OBILJEZAVANJE HILJADUDNEVNE OPSADE GRADA

Sarajevo Jan 30, 1995

SARAJEVO OPOMINJE

AIM SARAJEVO, 29.1.95. Istorija se, uz pomoc ljudi koji jos jednom tvrde da "nisu znali", na najgori nacin poigrala datumima - obiljezavanje pedesetogodisnjice zatvaranja kapija Ausvica podudara se s tuznom obljetnicom 1.000 dana opsade Sarajeva. Prilikom svoje bozicne posjete Sarajevu, 1993. godine, pariski nadbiskup kardinal Lustiger, djete Ausvica, rekao je: "Ono sto mi se ovdje u Sarajevu ucinilo najtragicnijim, proistice iz sjecanja na Ausvic. Tamo smo se nadali, tamo smo cekali da neko dodje i vidi istinu i saopsti je svijetu. Bio bi to kraj patnji. Ovdje je stotine novinara iz svijeta, svi sve znaju i nista. Ovdje je na ulicama grada ta vojska koju smo mi u Ausvicu cekali, voze se u bijelim tenkovima i oklopnim kolima, a vas logor niko ne otvara..."

Upravo tako. Sarajevske dveri niko ne otvara vec 1.000 dana. U opkoljenom gardu, u kojem su hiljade uoucenih granata odnjele preko 10.000 zivota, 1.500 djecijih, i osakatile preko 60.000 ljudi, uporedo s vojnom opsadom Karadzicevih Srba traje i ona unutrasnja, svjesno nametnuta od ovdasnjih vlastodrzaca. Sarajlije - specificnu ljudisku vrstu koja izdrzava najcesce bez hrane, vode struje, plina - na ovu su tuznu i po sve nas sramotnu obljetnicu dosli su da posjete mnoge uvazene persone kulturnog, politickog i uopce drustvenog zivota s ovih nasih, ali i evropskih prostora. Evropski parlamentarci, publiciste, filozofi, politicari, redatelji, gradonacelnici, humanitarci ili umjetnici, sletili su na par dana u Sarajevo koje im je, zauzvrat, pokusalo u to kratko vrijeme predstaviti sebe onokvo kakvo uistinu jeste ali i onakvo kakvo ga je rat izmucio.

Prvog se dana pristigloj sviti obratio gradonacelnik Sarajeva Tarik Kupusovic rekavsi, izmedju ostalog, da je "za nas Vas dolazak u hiljadu dana opkoljeni grad mnogo vise od susreta, jer nas uvjerava da ima onih koji nece dozvoliti da ovaj grad bude izolovano ostrvo bola i patnji, daleko od ociju i srca svijeta", te da nam vidjeni gosti ulijevaju "novu snagu i samopuzdanje da istrajemo u odbrani univerzalnih principa moderne civilizacije". Potom ce prisutni od sarajevskog gradonacelnika dobiti lekciju o ljepoti zivljenja zajedno, tacnije o necemu sto mnogi od njih nemogu vidjeti ni u svojim sredinama: "Ovaj je grad vec pola milenija istinski susret naroda, religija, kultura i obicaja. Ali, specificna ljepota lezi u tome sto on nije prosti zbir razlicitog. Ovdje se razlicito pretace u univerzalno koje ne gubi miris posebnog. Vi cete sresti i ljepse dzamije, i monumentalnije katedrale, i blistavije pravoslavne crkve, i raskosnije jevrejske sinagoge, ali nigdje u svijetu, ni u jednom gradu nase planete, necete sresti sve cetirir bogomolje udaljene samo koju stotinu metara jednu od druge." Drugi su dan gosti Sarajeva obilazili grad: bolnica Kosevo, koja se grije svaki drugi dan; prinudna nova gradsja groblja u pakovima i pomocnom stadionu "Kosevo"; naselje Sokolje na prvoj liniji razgranicenja gdje su puskaranja iz rovova svakodnevica tamosnjih zitelja Sarajeva, a onda prisustvovali istovremenim molitvama za mir u cetiri sarajevske bogomolje. Za njih je u hotelu "Holiday Inn" odrzana zavsna prezentacija projekta o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu te predocen materijal "Deklaracije o jedinstvenom i nepodjeljenom gradu" s potpisima 401.805 osoba, od cega je 220.500 gradjana iz 52 zemlje Evrope i svijeta. Bivsi sarajevski gradonacelnik Salko Selimovic povjerio im je da ce se sav "materijal, uvezan u 50 knjjiga, predociti B.B.Galiju, B. Klintonu, clanovima kontaktne skupine, EZ i Savjetu Evrope kako bismo im jos jednom dali do znanja sta zelimo i kako hocemo da zivimo." Odsustvo stranih kolega na ovoj manifestaciji, domaci su novinari prokomentirali rijecima:"Za njih je dobra vijest iz sarajeva samo - losa vijest, i da se ovdje kojim slucajem prezentiraju podaci kako gradjani Sarajeva NE ZELE zivjeti zivjeti zajedno, bio bi ih pun grad."

