OBILJEZAVANJE HILJADUDNEVNE OPSADE GRADA
SARAJEVO OPOMINJE
AIM SARAJEVO, 29.1.95. Istorija se, uz pomoc ljudi koji jos jednom tvrde da "nisu znali", na najgori nacin poigrala datumima - obiljezavanje pedesetogodisnjice zatvaranja kapija Ausvica podudara se s tuznom obljetnicom 1.000 dana opsade Sarajeva. Prilikom svoje bozicne posjete Sarajevu, 1993. godine, pariski nadbiskup kardinal Lustiger, djete Ausvica, rekao je: "Ono sto mi se ovdje u Sarajevu ucinilo najtragicnijim, proistice iz sjecanja na Ausvic. Tamo smo se nadali, tamo smo cekali da neko dodje i vidi istinu i saopsti je svijetu. Bio bi to kraj patnji. Ovdje je stotine novinara iz svijeta, svi sve znaju i nista. Ovdje je na ulicama grada ta vojska koju smo mi u Ausvicu cekali, voze se u bijelim tenkovima i oklopnim kolima, a vas logor niko ne otvara..."
Upravo tako. Sarajevske dveri niko ne otvara vec 1.000 dana. U opkoljenom gardu, u kojem su hiljade uoucenih granata odnjele preko 10.000 zivota, 1.500 djecijih, i osakatile preko 60.000 ljudi, uporedo s vojnom opsadom Karadzicevih Srba traje i ona unutrasnja, svjesno nametnuta od ovdasnjih vlastodrzaca. Sarajlije - specificnu ljudisku vrstu koja izdrzava najcesce bez hrane, vode struje, plina - na ovu su tuznu i po sve nas sramotnu obljetnicu dosli su da posjete mnoge uvazene persone kulturnog, politickog i uopce drustvenog zivota s ovih nasih, ali i evropskih prostora. Evropski parlamentarci, publiciste, filozofi, politicari, redatelji, gradonacelnici, humanitarci ili umjetnici, sletili su na par dana u Sarajevo koje im je, zauzvrat, pokusalo u to kratko vrijeme predstaviti sebe onokvo kakvo uistinu jeste ali i onakvo kakvo ga je rat izmucio.
Prvog se dana pristigloj sviti obratio gradonacelnik Sarajeva Tarik Kupusovic rekavsi, izmedju ostalog, da je "za nas Vas dolazak u hiljadu dana opkoljeni grad mnogo vise od susreta, jer nas uvjerava da ima onih koji nece dozvoliti da ovaj grad bude izolovano ostrvo bola i patnji, daleko od ociju i srca svijeta", te da nam vidjeni gosti ulijevaju "novu snagu i samopuzdanje da istrajemo u odbrani univerzalnih principa moderne civilizacije". Potom ce prisutni od sarajevskog gradonacelnika dobiti lekciju o ljepoti zivljenja zajedno, tacnije o necemu sto mnogi od njih nemogu vidjeti ni u svojim sredinama: "Ovaj je grad vec pola milenija istinski susret naroda, religija, kultura i obicaja. Ali, specificna ljepota lezi u tome sto on nije prosti zbir razlicitog. Ovdje se razlicito pretace u univerzalno koje ne gubi miris posebnog. Vi cete sresti i ljepse dzamije, i monumentalnije katedrale, i blistavije pravoslavne crkve, i raskosnije jevrejske sinagoge, ali nigdje u svijetu, ni u jednom gradu nase planete, necete sresti sve cetirir bogomolje udaljene samo koju stotinu metara jednu od druge." Drugi su dan gosti Sarajeva obilazili grad: bolnica Kosevo, koja se grije svaki drugi dan; prinudna nova gradsja groblja u pakovima i pomocnom stadionu "Kosevo"; naselje Sokolje na prvoj liniji razgranicenja gdje su puskaranja iz rovova svakodnevica tamosnjih zitelja Sarajeva, a onda prisustvovali istovremenim molitvama za mir u cetiri sarajevske bogomolje. Za njih je u hotelu "Holiday Inn" odrzana zavsna prezentacija projekta o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu te predocen materijal "Deklaracije o jedinstvenom i nepodjeljenom gradu" s potpisima 401.805 osoba, od cega je 220.500 gradjana iz 52 zemlje Evrope i svijeta. Bivsi sarajevski gradonacelnik Salko Selimovic povjerio im je da ce se sav "materijal, uvezan u 50 knjjiga, predociti B.B.Galiju, B. Klintonu, clanovima kontaktne skupine, EZ i Savjetu Evrope kako bismo im jos jednom dali do znanja sta zelimo i kako hocemo da zivimo." Odsustvo stranih kolega na ovoj manifestaciji, domaci su novinari prokomentirali rijecima:"Za njih je dobra vijest iz sarajeva samo - losa vijest, i da se ovdje kojim slucajem prezentiraju podaci kako gradjani Sarajeva NE ZELE zivjeti zivjeti zajedno, bio bi ih pun grad."
