SUDIJA NIJE MUSKO

Novinari i politicari

Neki politicari i neki novinari u Ljubljani poceli su jedni drugima i svako unutar svog ceha da pokazuju misice, umjesto pameti, a jos se nije niko nasao da vikne :"Sudija nije musko!". Ovaj uzvik, dobro poznat fudbalskim na- vijacima, oznacava vrhunac prezira prema onom ko je, na terenu, zaduzen,placen i postoji samo zato da prati, kontrolise, garantuje da ce se izmedju dve stra- ne postovati pravila igre.U Ljubljani, gdje su koncentrisani svi centri poli- ticke i novinarske moci,pravila igre ne samo da se ne postuju,nego se zloupo- trebljavaju,svojevoljno interpretiraju,ili se iz njih bira samo onaj dio koji trenutno nekom odgovra.Zrtva je istina ili licnost koja ju izgovara.Primjera je dovoljno,a najkakteristicniji je poslednji sukob oko izbora novog ministra (ministarke) spoljnih poslova.

Stari ministar,Lojze Peterle,podnio je ostavku zbog toga sto,po nje- govim rijecima,predsjednik vlade koncentrise vlast u rukama svoje stranke,sto nije prihvacen Oglejski sporazum sa Italijom,iako je sam tada govorio da se ne radi o sporazumu,nego o "pismu o namjerama",itd.Stvarajuci "veliku koaliciju" tri najmocnije stranke u parlamentu (liberalne demokrate,krscanske demokrate i Udruzena lista socialdemokrata) ,premier Drnovsek je "kupio" ljubav krscan- skih demokrata dajuci Peterleu polozaj ministra spoljnih poslova.Ministrovanje mu nije bilo nista bolje od predsjednikovanja prvom samostalnom slovenackom vladom..., ali to su teme za drugu pricu.

Interesantno je da Peterle i dalje insistira da spoljno ministarstvo mora biti urukama njegovestranke,pa,posto nema kandidata sa spoljnopolitickim referencama, tvrdi da ministar ne mora biti strucnjak, nego politicar (kao da moderni politicar nije nuzno vrhunski politicki tehnokrat), a da strucnost obezbedjuje diplomatsko-konzularni aparat.Drnovsek, opet, nezadovoljan diletan- tizmom koji namece Peterle, a da razbija famu o "koncentraciji vlasti", kandi- dovao je zata polozaj novinarku Dela i vrsnog poznavaoca spoljne politike , Mojcu Drcar - Murko,dobro poznatu (i priznatu) bar medju citaocima Dela.

Sada na scenu stupaju politicarii novinari "maco" usmerenja,koji po- drzavaju teze koje iznose politicari tipa Peterlea i Janse,po kojima je sadas- nja politicka garnitura (u kojoj su Peterleovi krcanski demokrati clanovi vla- dajuce koalicije!) samo kukavicje jaje bivseg rezima.Pa tako hoce Sloveniju vratiti u ideolosku sjenu starog rezima,rehabilitovati stari partijski sistem i vratiti drzavu u neku novu jugo-tvorevinu.Upravo to je za Mojcu Drcar Murko napisao Danilo Slivnik, kolega iz njene redakcije i to u Delu, u listu u kojem oboje rade!Druga koleginica iz iste redakcije,Slava Partlic, napisala je svoje vidjenje ovog unutarredakcijskog prepucavanja, ali joj glavni urednik Tit Do- bersek nije dozvolio to objaviti.Napisala je da je kolega Slivnik (inace i za- mjenik glavnog urednika), pisanjem o kandidatkinji za novog ministra spoljnih poslova i koleginici iz redakcije "razgolitio profesionalnu nekorektnost,koja je, inace, samo posljedica elemntarnog neznanja ili analiticke impotencije", da je Delo time "preuzelo ulogu sretstva u jasno prepoznatljivoj politickoj borbi odnosno ulogu jeftinog propagandiste onog politickog kruga u Sloveniji koji protiv kandidature strucno potkovane, a stranacki potpuno nezavisne kan- didatkinje za ministarku spoljnih poslova nema nikakvih argumenata i taj nedo- statak zbog prizemnih dnevnopolitickih stranackih ciljeva pokusava nadoknaditi lijepljenjem udarnih politicko propagandistickih etiketa...".

Takoje ova koleginica pokazala daje "sudija musko",svoj tekst je ob- javila u Mladini,kada sujoj ga odbili u rodjenomlistu,unatoc prijetnje disci- plinskom komisijom, rekavsi da joj je bilo vaznije da profesionalne novinare upozori da im sloboda javne rujeci ne daje pravo da o svakomepisu sta im padne na pamet.

Ovo je tipican primjer novinarsko-politicarskog shvatanja demokrati- je.Ako je jedan od najvaznijih kriterija dalije drustvo demokratsko ili nije, sloboda javne rijeci i javnih glasila, onda je stanje u Sloveniji u najmanju ruku anarhicno.Politicari se ponasaju (kao Peterle u spomenutom slucaju) da im je vaznija funkcija od interesa drzave, a novinari se, da dobiju kakav papir sa natpisom "drzavna tajna", dobrovoljno devalviraju u ulogu sluge takve poli- tike.Zato se mnogo vise pise o istaknutim "borcima za samostalnost Slovenije" koji se bore za ministarske, a ne drzavne interese, odnosno interese svih lju- di, a ne svojih stranaka,nego o ljudima koji su svojom aktivnoscu,crnackim ra- dom,uistinu nesto napravili.Tako,upravo povodom spoljnopolitickih uspjeha i neuspjeha, svakog normalnog moraju cuditi "bombaski" naslovi kako je "Sloveni- ja usamljena u Evropi".Kao da neko zali zbog toga sto je Slovenija , samim tim da se svjesno odlucila za samostalnost,ostala bez "kisobrana" bilo koje vrste, ispod koga bise krila.Zrelost drzave i prepoznaje se po tome koliko je sposob- na da samostalno i bez zastitnika bilo koje vrste iznosi,brani i ostvaruje svojepoliticke ciljeve i interese.

ZORAN ODIC, AIM