UMIRANJE NACIONALNOG MUZEJA U SARAJEVU

BRISANJE NASEG POSTOJANJA

AIM SARAJEVO, 2.02.95. "Kisa i snijeg u protekloj sedmici su dovrsili ono sto je srpsko granatiranje zapocelo s ciljem unistavanja jednog od najvaznijih muzeja juzne Evrope, Zemaljski muzeja u Sarajevu", zavrsio je svoj izvjestaj iz ovog grada kolega novinar iz "The Daily Telegrapha". Kolega je vjerovatno, kao mnostvo dobronamjernih gostiju Sarajeva, osjetio razumljivu ljudsku tugu zbog umiranja kuce povjesti ove i prethodnih civilizacija. Za gradjane Sarajeva taj je muzej bio prvo razjasnjenje njihova postojanja, spona s prosloscu daleko jasnijom od ove modernisticke "neopatriotske", ali i dokaz da je umijece zajednickog zivljenja od pamtivjeka bilo jedina sudbina ovih prostora.

Zemaljski muzej u Sarajevu, kolosalna gradjevina radjena u neoklasicizmu Carla Parzika jos 1913. godine, zasigurno je jedina ovakva ustanova na svijetu iz koje se kroz razvaline vec trecu godinu vidi nebo, a kroz puste sidove slijevaju kise. Nedavno ce se postici dogovor o opravci muzeja pri cemu je UNPROFOR, navodno, dobio garancije od Karadzicevih bojovnika da nece ometati radove. No, umjesto UN vojnika na obezbjedjenju opravke muzeja, sve sto se od Ujedinjenih nacija na ovoj monumentalnoj gradjevini moze vidjeti su UNHCR folije na razlupanim prozorima i UNESCO-va zastava na ulasku u nju.

Prije rata u ovom su muzeju bili pohranjeni unikati svjetske vrijednosti, a u tri zbirke samo ovog muzeja (etnoloskoj, arheoloskoj i prirodnjackoj) bilo je sakupljeno cak 1.750.000 eksponata. Poredjenja radi, susjedna Hrvatska u svim svojim muzejima u zemlji cuva ukupno 5.000.000 eksponata. Kapije Nacionalnog muzeja u Sarajevu cuvale su, primjerice, iskopine svjetski vaznih nalazista u Bosni, poput figurica crnaca iz Butmira stare 4.500 godina koje i danas predstavljaju nerjesenu enigmu, ali zacjelo govore o multikulturalnosti Bosne jos prije 2.000 godina. Na ovom su tlu u to vrijeme zivjeli Indijci, Gali, Briti, Egipcani, Sirijci, Grci ili Hispanci, prisutne su bile 42 religije i 52 bozanstva. Ovaj je muzej bio i ostao domom jedinog sacuvanog primjerka Hagade, tog starog iluminiranog zidovskog kodeksa spanjolske provenijencije iz XIII i XIV stoljeca. Poznata je operacija iz II svjetskog rata kada su se Nijemci bezuspjesno pokusavali domoci Hagade, no njeno otimanje Sarajevu nije uspjelo ni njima, ali ni posljednjim zavojevacima ovog grada. Hagada je, opet, spasena.

Naime, s pocetka rata u Sarajevu, 6. juna 1992. godine, negdje odmah nakon iseljavanja tadasnje JNA iz kasarne "Marsal Tito", profesor dr Enver Imamovic, direktor Zemaljskog muzeja, s jos nekoliko vojnika Armije BiH i zaposlenih u muzeju, uspio se probiti do muzeja i mjesta gdje se cuvala Hagada. Da su dosli tek koji minut kasnije ne bi zatekli nista jer je voda vec bila do koljena u svim muzejskim prostrorijama. Kako je tom prilikom pored Hagade spaseno jos mnogo vrijednih eksponata, taj se datum uzima kao pocetak spsavanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a taj posao nema zavrsetka. Spasavati ovakav muzej znaci spasavati kulturu jednog naroda, jedne civilizacije, cak i one koja je pozeljela sve ovo da srusi.

Dolje u botanickoj basti Zemaljski muzeja zeleni se krosnja zimzelene Zelenike. Pokraj nje, potkresana i izranjavana gelerima, Panciceva omorika. Potom minike, parocije, kedrovi, japanske tresnje a na koncu cudesni stecci zasticeni vrecama sljunka.

UNPROFOR danas govori o otvaranju, sutra o neotvaranju plavih puteva za Sarajevo. Karadzicevi prije podne potpisu, poslije podne zatvore prolaz. U Sarajevo slijecu vidjene svjetske diplomate, raspravljau o procentima jedne zemlje pa to poslije prepricavaju na Palama gdje ondasnji vlastodrsci osiono odmahuju glavama. U Hercegovini racunaju, ne kako izgraditi mir, vec kako od svakog komadica hrane koji ulazi u BiH izvuci marku za svoj dzep na nekim samoniklim carinarnicama ili prigrabiti sto vecu "svoju zemlju". A svi ZAJEDNO umiremo sa ZAJEDNICKIM Zemaljskim muzejom. Kada je pomenuti kolega s pocetka teksta napisao da je muzej zavrsio svoj zivotni vijek, je li i on silazio u podrum ove gradjevine i bespomocan u strahu stajao pred camcem starim 13.000 godina koji se nezadrzivo raspada?

MIRSADA BOSNO