U okviru programa obiljezavanja 1.000 dana opsade odrzan je i kolokvij pod nazivom "Zivot Sarajevu - za buducnost svijeta", ciji je cilj bio podsticanje cjelokupne medjunarodne javnosti na odlucujuce zauzimanje stava oko Sarajeva, ali ne samo ovog vec i svih gradova koji svoju buducnost zasnivaju na multikulturalnosti. Na tom ce kolokviju Predrag Matvejevic istaci:
- Spustivsi se vojnim avionom na aerodrom i ugledavsi izmucena lica mojih prijatelja iz ovoga grada zaplakao sam i nisam krio suze. Onaj koji hoce ovdje da govori i kaze sve ono sto smatra vaznim, solidarizirajuci se s onima koji trpe najduzu opsadu koju je zabiljezilo stoljece, taj mora svoj govor izvuci iz jedne klopke u koju upadamo mi koji govorimo. Nas govor upada u klopku izmedju uvrede i izdaje. Svaka kriticka rijec koja se tice vlastite nacije, jedne od nacije koja ovdje zive, je izdaja. Zato sto je kriticka. Svaka kriticka rijec o drugoj naciji je uvreda. Upravo taj nacin govora sprecava da se kaze prava istina o onome sto je sve krivo za ovaj rat i ko je sve kriv. Na nesrecu, projekti rata pojavili su se u nacionalnim kulturama sakrivajuci se iza neprikosnovenog prava na nacionalnu kulturu. Postoje segmenti nacionalne kulture koji se pretvaraju u ideologiju nacije. I u okviru ideologije nacije pojavili su se projekti osvajanja, pobjede... A jedina pobjeda koja vrijedi je pobjeda onih koji se brane. Sarajevo je izvojevalo tu moralnu pobjedu i to je jedina osnova na kojoj se moze graditi dalji suzivot.
Progovorili su i drugi gosti trodnevnog sarajevskog obiljezavanja zajednicke hiljadudnevne tragedije.
Kemal Bajsak, gradonacelnik Izmira: "Mada sam citao u stampi i gledao posredstvom TV slike iz Bosne, nisam vjerovao da je ovako. Covjek treba da vidi i dozivi pa da shvati sta se desilo. To TV ne moze da prenese. Nema niti jedan prozor u ovom gradu citav. Nisam vjerovao da je ovako! Ovo Sarajevo nije staro Sarajevo koje pamtim!"
Slavko Linic, gradonacelnik Rijeke: "Moj susret sa sarajevom bio je vise sok nego ugodan susret. Cak i na samom aerodromu, a kada sam vidio grad... Cesto sam prije boravio u Sarajevu. To je zbilja jedan od lijepih gradova koji covjeku ostaje u sjecanju i kojemu se uvijek rado vraca. Sada ovdje ne vidim nista citavo, a sve vrijeme se covjek nada da nije tako tragicno. Nazalost, gore je nego tragicno. U sarajevu, opet, mozemo sresti ljude sa svih strana, svih kontinenata. Koliko god me je sve drugo razalostilo, toliko su me ljudi odusevili. Mislim da nema ljudskih granica, da covjek moze pobjediti sve."
Sergio Gambini, gradski savjetnik Riminija: "Sarajevo je problem citave evrope. U njemu se prije rata mogao vidjeti suzivot svih nacija, svih religija. Opsada sarajeva je i opsada takvog nacina zivota. To je opsada ideje koja je odlucujuca za buducnost Evrope. Dosao sam ovdje da bih ljudima u Riminiju prenjeo kako je ovdje. Evropa ne radi nista. Zelim da ljudi Riminija shvate na koji nacin mogu pomoci Sarajevu. Jer, pomazuci ljudima u Sarajevu, pomazemo sami sebi."
Semi Bora, gradonacelnik Lefkoze, Sjeverni Kipar: "Mi smo imali tezak period u ratu 1963. godine, pa tako izvrsno razumijemo gotovo sve kroz sto prolaze stanovnici sarajeva. Znam da nije ugodan osjecaj biti u ratu, ali vi morate zastititi svoj identitet, svoje postojanje na zemlji."
Paskval Mirgal Mira, gradonacelnik Barselone: "Sarajevo je simbol za sve nas, za sve gradove u Evropi i svijetu. Ako Sarajevo izgubi svoju bitku, gubimo svi. Ako ne mozemo vise pomoci, mozemo bar doci i reci - ovo je nas grad!"
Franco Milieti, gradonacelnik Kolenja, prvog grada koji se bratimio sa Sarajevom: "Djeca iz Kolenja pisu djeci Sarajeva, i ti kontakti neprekidno traju. Pisma smo pokazivali i u sjedistu Evropskog parlamenta, a djeca Kolenja su isla u Zenevu da mole za mir predsjednike Milosevica, Tudjmana i Izetbegovica."
Ucesnici cjelokupne parade imali su priliku vidjeti i izlozbu improviziranih pomagala za prezivljavanje, poput peci napravljenih od kojekakvih kanti, starih bojlera ili sporeta, sanjke za teglenje vode, kolica za vucu od drvenih i plasticnih gajbi za kruh, lampe i svijece od limenki i voska... Posluzeni su, naravno, svim "ratnim specijalitetima" od rize, makarona, lece, mlijeka u prahu ili caja od trava ubranih po rijetkim zelenim dijelovima Sarajeva. Medjutim, gorak ukus ostavilo je saznanje o tihom bojkotu manifestacije od strane gotovo kompletnog drzavnog vrha BiH. Za vrijeme obiljezavanja 1.000 dana opsade Sarajeva, Alija je Izetbegovic krenuo u obilazak slobodnih teritorija, gdje ce (u Zenici) proslavljati dvogodisnjicu 7. muslimanske brigade, te postrojavati mlade ljude s nacionalno- vjerskim obiljezjima na uniformama koji u horu izvikuju "Allahu egber". Naravno, to je isti onaj drzavnik koji se na medjunarodnoj sceni zalaze za cjelovitu, multikulturnu i multinacionalnu BiH. Cini se, ipak, kako je izmedju obiljezavanja 1.000 dana opsade i borbe za multietnicko Sarajevo te posjete, odboru SDA tuzlansko-podrnjskog kantona, Izetbegovic presudio kako je ovo drugo za njega daleko bitnije.
MIRSADA BOSNO