave. Opozicijski clanovi Predsjednistva koristili su funkcije za politicko promoviranje svojih stranaka (svaki od njih lider je sto prijasnjih sto u predsjednickom mandatu novoformiranih politickih organizacija) ili za osobni probitak. Dakle, javna optuzivanja izvan istutucija sistema ocekivana su posljedica odnosa u kolektivnom sefu drzave.

No, odgovor na pitanje zasto su konfrontiranja clanova Predsjednistva uslijedila tek nakon dvije godine "predsjednicke harmonije" ima osnovicu u posljednjem zasjedanju republickog parlamenta. Tada je, naime, zatrazeno da se na prvom slijedecem zasijedanju podnese izvjestaj o radu Predsjednistva koje je u proteklom ratnom periodu, zahvaljujuci upravo statusu njegovih clanova, personificiralo i kao izvrsna i kao zakonodavna vlast, pored znakovite funkcije suverena koju po Ustavu posjeduje. Naime, latentni sukob unutar vladajuce SDA, personificiran u likovima predsjednika stranke Izetbegovica i potpredsjednika SDA Silajdzica, u skupstinskim se klupama odvijao dijelom i na unutarstranackom predbacivanju krivnje na Vladu, odnosno Predsjednistvo. Nakon Izetbegoviceve direktne optuzbe za nedovoljno efikasan rad Vlade uslijedio je zahtjev opozcije za podnosenje racuna samog Predsjednistva, koji vjerojatno nije bio mrzak ni Silajdzicu. Trenutacno smirivanje duhova u samom Predsjednistvu jos uvijek ne znaci da ce izvjestaj o njegovom radu, na koji Skupstina ceka, biti lako sastavljen usaglasavanjem misljenja svih njegovih clanova.

Naravno, motivacije pet clanova Predsjednistva za javno ogradjivanje od Izetbegovica i Ganica nisu u svakom pojedinacnom slucaju podjednake. Ono sto im je zajednicko jeste nepristajanje na bjelodano visok stepen devijacija u radu diplomatsko- konzularnih predstavnistava, vojske ili policije kao osnovica drzave. No, svaki od njih svoj je istup usko vezivao za politicke zadatke svoje organizacije. Tako ce najagilniji medju petorkom biti Ivo Komsic (Hrvatska seljacka stranka) kojem je ogradjivanje od Izetbegovica posluzilo kao dokaz da "nesluzbuje" bosnjackom korpusu, sto mu je nakon priblizavanja politicke opcije HSS Kordicevevom HDZ-u, bilo prijeko potrebno. Pozicija lidera nacionalne stranke koji se otvoreno suprostavlja dominaciji duge nacionalne partije omogucava Komsicu otvoreno istrajavanje u kritiziranju jednopartijskog sistema koji SDA uspostavlja u BiH.

Stjepanu ce Kljuicu pak - iako najustrasenijem mogucim posljedicama javnog konfrontiranja s Izetbegovicem - zajednicki istup petorice posluziti kao dokaz da je on sam, a i njegova Republikanska stranka, uistinu opozicionar i gradjanski orijentiran politicar sto je zbog Kljuiceve hadezeovske proslosti neprestalno bilo pod ogromnom sumnjom javnosti. No, ubrzo nakon objelodanjvanja sukoba u Predsjednistvu, tocnije Izetbegovicevog nedvosmislenog odgovora petorki koje se usudila "dici glavu", strasljivost je prevagnula nad zeljenim opozicionarstvom - pakirajuci kofere Kljuic je otputovao na, navodno neophodnu, dvomjesecnu turneju po SAD i Kanadi!?

Najdelikatnija medju pobunjenom petorkom svakako je pozicija Nijaza Durakovica, jedinog Muslimana medju njima, ali i lidera najjace gradjanske stranke koja ima svoje predstavnike i u vlasti. Cinjenica je da je upravo Durakovicev potpis na prosvjedu petorke onemogucio svako interpletiranje o iskljucivo nacionalnoj podjeli clanova Predsjednistva sto bi sustinu problema jos jednom prebacilo na etnicki kolosjek. Mada ce ovdasnji mediji bliski Izetbegovicu, inzistiranjem na navodnim pritiscima ostale cetovrke na Durakovicevom prikljucivanju, pokusati proizvesti upravo takav efekat u javnosti, vise je nego jasno da je jedino Durakovic imao pritisak iz svoje stranke da se opozicijski oglasi u javnosti. Naime, SDP je ulaskom u vlast i pristajanjem na esdeaovsku "dekoraciju" visestranacja vrtoglavo gubio image opozicijske i gradjanske stranke sto je rezultiralo jakom blokovskom podjelom u samoj stranci (na gradjansku i nacionalnu opciju) ali i njenim osipanjem. Potenciranjem na politickoj platformi socijaldemokratske stranke, sto SDP preferira biti, dio partijskog predsjednistva SDP-a doveo je Durakovica pred svrsen cin - zaigrati na kartu opozicionara i konfrontirati se s Izetbegovicem s kojim se u posljednje vrijeme izuzetno dobro slagao, ili izgubiti mjesto predsjednika SDP sto bi mu za politicku buducnost, cak i u samom Predsjednistvu, bilo pogubno. Sadasnji Durakovicevi pokusaji smirivanja loptice izjavama kako "nismo imali namjeru praviti nikakve politicke saveze, niti se borimo za vlast", odnosno ponavljanjem Izetbegovicevog citata da "fakticki danas u BiH postoje samo svije stranke - ona koja je za BiH i ona koja je protiv nje", umnogome ovise o slijedecim potezima njegove stranke. U slucaju SDP-ovog odlucujuceg zaokreta ka izvornim idejama ove stranke, Durakovic ce sve teze balansirati nacionalnu i gradjansku opciju svog djelovanja.

