PROHIBICIJA TRESE HRVATSKU

AIM, ZAGREB, 21.1.1995. Prije tri godine u hrvatski politicki rjecnik na velika se vrata usuljala frazetina "duhovna obnova". Svi su kao papagaji ponavljali potrebu obnove, sto ju je, ka i u slicnim kampanjama, inaugurirao predsjednik Tudjman, a da zapravo gotovo nitko nije sustavno objasnio sto se pod tim pojmom misli. Znalo se jedino sto se nece, a to je ono sto je bio sistem vrijednosti u vremenu "polustoljetnog mraka". Znalo se da se ne zeli ateizam i marksizam, ali cime sve to skupa zamijeniti bilo je maglovito. Makar na prvi pogled, jer iz tog muteza isplivala je gotovo kompletna revizija obrazovanja, pri cemu je primat dobilo retusiranje povijesti, a umjesto marksizma sada je u skole uveden vjeronauk. Popovi su poceli skropiti svaki kamen temeljac, svaku presjecenu vrpcu, a onaj crni dio hrvatske proslosti najednom je poceo mijenjati boje, postepeno je preko sive dobijao bijelu. Moralnu obnovu neki su, naime, shvatili kao povratak necemu sto u hrvatskom narodu nikada nije bilo dominantno, pa je tako najednom antifasizam postao baukom i sramotom, a na ocigled vlasti, kojoj je na celu jedan partizanski general, sruseno je nekoliko tisuca antifasistickih spomenika iz Drugog svjetskog rata.

Razni vukojevici, dzodani, susci, krpine i slicne spodobe na celu s ideologom novog hrvatskog covjeka dr. Hrvojem Sosicem postepeno su Hrvatsku vracali toliko daleko da prijeti opasnost da se nadje tamo gdje nikada nije ni bila. A citav taj posao obavljen je u ime jedne velike opsjene, u ime fikcije o nekakvom povratku gradjanskim vrijednostima, gradjanskoj demokraciji koja u Hrvatskoj gotovo da i nije postojala niti ima tradiciju, sto uostalom i jeste osnovni problem svih drzava i naroda na prostorima bivse Jugoslavije. Jer kako obnoviti nesto cega nije bilo?

No, nazalost sve te hrvatske mjene i njen nagli odlazak u desno, cemu je dobrano kumovao i rat, nije imao tko zaustaviti, vec naprotiv stjece se dojam da je, pored onoga sto je donijela stihija nacionalne revolucije, mnogo toga bilo planirano i diktirano sa najvisih mjesta vlasti, uz pristanak samog Tudjmana, kojemu su nacionalni agregati, bez obzira koliko oni prelazili u nacionalizam, sovinizam i eksluzivizam, bili potrebni da bi drzavu drzao spremnom.

Za Hrvatsku se tako danas ni u kom slucaju ne moze reci da je naci ili fasisticka drzava, kako to znaju reci neki ekstremni ljevicari a la Branko Horvat, ili pak grupa okupljena oko casopisa "Erazmus", ali znacajne tendencije svojim intenzitetom mogu okrenuti zemlju i u tom pravcu. Naime, kada bi, recimo, Horvat, bio u pravu onda se on ne bi slobodno setao Zagrebom, vec bi bio negdje u logoru ili pod zemljom sa metkom u celu ili potiljku. Ali, iako ni hrvatsko zakonodavstvo, pa ni praksa, bez obzira na brojnost naci-ekscesa, pa i postojanja naci-partija i novina, ne daju za pravo za takvu ostru definiciju hrvatskog drustva, onda sasvim sigurno stoji ocjena da je ono ovog trenutka totalitarno, sa mnogim pretpostavkama da taj i takav totalitarizam dobije i ideoloski predznak najgore vrste.

