HOROR SCENARIJ S HOROR REZISERIMA

Intervju s Nikolom Viskovicem, sveucilisnim profesorom iz Splita:

AIM, SPLIT, 20.1.1995.

AIM: Nedavno je poznati americki strateg Edward Luttwak u "L'Espressu" rekao da bi se sukobi na podrucju bivse Jugoslavije mogli pretociti u stogodisnji balkanski rat. Da li se ulaskom u petu godinu rata na podrucju bivse Jugoslavije moze predvidjeti kako ce se stvari dalje razvijati?

Viskovic: Svako je predvidjanje u povijesti riskantno i djelomicno unaprijed promaseno, ali mislim da se u ovom slucaju moze dosta pouzdano predvidjeti dva alternativna toka. Prvi, povoljan tok, sastojao bi se u tome da na vlast u Beogradu, Zagrebu i BiH dodju razumne i liberalne politike. To bi bio jedini predvidivi nacin lakseg zavrsetka ratnih sukoba. Slabost ove varijante jeste da je ona vrlo nevjerojatna, jer nacionalisticke ekipe koje su izazvale ovaj cudovisni rat na pragu 21. stoljeca vuku svoju snagu, i to mozda za jos desetak godina (libanonski sindrom), upravo iz psihotickih stanja u koje su oni sami doveli mase. U takvim stanjima neurotizirane mase mogu im davati, na stetu vlastitih ali neshvacenih interesa, jos dugo vremena izbornu i drugu podrsku.

AIM: Na tome bi se vjerojatno temeljio drugi alternativni tok. Kako vidite njegov scenarij?

Viskovic: Druga je varijanta mnogo izvjesnija i samo je nastavak sadasnjih stanja, koja se, prema gore recenom, mogu tesko promijeniti. Medju elementima tih stanja, osim nacionalistickog iracionalizma njihovih pokretaca, nalazi se i cinjenica da na podrucju tri drzave (BiH, Hrvatske i Srbije) imamo oko 4 milijuna izbjeglica i da je ta cinjenica posljedica planiranih i na razlicite nacine izvedenih etnickih ciscenja. Vratiti te milijune ljudi u njihova podrucja nemoguce je sve dok na njima vladaju ekstremni nacionalisti koji su ih i protjerali. I sve dok postoje ti milijuni izbjeglica postojati ce i ressantiman koji ce dugorocno potpaljivati mrznju, potrebu za osvetom i politicke odnose povoljne za ekstremiste i za rat. Cak i u slucaju primirja, medjunarodni i unutrasnji faktori nece voditi smjeni nacionalistickih ekipa na vlasti, pa ce stoga i dalje biti nemoguc povratak izbjeglica.

Stovise, predvidivo zadrzavanje vlasti nacionalista voditi ce sigurno, cak i nakon eventualnog primirja na frontovima, do daljnjeg iseljavanja nacionalnih manjina s podrucja svih triju drzava, odnosno tzv. kantona u BiH. Neizbjeznost toga izvodi se iz ocigledne nespremnosti pripadnika nacionalnih manjina da zive kao gradjani drugog reda ili naprosto pod pritiskom ratnih ili poluratnih psihoza koje ce jos dugo trajati i cak biti poticane od nacionalista kao nuzan uvjet za njihov opstanak na vlasti. To ce onda dovesti do daljnjeg povecanja broja izbjeglica na 5 ili 6 milijuna, pogotovo kad se jos vise zaostri stanje stvari na Kosovu, Sandzaku i dalje prema jugu sa progresijom vec spomenutih negativnih posljedica.

AIM: Da li bi mogli konkretnije obrazloziti strukturu ovih predvidjanja unutar ove druge, po Vama vrlo izvjesne varijante?

Viskovic: U raznim krajevima triju drzava nalaze se jos vise ili manje znacajni ostaci nacionalnih manjina. Sve one sada zive ili zivotare u stanjima jakih medjuetnickih napetosti, nelagodnosti i manifestnih ugrozenosti. Prije svega se to odnosi na Kosovo i Sandzak (pa i Makedoniju izvan tog podrucja) gdje ce politicko i mozda oruzano razracunavanje tek uslijediti. Lako je ocekivati da ce tu doci do teritorijalnih podjela s masovnim seljenjem stanovnistva. U BiH jos ima ostataka nacionalnih manjina za koje je tesko vjerovati da ce dugo ostati i izdrzati pod vlascu vladajucih fundamentalista i esktremista svih triju strana. Te ce se manjine koncentrirati, ili silom ili "dobrovoljnim" izborom manjeg zla, u granice "svojih" kantona koje je blagoslovila medjunarodna zajednica - ona medjunarodna zajednica koja se istodobno naivno zgraza nad etnickim ciscenjem. Tesko je zamisliti, pod pretpostavkom ostajanja na vlasti ekstremista i pocinitelja teskih etnickih kriminala, da mogu ostati u srpskim krajevima Muslimani i Hrvati, u Mostaru i Zenici Srbi, u Hercegovini Muslimani...

AIM: Kako konkretno vidite daljnji razvoj situacije u Hrvatskoj?