Najmanje zainteresirani i za prvo, a kamoli za nastavak konfrontiranja s Izetbegovicem, su clanovi Predsjednistva iz reda srpskog naroda u BiH - Tatjana Ljuic-Mijatovic i Mirko Pejanovic. Stranacki, za Ljujic-Mijatovic najveci dio posla treba da uradi Nijaz Durakovic s obzirom da su oboje kandidati SDP-a, a privatno jedinoj dami u Predsjednistvu svako daljnje opozicijsko eksponiranje prijeti izmicanjem jedne od tri funkcije koje, suprotno Ustavu, obnasa. Naime, u isto vrijeme (naravno, u nedostatku kadrova srpske nacionalnosti) T. Ljujic-Mijatovic je i zastupnica u Parlamentu, i clan u Predsjednistvu iako nije bila na izbornoj listi za tu instituciju, i ambasadorica BiH pri UN u Becu, sto i najblaza rasprava u nadleznim institucijama moze da ospori. Gospodja Ljujic-Mijatovic stoga je, ocito vodeci racuna i o svojim osobnim privilegijama, odmah poslije potpisivanja zajednicke peticije digla sidro i povukla se u sigurnost svoje ambasadorske fotelje u Becu.

Mirku se Pejanovicu ukljucivanje u opozicijsko djelovanje cak kosi s trenutnom politickom opcijom koju zastupa. Naime, raskrstivsi s gradjanskim konceptom djelovanja i proizvodeci se u nacionalnog lidera Srba s ovu stranu fronte, sva Pejanoviceva aktivnost usmjerena je na jacanje pozicije ovdasnjeg prvog Srbina, preuredjivanju Srpskog gradjanskog vijeca u Srpsku nacionalnu stranku, odnosno pokusaju da u Federaciju BiH ukomponira i Srbe s njene teritorije. Kako mu je i samom jasno da mu u tom poslu vise moze pomoci Izetbegovic nego opozicija koja za Federaciju i dalje tvrdi da je prijelazni model a da se u konacnom rjesenju pod Srbima u BiH poimaju pripadnici te nacije ali na teritoriji pod Karadzicevom kontrolom, Pejanovic ce sve cesce slati strelice ka gradjanskim strankama da ne potenciraju na daljnjim koordiniranim aktivnostima.

Medjutim, pet ce stranaka (UBSD, SDP, MBO, HSS i Republikanska) od kojih je kompletno desavanje oko Predsjednistva BiH zapravo i poteklo, upravo objelodaniti svoj Politicki proglas koji nedvosmisleno ukazuje na nastavak njihove politicke borbe. Naime, pozivajuci se na Platformu za djelovanje Predsjednistva RBiH u ratnim uvjetima koju nije "opovrgao ili povukao nijedan nadlezni organ u BiH", ove ce stranke ponovno inzistirati na utvrdjivanju odgovornosti za odstupanje od konsenzusom utvrdjene politike:

"Dosadasnja neucinkovitost, izrazena ponajprije u blokadama koje proistjecu iz monopola dvaju vladajucih stranaka upozorava da je braniti zemlju i pravo i obaveza svih. Jednako je i pravo i obaveza svih nastojanje oko novog politickog uredjenja BiH i to ne moze biti pravo niti privilegija dvaju vladajucih stranaka koje samo sebi pripisuju legalitet i legitimitet,a sve druge pri tom iskljucuju. Na ovaj koncept i patriotizam pobudjen na poseban nacin u ovom ratu nitko nema monopol, pa niti nad dokumentima koji su polaziste za novo politicko uredjenje BiH, ma koliko ono bilo dogovor o novom udruzivanju dvaju naroda u Federaciji BiH. Federacija ipak nije federacija etnickih drzava dvaju naroda, pogotovo ne dviju stranaka. Ona je, kako je to i Ustavom precizirano, federacija federalnih jedinica. Ili se mozda iznova radi o presutnom odstupanju od dogovorenoga?"

Politicki proglas opozicijske stranke zavrsavaju obavezivajuci se da ce nastaviti svojim politickim i moralnim kerdibilitetom ukazivati i domacoj i svjetskoj javnosti, odnosno svjetskim relevantnim faktorima da izgradnja Federacije nije niciji monopol i da za taj projekat nitko nije dobio nimalo veci legitimitet od svih drugih demokratskih institucija ili stranaka. I posljednja vijest glasi da pomenutih pet stranaka traze razgovore u Predsjednistvu BiH, ali inzistiraju da u njima ucestvuje iskljucivo pet clanova Predsjednistva koji su se oglasili protiv devijacija u radu policije i vojske, dakle bez Izetbegovica i Ganica. Time petorka iz Predsjednistva, bez obzira na osobne zelje izvlacenja iz "zakuhane kase", ostaje i dalje u poziciji suprostavljenih esdeaovskoj politici.

DRAZENA PERANIC