ZID OD TAME

Slucaj Strpci, jos jednom

size:: Pretproslogodisnja otmica putnika iz voza 671, na pruzi Beograd-Bar, jedna je iz niza teroristickih akcija izvrsenih radi iniciranja etnickog ciscenja Muslimana sa podrucja Sandzaka. Ni poslije gotovo dvije godine nema zvanicne informacije o sudbine 20-torice putnika, uglavnom muslimanske nacionalnosti. Za njeno rasvjetljenje potrebna je prevashodno politicka volja - kaze dr Dragisa Burzan, predsjednik parlamentarne Komisije za prikupljanje informacija o otmici u Strpcima. Kada je Komisija zatrazila konkretne informacije i cinjenice vezane za zlocin, vlast je prosto zanijemila. Nije se moglo saznati ni da li su i sta preduzeli nadlaezni organi SRJ, cak se nije moglo doci ni do izjava rodbine otetih putnika i svjedoka iz voza u kome je pocinjena otmica - Ministarstvo pravde Srbije nije htjelo da da dozvolu za uvid u te "tajne spise". Kada se pokazalo da vlast samo manipulise Komisijom kako bi ostavila utisak da se nesto preduzima na rasvjetljavanju zlocina u Strpcima, opozicija je u crnogorskom parlamentu zatrazila da se prosire ovlascenja Komisije i ona preraste u skupstinsko istrazno tijelo, vladajuca stranka je to odbila jer bi time bio "prekrsen Ustav" i "barusene sudska i izvrsna funkcija sistema". Iako su srpsko-crnogorske vlasti, nakon raskida veze sa bosanskim Srbima, pokusali da i odgovornost za Strpce prebace na paljansku kliku, predsjednik Komisije Burzan kaze da Komisija nije dosla "ni do jednog dokaza koji bi ukazivao da je akcijom koordiniranog iz nekog centra u Bosni".

tekst:

Ni poslije gotovo dvije godine nista se ne zna o sudbini 20 ljudi, muslimanske nacionalnosti, otetih u u stanici Strpci (na zeljeznickoj pruzi koja povezuje glavni grad srpsko-crnogorske federacije Beograd i jednu od najjuznijih tacaka iste zemlje, luku Bar) 27. februara

1. godine. Komisiji za prikupljanje informacija o otmici, koju je, poslije dugog premisljanja, na insistiranje opozicije, formirala Skupstina Crne Gore ni jedan nadlezni organ nije ponudio niti jedan dokaz o pocinjenom zlocinu, sto je onemogucilo otkrivanje makar djelica istine vezane za skoro tri godine dugu misteriju voza 671.

Poslije svih manipulacija, kojima su se od prvog dana otmice sluzile, vlasti su kad je komisija trazila "sirove cinjenice" - podatke o kretanju voza, izjave sluzbenika zeljeznice i oruzane pratnje voza, sa kojima se moralo raspolagati cak i da se u vozu nije desavalo nista neobicno - zanijemile. Nije se moglo saznati ni sta su preduzimali drzavni organi poslije otmice, niti je koristilo pratiti tragove informacija koje su se pojavljivale u stampi. Za citav ovaj period drzava nije uspjela da utvrdi niti vrijeme kada se otmica desila - ono koje je naznacio ministar crnogorske policije Nikola Pejakovic razlikuje se od vremena koje je, svojevreeno, navelo rukovodstvo Zeljeznicko transportne organizacije - za 50 minuta!

U potrazi za informacijama koje bi pomogle da se dodje do odgovora na jednostavna pitanja - sta se dogodilo, ko su otmicari, kakva je sudbina otetih - iz komisije su pisali, predsjednicima Crne Gore, Srbije i SRJ, predsjednicima sve tri vlade, drzavnim tuziocima, raznoraznim ministarstvima. Odgovore ili nijesu dobijali, ili se iz njih nije moglo zakljuciti nista. Najcesce se sve svodilo na politicke stavove, osudu otmice prije svega, valjda da bi se izbjeglo dostavljanje trazenih informacija, i slucaj i dalje drzao pod embargom. Da ironija bude veca, predsjednici nijesu prilozili ni bilo kakav dokaz o svojim aktivnostima u konkretnom slucaju, iako je Komisija trazila da dokazu sta su oni sami preduzeli od Ustavom i zakonima predvidjenih radnji.

Ocjenjujuci da je rijec o opstrukciji svih drzavnih organa predstavnici Liberalnog saveza su, na posljednjem zasijedanju Skupstine Crne Gore, trazili da se komisija pretvori u parlamentarno istrazno tijelo pred kojim bi nosioci drzavnih funkcija morali da odgovore na postavljena pitanja. Vlada, Zakonodavni i Odbor za politicki sistem, valjano su svojim poslanicima objasnili da za prosirenje nadleznosti komisije ne postoji ustavni osnov, i da bi takva komisija "duboko zadirala" u nadleznost izvrsne i sudske vlasti. Na primjedbu da Skupstina ima Ustavom garantovanu kontrolnu funkciju odgovorili su jednostavno - glasanjem. Ne zna se da li ce, kad vec mogu da glasanjem odlucuju o ustavnom osnovu, poslanici vladajuce partije uskoro moci da proglase i da je cetvrtak petak, ali je sigurno da im bas ovakva komisija odgovara. Nista ne moze da uradi, a postoji, kao zgodan stit od odgovornosti i simpatican demokratski dekor.