U okviru programa obiljezavanja 1.000 dana opsade odrzan je i kolokvij pod nazivom "Zivot Sarajevu - za buducnost svijeta", ciji je cilj bio podsticanje cjelokupne medjunarodne javnosti na odlucujuce zauzimanje stava oko Sarajeva, ali ne samo ovog vec i svih gradova koji svoju buducnost zasnivaju na multikulturalnosti. Na tom ce kolokviju Predrag Matvejevic istaci:

  • Spustivsi se vojnim avionom na aerodrom i ugledavsi izmucena lica mojih prijatelja iz ovoga grada zaplakao sam i nisam krio suze. Onaj koji hoce ovdje da govori i kaze sve ono sto smatra vaznim, solidarizirajuci se s onima koji trpe najduzu opsadu koju je zabiljezilo stoljece, taj mora svoj govor izvuci iz jedne klopke u koju upadamo mi koji govorimo. Nas govor upada u klopku izmedju uvrede i izdaje. Svaka kriticka rijec koja se tice vlastite nacije, jedne od nacije koja ovdje zive, je izdaja. Zato sto je kriticka. Svaka kriticka rijec o drugoj naciji je uvreda. Upravo taj nacin govora sprecava da se kaze prava istina o onome sto je sve krivo za ovaj rat i ko je sve kriv. Na nesrecu, projekti rata pojavili su se u nacionalnim kulturama sakrivajuci se iza neprikosnovenog prava na nacionalnu kulturu. Postoje segmenti nacionalne kulture koji se pretvaraju u ideologiju nacije. I u okviru ideologije nacije pojavili su se projekti osvajanja, pobjede... A jedina pobjeda koja vrijedi je pobjeda onih koji se brane. Sarajevo je izvojevalo tu moralnu pobjedu i to je jedina osnova na kojoj se moze graditi dalji suzivot.

Progovorili su i drugi gosti trodnevnog sarajevskog obiljezavanja zajednicke hiljadudnevne tragedije.

  • Kemal Bajsak, gradonacelnik Izmira: "Mada sam citao u stampi i gledao posredstvom TV slike iz Bosne, nisam vjerovao da je ovako. Covjek treba da vidi i dozivi pa da shvati sta se desilo. To TV ne moze da prenese. Nema niti jedan prozor u ovom gradu citav. Nisam vjerovao da je ovako! Ovo Sarajevo nije staro Sarajevo koje pamtim!"

  • Slavko Linic, gradonacelnik Rijeke: "Moj susret sa sarajevom bio je vise sok nego ugodan susret. Cak i na samom aerodromu, a kada sam vidio grad... Cesto sam prije boravio u Sarajevu. To je zbilja jedan od lijepih gradova koji covjeku ostaje u sjecanju i kojemu se uvijek rado vraca. Sada ovdje ne vidim nista citavo, a sve vrijeme se covjek nada da nije tako tragicno. Nazalost, gore je nego tragicno. U sarajevu, opet, mozemo sresti ljude sa svih strana, svih kontinenata. Koliko god me je sve drugo razalostilo, toliko su me ljudi odusevili. Mislim da nema ljudskih granica, da covjek moze pobjediti sve."

  • Sergio Gambini, gradski savjetnik Riminija: "Sarajevo je problem citave evrope. U njemu se prije rata mogao vidjeti suzivot svih nacija, svih religija. Opsada sarajeva je i opsada takvog nacina zivota. To je opsada ideje koja je odlucujuca za buducnost Evrope. Dosao sam ovdje da bih ljudima u Riminiju prenjeo kako je ovdje. Evropa ne radi nista. Zelim da ljudi Riminija shvate na koji nacin mogu pomoci Sarajevu. Jer, pomazuci ljudima u Sarajevu, pomazemo sami sebi."

  • Semi Bora, gradonacelnik Lefkoze, Sjeverni Kipar: "Mi smo imali tezak period u ratu 1963. godine, pa tako izvrsno razumijemo gotovo sve kroz sto prolaze stanovnici sarajeva. Znam da nije ugodan osjecaj biti u ratu, ali vi morate zastititi svoj identitet, svoje postojanje na zemlji."

  • Paskval Mirgal Mira, gradonacelnik Barselone: "Sarajevo je simbol za sve nas, za sve gradove u Evropi i svijetu. Ako Sarajevo izgubi svoju bitku, gubimo svi. Ako ne mozemo vise pomoci, mozemo bar doci i reci - ovo je nas grad!"

  • Franco Milieti, gradonacelnik Kolenja, prvog grada koji se bratimio sa Sarajevom: "Djeca iz Kolenja pisu djeci Sarajeva, i ti kontakti neprekidno traju. Pisma smo pokazivali i u sjedistu Evropskog parlamenta, a djeca Kolenja su isla u Zenevu da mole za mir predsjednike Milosevica, Tudjmana i Izetbegovica."

Ucesnici cjelokupne parade imali su priliku vidjeti i izlozbu improviziranih pomagala za prezivljavanje, poput peci napravljenih od kojekakvih kanti, starih bojlera ili sporeta, sanjke za teglenje vode, kolica za vucu od drvenih i plasticnih gajbi za kruh, lampe i svijece od limenki i voska... Posluzeni su, naravno, svim "ratnim specijalitetima" od rize, makarona, lece, mlijeka u prahu ili caja od trava ubranih po rijetkim zelenim dijelovima Sarajeva. Medjutim, gorak ukus ostavilo je saznanje o tihom bojkotu manifestacije od strane gotovo kompletnog drzavnog vrha BiH. Za vrijeme obiljezavanja 1.000 dana opsade Sarajeva, Alija je Izetbegovic krenuo u obilazak slobodnih teritorija, gdje ce (u Zenici) proslavljati dvogodisnjicu 7. muslimanske brigade, te postrojavati mlade ljude s nacionalno- vjerskim obiljezjima na uniformama koji u horu izvikuju "Allahu egber". Naravno, to je isti onaj drzavnik koji se na medjunarodnoj sceni zalaze za cjelovitu, multikulturnu i multinacionalnu BiH. Cini se, ipak, kako je izmedju obiljezavanja 1.000 dana opsade i borbe za multietnicko Sarajevo te posjete, odboru SDA tuzlansko-podrnjskog kantona, Izetbegovic presudio kako je ovo drugo za njega daleko bitnije.

MIRSADA BOSNO