TUDjMANOVO PRESLAGIVANJE KOCKICA

AIM, ZAGREB, 22.1.1995. Cinjenica da direktor Hrvatske televizije, Antun Vrdoljak, u novogodisnjoj noci, u zagrebackom hotelu "Intercontinental" nije po obicaju zabavljao hrvatskog predsjednika dr. Franju Tudjmana, pricajuci mu viceve, mogla je biti znakovita, no nije morala znaciti ni nista posebno. Na doceku Nove godine s predsjednikom nije bilo ni Hrvoja Sarinica, Janka Bobetka, Franje Gregurica... Ali, navodno predsjednikov zestok verbalni duel, koji je ranije izbio zbog Vrdoljakovog odbijanja da se makne s mjesta "zvonara" u "katedrali hrvatskog duha" dobio je svoj epilog dvadesetak dana kasnije: Vrdoljak je svoj odlazak s HTV-a, o kojem se govorkalo vec dulje vrijeme, obznanio sam, pozvavsi se u glavni televizijski Dnevnik. Objasnio je to ne kao ostavku, vec kao zahtjev za neproduzenjem mandata, najavivsi usput kako ce snimati filmove i posvetiti se borbi protiv droge, sto mu je u posljednje vrijeme - samo on zna zbog cega - postala opsesija.

Gledatelji Dnevnika, iste su veceri imali prilike vidjeti jos jednu znakovitu informaciju: drzavni poglavar svih "Hrvatica i Hrvata", primio je naime, predsjednika Vlade Nikicu Valentica, koga je, tom prigodom - lijepo se vidjelo na televiziji - ocinski uhvatio za ruku, davsi mu podrsku da i dalje ostane na celu vlade. Drzavna agencija Hina bila je, tom prigodom, ovlastena da javi, kako ce Valentic, prije zasjedanja Sabora (cija prva ovogodisnja sesija pocinje u srijedu) "predloziti popunu novih ministarstava i rjesenje za ostala kadrovsko-organizacijska pitanja".

Dvije vijesti - ona o odlasku Vrdoljaka i druga o o(p)stanku Valentica - koje, naoko, jedna s drugom nista nemaju, kao da potvrdjuju nagadjanja da Tudjman sprema novu ekipu za poslove koje ce valjati obaviti nakon odlaska snaga UNPROFOR-a, ako plavci do

1. ozujka doista spakiraju svoje kofere. Naime, Tudjmanova odluka da UNPROFOR-u kaze "go home" bez obzira bila ona nepromjenjiva, ili ce se u posljednji cas popustiti u zamjenu za neki novi, hrvatskim zeljama prilagodjeniji mandat, naglo mu je podigla popularnost. Sada, kad je - barem za neko vrijeme - lisen straha da bi mu oporba mogla doci iza ledja, Tudjman je vjerojatno odlucio zaigrati na slicnu kartu koju je povukao pocetkom rata 1991. formiravsi Vladu demokratskog jedinstva na celu s umjerenim dr. Franjom Greguricem. Ta je Vlada, po mnogim ocjenama bila najbolja koju je Hrvatska u svojoj cetvorogodisnjoj povijesti imala i zahvaljujuci upravo njoj, izvukla se iz rata relativno uspjesno. Kasnije i prijasnje hrvatske Vlade, iskljucivo sastavljene od pripadnika vladajuceg HDZ-a bile su manje uspjesne, s mozebitnom iznimkom upravo Valenticeve.

Tudjman je vjerojatno shvatio da njegova uvjeravanja svijetu, ali i Srbima u "krajini" kako otkazivanje UNPROFOR-u ne znaci istodobno i najavu vojnog pohoda na okupirana podrucja, nece biti dovoljno uvjerljiva ne rijesi li se ljudi koji ne mogu iznijeti teret mirne reintegracije UNPA podrucja. Vrdoljak je nedvojbeno jedan od ljudi koji ce tu zrtvu morati platiti medju prvima - televizija je, naime, u drzavama "mlade demokracije" mozda i najvazniji stub vladajuceg sistema. Ostanak Valentica, na nacin kako je to prezentirano javnosti - uz svesrdni blagoslov hrvatskog drzavnog poglavara - takodjer je znakovit Tudjmanov manevar kojim je zelio ojacati premijerovu poziciju. Najavljivalo se naime da ce Valentic - ponajvise zbog zdravlja - napustiti kormilo Vlade, ali je Tudjmanov pritisak da ostane, ocito imao dobar terapeutski ucinak. Ako je Tudjman otvorio prostor Valenticu da doista moze rekonstuirati Vladu po vlastitim zeljama, pa je mozda i garnirati ponekim ministrom iz redova oporbe, ona bi mogla poprimiti odlike vec vidjenog Greguricevog modela iz sredine 1991.