Od prvog dana vlasti su se ozbiljno trudile da o najvecem zlocinu koji se od raspada Jugoslavije desio s ove strane Drine, javnost bude obavjestavana onako kako je njima odgovaralo. Prvo se danima nije znalo koliko je ljudi oteto, pa su izmislili Crnce i pametno zakljucili da je rijec o teroristickom aktu. Vlast u Crnoj Gori je bajala kako svasta radi da bi spasila neduzne ljude, Slobodan Milosevic je rekao da ce prevrnuti nebo i zemlju da ih nadje, a ministarka za ljudska prava u SRJ Margit Savovic da podataka nema "ali da to nikako ne znaci da je nase angazovanje u ovom predmetu zavrseno". Zabiljezeno je da je Ratko Mladic uredno javio kako "vojska Republike Srpske nema veze sa tim incidentom" i prozreo "mogucnost da je to vjesta igra destruktivnih muslimanskih snaga sa podrucja SRJ". Specijalno za ovu priliku, zvanicnici su priznali Bosnu - zlocin se dogodio na teritoriji suverene, medjunarodno priznate drzave, tako da to nije njihov posao. Drzavni tuzilac Crne Gore Vlado Susovic, u skladu s tim je dodao da "odgovore mogu dati samo nadlezni organi Republike Srpske na Palama". Konacno, kad je doslo doba da je Radovan Karadzic postao nepozeljan i nevaljao, Predsjednik SRJ Zoran Lilic se sjetio da je doticni Karadzic kriv i za otmicu u Strpcima. Kada je to u u intervjuu "Politici" precizirao, Komisija mu se obratila molbom da joj predoci - otkud zna. Do danas odgovora nema.

"Akcija je, svakako, bila kontrolisana iz jednog jezgra, ali nema nikakvih dokaza da je to jezgro u Bosni", kaze dr Dragisa Burzan, predsjednik komisije koja se bavi Strpcima. "Ja mislim da je otmica iz voza 671 jedna iz niza teroristickih akcija izvrsenih radi iniciranja etnickog ciscenja Muslimana sa podrucja Sandzaka. Podsjeticu na otmice u Bukovici, pokusaj ubistva radnika muslimanske nacionalnosti u kombiju prilikom povratka sa posla u blizini Pljevalja, okupaciju tog grada od strane paravojski, brojna podmetanja eksploziva, pucanje na objekte u vlasnistvu Muslimana, i slicno. I dalje vjerujem da otmica u Strpcima nije jedna od kosmickih tajni. Za njeno rasvjetljenje potrebna je prevashodno politicka volja".

Kakva politicka volja vlada Crnom Gorom pokazuje ne samo odluka Skupstine da ne prosiri nadleznosti komisije ili izjava jednog od "postenih" Muslimana iz vladajuce stranke koji i dan-danas govori kako nema pojma ko je otet u Strpcima, vec i ponasanje samog predsjednika Crne Gore. Prije nekoliko mjeseci Bulatovic je "dostojanstveno" odbio da razgovara sa rodbinom otetih i ostao nepokolebljiv cak i kada su strajkovali gladju.

Dr Burzan istice da su, nasuprot vrhovima vlasti, lokalni organi bezbijednosti i tuzilastva imali korektan i profesionalan odnos prema Komisiji. I pored toga, komisija nema dokaz da je iko podnio krivicnu prijavu za otmicu. Posjeduje samo obavjestenje Okruznog javnog tuzioca iz Uzica da mu je, 10. marta 1993. godine, (dvanaest dana poslije otmice) policija iz Priboja dostavila zapisnik o prijemu krivicne prijave otpravnika vozova u stanici Strpci o otmici putnika. Na zahtjev tuzilastva obavljeni su "informativni razgovori sa velikim brojem lica, sluzbenim osobljem voza i stanice, putnicima u vozu, rodbinom otetih". I pored toga sto su dobili 42 izjave u tuzilastvu nijesu dosli "do podataka koji bi ukazivali na izvrsioce i sudbinu otetih". Tuzilac iz Uzica je predocio Komisiji da je potrebno da se obrate Republickom javnom tuzilastvu Srbije, bez cije dozvole im on ne moze omoguciti uvid u sluzbene spise. Uprkos insistiranju komisije kod Republickog tuzioca Srbije, ministra pravde i predsjednika SRJ, odobrenje vec mjesecima ne stize.

Nikakve fajde nije bilo od toga sto je ministar pravde SRJ Uros Klikovac jedan od clanova komisije. Isti covjek je, ovoga puta u ulozi predsjednika Zakonodavnog odbora u Skupstini Crne Gore, potpisao izvjestaj u kojem pise da "postojeca komisija moze obaviti zadatak zbog kojeg je formirana". Gledanjem u grah ili u fildzan, nije precizirao.

Suocena sa tisinom, Komisija je zahtijevala tumacenje svog prava na cjelovitu informaciju od ministarstva pravde Crne Gore. Rekli su: drzavni organ nije obavezan dati trazenu informaciju samo u slucaju da njen sadrzaj predstavlja drzavnu tajnu. Mada se, osim sefa kabineta predsjednika Crne Gore, niko od ljudi kod kojih su trazene informacije nije pozvao na razloge konspirativnosti, sve je jasnije: otmica u Strpcima drzavna je tajna. I drzavni zlocin.

Natasa NOVOVIC