O svemu tome govore i neke najnovije tendencije, akcije i kampanje koje bi trebale biti nastavak ili ozivljavanje pomalo zaboravljene duhovne i moralne obnove. Tako vec duze vrijeme traje kampanja protiv abortusa, a sve pod motom zaustavljanja hrvatske bijele kuge. O potrebi da se Hrvati pocnu sto vise razmnozavati govorio je u svom obracanju naciji i Tudjman koncem prosle godine i gotovo naredio hrvatskim zenama da pocnu radjati najmanje po troje djece, jer i u tom slucaju trend smanjivanja broja Hrvata zaustavio bi se tek 2010. godine. Kad se predsjednik zalaze za razmnozavanje onda je jasno da upravo on podrzava pokret kojem je na celu don Anto Bakovic, koji se svesrdno zalaze protiv abortusa, za porez na nezenje, organizira izlete hrvatske mladezi kako bi se sto bolje upoznali, a iz svih topova pucao je po ministru zdravlja Andriji Hebrangu koji nije bezrezervno podrzao antiabortus pokret i ponistio samovoljnu odluku lijecnika zagrebacke bolnice "Sestara milosrdnica" da vise ne zele prekidati trudnocu. O kakvom se profilu covjeka radi mozda najbolje govori podatak da je na vijest kako ce se u Zagrebu otvoriti restoran Mc Donald's uzviknuo: "To je gastronomska okupacija Hrvatske. To je atentat na hrvatski zeludac!".

U svom izvjescu o stanju hrvatske nacije i drzave Tudjman je kao veliki problem Hrvatske naveo i drogu, koja sve vise uzima maha, a perjanica tog njegova vapaja postao je Antun Vrdoljak, Direktor Hrvatske radio televizije, koji je podnio ostavku na to mjesto, a zadovoljit ce se predsjednikovanjem Hrvatskim olimpijskim komitetom pokusavajuci istodobno da se ugura u Medjunarodni olimpijski komitet (u cemu mu je najveci konkurent Mirko Novosel, koji zasigurno ima vece sanse, jer ima i neku sportsku reputaciju i veze, pa i preko prijatelja Bore Stankovica), naprosto ovih dana sokira hrvatsku javnost. Govoreci na posljednjem proslogodisnjem zasjedanju Sabora Vrdoljak je kao glavne krivce za sve veci broj narkomana u Hrvatskoj optuzio disco klubove.

Vrdoljak stoga predlaze ogranicenje rada klubova za mladez, a to znaci ne dulje od 22 ili 23 sata, a oni koji bi radili duze morali bi placati veliki porez i imali bi visoke cijene usluga pa tko ima da plati neka izvoli. A kada je novinar "Vecernjeg lista" upitao kako to da je on borac protiv "zadimljenih disco klubova koji uz glasnu glazbu rade do rano ujutro", a istodobno se TV emisija "Hrvatski top 20" snima u jednom poznatom zagrebackom diskacu, ovaj poznati moralista odgovara: "Za takvu emisiju nisam cuo, ali vas uvjeravam, ako je to doista tako, da vise nece ici". Iznio je zatim frapantne podatke da u Splitu ima oko 20.000 narkomana, u sto naravno nitko ne vjeruje, kao sto je tesko povjerovati u njegov "podatak" da je u Zadru na prijemnom ispitu za prvi razred pomorske skole 52 posto kandidata vraceno jer im je u krvi nadjena droga. Hrvatsku je mladez, nazalost, pokosio rat, a sada je kosi droga, kaze Vrdoljak i dodaje: "Mi smo pred istrebljenjem. Droga se siri stravicnom brzinom". A onda "secer" na kraju: "Osobno se grozim nad smrtnom kaznom, ali cinjenica je da u arapskim zemljama nema vise 'dilera' droge. Ne bude li drustvo poduzimalo mjere bit cu za smrtnu kaznu. Roditelji ce ubijati rasparcivace, to vas uvjeravam. Stoga da bismo sprijecili javni linc, valja uvesti vrlo stroge zakonske mjere".

Tako "mali Tonci" zamislja borbu protiv droge, da ga pritom ne zanimaju razlozi povecanja ovisnika i svjetska iskustva u borbi protiv ove moderne bolesti. Recept je jednostavan: ubiti, zabraniti, lincovati, oporezovati, a sve u demokratskom stilu arapskih zemalja.