Valentic je, u vise navrata najavljujuci svoj odlazak, uz zdravstvene tegobe ocito imao i razloga druge vrste. Vlada je morala zadovoljiti Tudjmanovu zelju da balansiranjem izmedju lijeve i desne frakcije unutar HDZ-a ostvari kakvu-takvu ravnotezu unutar vladajuce stranke, koja je nakon odlaska Mesica i Manolica, bila na poprilicnim iskusenjima. Ako je odlazak Vladimira Seksa iz Vlade u Sabor (o cemu je ovih dana ponesto u beogradskom "Telegrafu" progovorio Stjepan Mesic) bio prvi znak Tudjmanova popustanja Valenticu, sada je prilika da se ona definitivno preuredi po premijerovom ukusu. Za to postoje i dobre okolnosti - neke su preinake uradjene u hodu (raniji odlazak Vesne Girardi Jurkic, Ivana Tarnaja, Zlatka Tomcica, te najavljeni put sadasnjeg ministra rada i socijalne skrbi Paraca u fotelju Antuna Vrdoljaka) i ocito bez odredjenog koncepta. Sada je, medjutim, prilika Valentica da ucini novi iskorak.

Ojacan oreolom odlucnog drzavnika koji je rekao svoje povijesno "NE" UNPROFOR-u (na nacin kako je to Tito svojedobno ucinio s Informbiroom, a nesto manje efikasno Racan s Milosevicem), Tudjman sada vise ne mora toliko brinuti o odnosu snaga unutar vlastite stranke. Tudjmanovim otkazom UNPROFOR-u oporba je naime toliko oslabila, da je posve sigurno kako do nekakvih novih spektakularnih stranackih transfera na stetu HDZ-a (u mjeri da u pitanje dodje njena parlamentarna vecina), ne moze doci. Naprotiv, moze se govoriti o "ireverzibilnom" ozracju, u kojem se HDZ vise ne bi morao zadovoljiti drugorazrednim oporbenjackim prebjezima (pompezno obznanjen slucaj otpadnika iz redova Hrvatske seljacke stranke), vec i ponekim oporbenjakom iz saborskih klupa (najvjerojatniji prelazak u HDZ dojucerasnjeg pretendenta na nekadasnje mjesto dr. Savke Dabcevic-Kucar u Hrvatskoj narodnoj stranci, Ivice Vrkica).

Tudjman ce, u to nema sumnje, narednih tjedana biti izvrgnut sve snaznijem medjunarodnom pritisku da na neki nacin promijeni svoju odluku o odlasku plavih kaciga iz Hrvatske. Ako je u njemu doista sazrela odluka da "krajinu" reintegrira mirnim putem, a da manevar s otkazom zastitnim snagama UN iskoristi sto bolje kako bi iskamcio jos uvijek ustupak medjunarodne zajednice, jasno je da ce morati osvjeziti svoj vladajuci tim.

Neki ce, poput Vladimira Seksa, covjeka nepogresivog instikta za vrijeme i promjene koje dolaze, ovih dana na konferenciji za novinare, cini se odrzane samo zbog te recenice, reci da "opredjeljenje za mirnu reintegraciju ne skriva hrvatske ratne zelje". Tudjman ni ranije - u slicnim prilikama, kad mu je to unutrasnjopoliticka pozicija dopustala - nije pokazivao preveliku sentimentalnost (odlazak Manolica, Mesica, Degoricije to najbolje potvrdjuje) prema nekim svojim "nezamjenjivim" suradnicima. Uostalom, to i mora biti odluka vladara na ovim prostorima (od Tita do Milosevica), ukoliko zele opstati u uvijek vrucoj fotelji vlasti.

Uskakanje u mirnodopski vlak kojim Tudjman zeli iz Zagreba u Split

• dakako via Knin - primjetno je vec i kod onih kojima nije odvise na srcu mirno, pa makar i s vremenskom zadrskom, reintegrirana "krajina". Tako ce Branimir Glavas, osjecko- baranjski zupan (za kojeg se ovih dana ponovno govori kao o covjeku s Tudjmanove liste za "odstrel"), nesumnjivi pripadnik desne struje unutar HDZ-a, svojim posljednjim tvrdim istupima dodati i nesto blazih tonova. Glavas ce, naime, vise puta proteklih dana, sto na televiziji, sto u novinama, ponoviti uvjete za opstanak UNPROFOR-a. Po njemu to je izlazak plavih kaciga na medjunarodno priznate granice Republike Hrvatske, otvaranje zeljeznicke pruge Zagreb - Knin - Split i Zagreb - Beograd, te pocetak povratka prognanika svojim kucama. Je li Glavaseva ponuda "uvjeta" pod kojima je UNPROFOR-u moguce produziti boravisnu vizu, njegovo kupovanje karte za mirnodopski Tudjmanov vlak, ili je to nalog s vrha da se iz "baze" zapocne omeksavanje koje ce postupno ici i prema vrhu, bit ce vidljivo uskoro.

Treba se strpiti nekoliko dana dok se vidi kakve ce promjene u Vladi uciniti Valentic, kao i to je li Vrdoljakov odlazak doista stvaran, ali i tko ce biti njegov nasljednik. U pitanju je mozda samo malo pomicanje kockica unutar hrvatskog kadrovskog mozaika, no dovoljno veliko za rjesenje jednog krupnog pitanja: ceka li Hrvatsku novi rat, ili dugo strpljivo pregovaranje na putu do konacne reintegracije svojih okupiranih podrucja.

DRAGO HEDL