Viskovic: Moje su prognoze i tu pesimisticke, te idu protiv ignoriranja cinjenica koje jos vlada u politickim i informativnim sredistima. Stavovi vladajucih krugova HDZ i vladajucih u Kninu toliko su suprotstavljeni, i to na posve iracionalan nacin, da ako ne nastupi neki medjunarodni pritisak, za koji ni sam ne znam kako bi mogao izgledati, ove dvije strane ce ostati trajno konfrontirane kao zid prema zidu. U takvoj situaciji bi se mogle dogoditi alternativno dvije stvari. Prvo, da se nastavi eskalacija mrznje i oruzanih sukoba, i to ili u vidu jednog totalnog rata ili u vidu niza manjih sukoba oko teritorija. Drugo, ako bi medjunarodna zajednica ipak uspjela sprijeciti ratnu varijantu, da dodje do perpetuiranja izbjeglickih kolona s jedne i druge strane i do neminovne privredne i kulturne izolacije tzv. Krajine. Ova privredna i kulturna izolacija moze se dogoditi cak i pod povoljnijim uvjetima u kojima bi doslo do sporazuma o nekakvoj nedjunarodno garantiranoj teritorijalnoj autonomiji podrucja sa srpskom vecinom u Hrvatskoj i odredjenim vracanjem izbjeglica. Naime, u te ionako nerazvijene krajeve hrvatske vlasti nece rado investirati, a ni kulturni odnosi izmedju tog podrucja i drugih sredista Hrvatske nece se lako razvijati. U takvim okolnostima, koje ce biti u najboljem slucaju pune etnickih napetosti, mislim da je tesko predvidjeti ostajanje sadasnje, vec ionako znatno smanjene srpske manjine u Hrvatskoj. Ona ce, cini mi se, imati tendenciju prelaska u krajeve s boljim izgledima za zivot - u banjalucku regiju, u BiH i naravno u Srbiju. Nije nepoznato da vec sada mnogi Srbi iz neokupiranog dijela Hrvatske cekaju nekakvo primirje da bi, pod povoljnijim uvjetima prodaje stanova i zemlje, osiguranja zaposlenja i skolovanja, mogli preseliti u za njih sigurnije krajeve.

AIM: Kakva bi mogla biti reakcija Srbije na takve eventualne procese? Kakvu ce ona ulogu odigrati?

Viskovic: Najprije, znamo da jedan dio srpskih ekstremista iz BiH, kako je u jednom razgovoru Radovan Karadzic otvoreno rekao Miloradu Pupovcu, upravo ocekuje doseljenje barem jednog dijela Srba iz Hrvatske u slabije nastanjene, nakon odlaska Muslimana i Hrvata, srpske teritorije u BiH. Drugo, jos su nam u usima rijeci o "humanom preseljenju" koje su dosle iz najvisih politickih krugova Srbije i Hrvatske. Trece, ima i pokazatelja o sklonostima i presutnim slganjima o razmjeni teritorija. Naprimjer, ako dodje do ratnog ili "spontanog" iseljavanja Srba sa kninskog podrucja, iz Like, Banije i Korduna, onako kako smo naprijed opisali, onda se namece zakljucak da ce Srbija inzistirati na zadrzavanju Baranje. Takvo rjesenje moglo bi biti prihvatljivo cak i hrvatskim nacionalistima, uza sve to sto bi se dakako na rijecima demagoski tome odupirali. Time bi za njih bio ukinut problem tankog dijela hrvatske teritorijalne "kifle" i ujedno omogucena hegemonija nad bihackom regijom. "Humano preseljenje" i teritorijalno zaokruzivanje odvijalo bi se tako na obostrano zadovoljstvo - sto bi opet medjunarodna zajednica sretno amenovala kao konstruktivan kompromis. I konacno, da bi se doslo do 5 ili 6 milijuna izbjeglica, tu su jos i Hrvati iz Vojvodine kojima u logici ove druge vjerojatne varijante takodjer vise ne bi bilo mjesta u njihovoj postojbini.

AIM: Kako ce se u okviru ovog drugog scenarija po Vama odvijati stanje u odnosima triju naroda u BiH?

Viskovic: Dakle, ako ne budu i tu na vlast dosle liberalne gradjanske snage, jos dugo ce se voditi bitke oko teritorija, jer nacionalistima, zna se, nisu toliko vazni ljudi koliko teritoriji. Tu su moguci i razni savezi od kojih je jedan sadasnji labilni savez izmedju Hrvata i Muslimana. Kakav ce savez uslijediti ili pak prevladati ovisi jako mnogo i o onome sto ce se dogoditi u Hrvatskoj. Ako, naprimjer, dodje do prije spomenutog seljenja stanovnistva i razmjene teritorija izmedju Hrvata i Srba onda je logicno ocekivati jedan izriciti ili precutni sporazum hrvatskih i srpskih nacionalista na racun Muslimana u BiH. U tom sporazumu bi Velikoj Hrvatskoj moglo biti zajamceno prosirenje hercegovacke zone i hegemonija nad bihackim dzepom, a srpskoj strani, tj. Velikoj Srbiji potrebno joj prosirenje posavskog koridora. Preostala muslimanska enklava morala bi onda napraviti povijesni izbor priklanjanja izmedju dva zla. Naravno, postoji i mogucnost da se ojaca sadasnji savez Hrvata i Muslimana u jednoj koordiniranoj ofenzivi na srpske krajeve s deklariranom svrhom njihove integracije u jedinstvenu bosansku drzavu. Svaka integracija bila bi medjutim fakticki po unutrasnjim medjunacionalnim odnosima nemoguca, pa bi se u slucaju uspjeha muslimansko-hrvatske koalicije moglo dogoditi samo jedno smanjeno prosirenje Srbije na BiH. No, sve ove i druge varijante ne vode k miru vec, kako rece i Luttwak, stogodisnjem ratu na ovom dijelu Balkana, jer jedinstvena BiH nije moguca kao spoj tri kompozicije nacionalista i njihovih feuda.

AIM: Sve skupa to je prilicno horror scenarij.

Viskovic: A kakav moze biti drukciji s horror reziserima.

STOJAN OBRADOVIC