Na celo trece velike kampanje - protiv pusenja i alkohola - stao je ministar zdravlja Andrija Hebrang, koji je cak tuzio televiziju zbog reklamiranja cigareta. Nedavno novi doneseni zakon jos je pojacao odredbe onog starog jugoslavenskog, pa je tako sada zabranjeno pusenje na radnim mjestima, osim u za to specijalno odredjenim prostorijama. U Ministarstvu zdravstva to su, naprimjer, WC i cajna kuhinja koja ima prozor. Inspektori vec nenajavljeni dolaze u poduzeca i mandatno kaznjavaju sa 18 kuna (pet DEM), a nakon toga sudac za prekrsaje moze jos izreci dodatnu kaznu od 400 kuna (110 DEM).

Vodi se velika polemika oko reklamiranja cigareta, ali iako nitko ne porice stetnost pusenja misljenja strucnjaka su da se tako nece smanjiti upotreba duhana, jer reklama moze samo usmjeriti na odredjenu vrstu proizvoda, ali ne i povecati broj pusaca. No, sve su to kao i u slucaju droge ili abortusa lose pripremljene kampanjske akcije, jer TV i dalje objavljuje reklame, ali one takozvane posredne, a uz to licemjerno je zabranjivati reklamiranje cigareta i alkohola u drzavi koja od toga gotovo zivi. Jer nije nikakva tajna da su medju najbolje stojecim tvrtkama u Hrvatskoj upravo tvornice duhana, posebice ona rovinjska, te proizvodjaci alkohola na cemu se zaradjuje veliki dio budzeta. S pravom se upucuju pitanja ministru Hebrangu koliko je od tih novaca usmjereno u antipusacku kampanju, a koliko recimo u borbu protiv drugih ovisnosti?

Opet zabrane i samo zabrane, ali vrhunac ove prohibicijske kampanje u Hrvatskoj je namjera da se usvoji poseban Zakon o zastiti mladezi, o cemu je nedavno predsjednika Tudjmana obavijestila ministrica prosvjete Ljilja Vokic, poznata po tome sto se uvijek ustaje u muskom drustvu, jer joj tako nalaze njen patrijahalni hercegovacki odgoj. Za sada se ne zna sto ce biti u tom famoznom aktu, ali ponesto se moglo doznati posredno od Domagoja Margetica, predsjednika organizacije koja sebe naziva Hrvatska mladez, a da pritom malo tko zna sto je to, osim cije je. Doticni mladi gospodin predlozio je, naime, da se "djeca od 21 do 6 sati smiju zadrzavati na javnim mjestima samo uz pratnju pripomagatelja u odgoju ili iz opravdanih razloga. Mladez se na tim mjestima smije zadrzavati u vremenu od 24 do 5 sati, samo uz pratnju pripomagatelja u odgoju ili iz opravdanih razloga. Posjet javnim manifestacijama dopusten je djeci samo do 21 sat, a mladezi do 23 sata. Djeca su oni do 14, a mladez do 18 godina".

Naravno da se mnogi s pravom pitaju sto maloljetnici rade u diskacima do ranih jutarnjih sati, ali na ovakve prijedloge, koji ce se vjerojatno naci i pred Saborom, moze se samo odmahnuti rukom ili gorko nasmijati. Uostalom, kao i na napade na Ministarstvo zdravstva da im brosura o AIDS-u slici na duplericu nekadasnjeg "Starta", sto ce reci da propagira pornografiju, ili na izjavu famoznog don Bakovica kako je na Hrvatskoj televiziji sa zgrazanjem gledao dva sata filma "Emanuela".

Hrvatskoj po svemu sudeci zbilja treba duhovna i moralna obnova, kako bi se obranila od Vrdoljaka, Bakovica, Hebranga, a onda ponajprije od njihovih pokrovitelja.

GOJKO MARINKOVIC