NAJAVA GENERALNOG STRAJKA

Sindikalna previranja u Crnoj Gori

Tekst:

Latentni sukob Sindikata i Vlade u Crnoj Gori poprima sve ozbiljnije dimenzije. Dok je zvanicni srpski Sindikat dao punu podrsku posljednjim mjerama vlasti, (zamrzavanje plata i penzija) crnogorski Sindikat je revoltirano objavio da zbog toga ne podrzava mjere ekonomske politike za ovu godinu. Neposredno pred Novu godinu najvisi sindikalni organ u republici usvojio je javni protest "protiv zamrzavanja plata i grubog narusavanja prava sindikata kao socijalnog partnera u drustvu". Istovremeno, Sindikat je zatrazio dalje pregovore oko cijene rada, hitno donosenje novog socijalnog programa, kao i detaljan izvjestaj o toku dosadasnje transformacije vlasnistva u Crnoj Gori. Sve to je zacinjeno posljednjim stavom u kome se kaze da ce "ukoliko Vlada i nadlezni organi ne prihvate saradnju na realizaciji ovih zakljucaka, Vijece Saveza samostalnih sindikata Crne Gore donijeti odluku o stupanju u generalni strajk".

Novogodisnja cestitka u vidu najave generalnog strajka podrazumijevala je obavezu strukovnih sindikata i opstinskih povjerenistava da do kraja januara sprovedu izjasanjavanje clanstva o zakljuccima i ucescu u samom strajku. Na reakcije sindikalne javnosti nije trebalo dugo cekati. Podrske sindikalnih organizacija ubrzo su pocele stizati. Prvi su reagovali sindikati organizovani u vanprivredi. Radnici u crnogorskom obrazovanju i zdravstvu, koji su jos tokom novembra, u znak protesta zbog zamrzavanja plata u vanprivredi, organizovali dvocasovni strajk upozorenja u svojim djelatnostima, objelodanili su svoju podrsku zakljuccima Vijeca i, sta vise, najavili da ce se, bez obzira na odluke drugih sindikata o ucescu u generalnom strajku, sami daljim strajkackim aktivnostima boriti za vece plate u vanprivredi.

Odgovor Vlade uslijedio je polovinom mjeseca. U najkracem, svi zahtjevi sindikata su odbijeni, a za onaj najvazniji, o daljem pregovaranju oko visine najnize cijene rada, kaze se da "predstavlja povratak starim rjesenjima kojima bi se elimisao uticaj trzista i ponovo uvela potpuna kontrola i administriranje privredom". Neuobicajeno znacajna medijska promocija ovih odgovora na sindikalne zahtjeve, medjutim, kao da je jos vise dolila ulje na vatru i povecala zainteresovanost zaposlenih za ozbiljniji sindikalisticki angazman. Predsjednistvu crnogorskog Sindikata nije trebalo mnogo vremena da objavi nezadovoljstvo dobijenim odgovorima.

• Kako to da pregovori oko cijene rada kao sastavni dio kolektivnog ugovaranja predstavljaju administriranje privredom, a zamrzavanje plata i pritisak drzave na vracanje cijena trzisno ponasanje - pita se Budimir Sljivancanin, sekretar Saveza sindikata. "Crnogorski radnici su, objasnjava on dalje, zamrzavanjem plata visestrano pogodjeni. Plate su zaledjene na daleko nizem nivou nego Srbiji, dok su troskovi zivota znacajno veci no tamo. Mi u Sindikatu ne mozemo da prihvatimo ovakvu neravnopravnost."

Predsjednik crnogorskog Sindikata, Danilo Popovic, tvrdi da je upravo Sindikat medju prvima dao podrsku Avramovicevom programu iako se on zasniva na niskim radnickim zaradama.

• Kljucni problem ostvarivanja ovog programa, kaze on, nijesu previsoke plate, vec prevelika poreska opterecenja, odnosno skupa i neefikasna drzava. Statisticki podaci o inflaciji i troskovima zivota, objasnjava Popovic, iz ugla radnicke sirotinje djeluju kao prevara. Jer radnik sve pare trosi na hranu koja najvise poskupljuje, pa ga ne interesuje mnogo sto su pojeftinila trajna potrosna dobra, koja sa postojecom platom ne moze kupiti. Mi smatramo da je neprihvatljivo zamrzavanje plata na nivou koji ne obezbjedjuje ni egzistencijalni minimum. Nase snimanje trzista pokazuje da u ovom trenutku za potrosacku korpu od svega 42 artikla valja izdvojiti 810 dinara. Prosle nedjelje ona je kostala 760 dinara, a pocetkom decembra svega 570. Dakle, samo za hranu cetvoroclanoj porodici je potrebno 18 garantovanih plata, devet najnizih ili gotovo cetiri prosjecne plate. Posto se od plata ne moze prezivjeti, najveci dio stanovnistva egzistenciju obezbjedjuje sivom ekonomijom. Tako je umjesto prava na rad nasim radnicima ostalo pravo na sverc - zakljucuje sindikalni lider.

