NAKON OTVARANJA PLAVIH PUTEVA

PUTEVI - OTVORENI, GRAD - ZATVOREN

AIM SARAJEVO, 9.02.95. Otvaranje "plavih puteva" za Sarajevo predstavljalo je jedan od najznacajnijih ispita u implementiranju sporazuma o cevoromjesecnoj obustavi neprijateljstava u BiH. Takvo razmisljanje bar je prezentirano javnosti. Putevi Lukavica - Ilidza i Dobrinja - Butmir otvoreni su najzad 1. februara.

Medjutim, pitanje je da li za vecinu Sarajlija otvaranje puteva danas nesto i znaci. Ove takozvane aerodromske ceste mogu koristiti samo medjunarodne humanitarne organizacije i odredjeni civili. To i ne bi bilo toliko bezznacajno da medjunarodne humanitarne organizacije stvarno imaju sta da unesu u ovaj grad. Primjera radi, UNHCR-u kao glavnom snabdjevacu hranom izgleda da je sasvim dovoljan avionski prevoz za kolicinu pomoci kojom danas raspolaze. Dokaz za to je podatak da je od otvaranja puteva do danas u Sarajevo kopnom uslo tek nekih dvadesetak kamiona natovarenih ogrijevnim drvetom. S druge strane, s Karadzicevim Srbima jos nije postignut dogovor o prolasku humanitarnih konvoja domacih organizacija poput "Merhameta", "Adre", "Karitasa", "La Benevolencije" ili "Dobrotvora", a o komercijalnim konvojima jos uvijek nema niti govora. Upravo stoga predstavnici bosanske vlade danas pokusavaju sa medjunarodnim humanitarcima, prije svega UNHCR-om, sklopiti aranzman po kojem bi se otvorenim putevima koristile i "neovlastene" humanitarne organizacije. Interesantno je da je slican prijedlog upravo UNHCR ponudio bosanskoj vladi samo par mjeseci ranije, no ovi su to odbijali zbog bojazni od eventualnog monopola koji bi UNHCR time mogao dobiti!?

Otvaranje "plavih putova" tako se za domisljatije Sarajlije sveo na odlazak do prigradskih naselja, poput Butmira ili Hrasnice, gdje je hrana jeftinija dva do tri puta u odnosu na sarajevske cijene. Brojka od 2.850 civila i 400 vozila, koji su u prvih sedam dana koristili ove puteve, za ovdasnje prilike zatvorenog grada je impozantna. Medjutim, u odnosu na stvarne potrebe preko 300.000 stanovnika glasvnog grada BiH to jos uvijek ne znaci nista. Ljudi u nepreglednim kolonama satima cekaju svoj termin za prelazak "plavog puta" koji je otvoren dnevno tek cetiri sata. Saobracaj jos uvijek nije dobro organizovan, ceka se po par dana na prelazak (jedno je vozilo u pokusaju da pretekne kolonu skrenulo s puta i nagazilo na postavljenu minu) a kad se kupci vec docepaju Butmira ili Hrasnice koji su za ovu priliku pretvoreni u velike pijace nastaje novi pakao - guzva, lomljava, vriska i strka da se kupi neophodno i stigne na odredjeni termin povratka u Sarajevo.

Za sada samo stanovnici pomenutih prigradskih naselja imaju razloga za zadovoljstvo. Strah da ce im "posao" propasti otvaranjem "plavih puteva" pokazao se kao bezrazlozan. Naprotiv, posao cvate, promet je sve veci. Sarajevskim trgovcima, opet, ne pada na pamet neka veca nabavka robe jer otvoreni putevi ne znace da se i oni njima mogu koristiti, tako da i dalje moraju placati na desetine hiljada maraka za prolazak njihove robe kroz podaerodromski tunel. Sarajevske prodavnice tako su i dalje poluprazne ili s jednolicnom robom, a cijene su tek neznatno opale.

No, i nade onih koji su mislili da ce otvaranje "plavih puteva" znaciti i otvaranje Sarajeva, takoder su se izjalovile. Grad ce, naime, moci napustiti samo oni koji nisu vojni obveznici, a svima ostalima otvorena je mogucnost da se "prosetaju" tek do Hrasnice ali nikako i dalje. Za to "dalje" potrebno je naime mnostvo posebnih odobrenja, poput onog da se predje s jedne opstine u drugu, do poziva za sluzbeni put ili posjetu obitelji koja se mogu dobiti jos uvijek samo uz debele veze.

BORIS JURISIC