Ostra reakcija Sindikata na vladine odgovore i sve rasirenija prica o pripremi generalnog strajka kao da su natjerali Djukanovicev kabinet da povuce naredne poteze. Za objasnjenje stavova Vlade, pred Predsjednistvom Sindikata zaduzeni su ministar rada, Branimir Bojanic, ministar industrije i rudarstva, Miodrag Gomilanovic, i Rajko Milovic, prvi covjek sekretarijata za zakonodavstvo. Iako je Bojanic na pocetku prvog sastanka (23. januara) ustvrdio da oni "nijesu dosli da pregovaraju, vec da pokazu spremnost Vlade na komunikaciju sa Sindikatom", tok narednih sastanaka tekao je drugacije. "Komunikacija" je rezultirala najavom izmjene uredbe o zamrzavanju plata, pri cemu se vec suska o podizanju plata za 14,5 odsto i formiranjem neke vrste koordinacionog tijela izmedju Vlade i Sindikata koje ce se ubuduce redovno sastajati radi pracenja ekonomskih i socijalnih kretanja, sto u Sindikatu smatraju uvodom u stvaranje pravog ekonomsko-socijalnog savjeta.

Uslijedila je i kontakt emisija na crnogorskoj televiziji u kojoj su po prvi put pred javnoscu argumente ukrstili predsjednik Vlade, Milo Djukanovic i Danilo Popovic, predsjednik Sindikata. Iako su razgovori u studiju tekli u tolerantnoj atmosferi uzajamnog uvazavanja, saznajemo da je ministar rada Bojanic, nakon emisije, sindikalcima sasuo niz jetkih primjedbi Vlade na politizaciju sindikalnog rada. To se u prvom redu odnosi na razgovore Sindikata sa opozicionim strankama u Crnoj Gori i na dio posljednjeg izvjestaja Tadeusa Mazovjeckog u kome se govori o ugrozavanju sindikalnih prava i sloboda u Crnoj Gori.

Rasprava o organizovanju generalnog strajka se privodi kraju, ali u Sindikatu ne mogu da kazu hoce li ga zaista biti ili ne. Poznavaci prilika u crnogorskom sindikalnom pokretu podsjecaju na narodnu poslovicu po kojoj se od "prazne puske obojica boje" i smatraju da sama sindikalna organizacija nije u stanju da organizuje generalni strajk, ali da je vlast, zbog vrlo teskog socijalnog stanja stanovnistva ozbiljno zabrinuta mogucnoscu da se poziv Sindikata na strajk pretvori u inicijalnu kapislu eksplozije nekontrolisanog narodnog nezadovoljstva. Unutar Sindikata, pak, jastrebovi medju aktivistima, nezadovoljni dominacijom premijera u TV duelu sa sindikalcima, insistiraju na jos zescoj strajkackoj kampanji, dok oni skloniji kompromisu smatraju da je vec sada tokom pregovora postignuto sasvim dovoljno za obustavljanje priprema za najavljeni strajk.
Izmjena uredbe o zamrzavanju plata, najava da ce se ostvariti raniji zahtjev Sindikata za formiranjem ekonomsko socijalnog savjeta u republici i naglo iskazana spremnost vlasti da prihvati razgovore sa sindikalcima, sto se tumaci ostvarenjem zahtjeva za vecim postovanjem sindikalnih prava i sloboda, po ovim tumacenjima bice dovoljan razlog da Vijece na narednoj sjednici, koja se ocekuje tokom prvih dana iduceg mjeseca, odustane od generalnog strajka. No, i jedni i drugi priznaju da je, bez obzira na slatkorjecive nastupe na televiziji, uzajamno nepovjerenje izmedju Vlade i Sindikata vece no ikada ranije i da je dalji tok dogadjaja tesko predvidjati. Da drzava radnicima ne vjeruje potvrdjuje i javni protest sindikata iz Niksica zbog toga sto je Sluzba drzavne bezbjednosti saslusavala sindikalne povjerenike koji su organizovali izjasnjavanje radnika o zakljuccima republickog sindikalnog vijeca.

Sagovornici iz Sindikata upozoravaju, takodje, na jos jednu mogucnost. Da pojedini sindikati bez odluke Saveza o generalnom strajku organizuju strajkove u svojim djelatnostima. Ko od radnika, zapravo u ovo vrijeme moze strajkovati? Gotovo polovina zaposlenih u privredi je na prinudnim odmorima. Oni "strajkuju" vec nekoliko godina i mnogi od njih su se sasvim lijepo snasli na ulici. Onima koji su zaposleni u drzavnoj upravi strajkovanje je zabranjeno, a ostalima u vanprivredi, fakticki, zbog zakonskih odredbi o postovanju minimuma procesa rada - onemoguceno. U javnim preduzecima je, takodje, zakonom uvedeno postovanje minimuma procesa rada prilikom organizovanja strajka, ali s obzirom na monopolisticki karakter ovih preduzeca, socijalni i, prije svega politicki, efekti strajka na zeljeznici, posti ili u elektroprivredi mogu biti vrlo znacajni. Nasi sagovornici upozoravaju da upravo sindikalni lideri medju zeljeznicarima i postarima mogu predstavljati "udarnu pesnicu" radnickog nezadovoljstva, posto svega stotinjak ljudi moze blokirati funkcionisanje citavog sistema. Da su i vlasti svjesne takvih mogucnosti potvrdjuju i informacije da se vec na skolovanju u Beogradu nalazi tridesetak policajaca iz Crne Gore. Skoluju se za masinovodje!

Dragan DjURIC (AIM)